Video
Crna Gora i ostale države Zapadnog Balkana i dalje se suočavaju sa ozbiljnim problemima u borbi protiv trgovine ljudima, od nedovoljnog otkrivanja žrtava i slabosti u istragama do neadekvatne zaštite osoba koje su bile izložene seksualnoj ili radnoj eksploataciji. To pokazuje izvještaj američkog Stejt departmenta o trgovini ljudima za 2025. godinu, koji analizira napore država u suzbijanju ovog kriminala, a u slučaju Crne Gore ukazuje na to da napredak u identifikaciji žrtava nije praćen odgovarajućim rezultatima u krivičnom gonjenju.
Prema izvještaju, crnogorske institucije su tokom 2024. godine identifikovale 28 žrtava trgovine ljudima, gotovo dvostruko više nego 2023, kada ih je bilo 15. Međutim, sudovi su u istom periodu osudili samo jednog trgovca ljudima, i to zbog radne eksploatacije, te mu izrekli kaznu od tri godine zatvora. Godinu ranije osuđena su tri počinioca.
Crna Gora je zadržala status Tier 2, što znači da ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore da ih dostigne. Isti status imaju i ostale države regiona obuhvaćene izvještajem – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija.
OD 28 IDENTIFIKOVANIH ŽRTAVA, 23 SU DJECA
Podaci za Crnu Goru ukazuju na posebno izraženu ranjivost djece. Od ukupno 28 identifikovanih žrtava, njih 11 bili su dječaci, a 12 djevojčice. Preostalih pet žrtava bili su muškarci. Svih 28 osoba bilo je izloženo radnoj eksploataciji, uključujući 12 žrtava prinudnog prosjačenja.
Izvještaj upozorava da su djeca, naročito iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice, izložena prinudnom prosjačenju i drugim oblicima eksploatacije. Navodi se i da su romske djevojčice iz Crne Gore, prema prijavama, bile prodavane radi sklapanja brakova i izlagane prinudnom radu u domaćinstvu, u Crnoj Gori, ali i u drugim državama, među kojima su Albanija, Njemačka i Kosovo.
Stejt department ističe da policija i tužilaštvo uglavnom nijesu proaktivno identifikovali žrtve, već su mnogi slučajevi dolazili preko nevladinih organizacija. Postoje i nedostaci u prepoznavanju žrtava među migrantima, tražiocima azila i sezonskim radnicima, posebno tokom ljetnje turističke sezone, kada u Crnu Goru dolazi veliki broj radnika iz susjednih zemalja.
Dodatni rizik predstavlja eksploatacija stranih radnika. U izvještaju se navode slučajevi radnika iz Turske zaposlenih u građevinarstvu, kao i radnika iz Azerbejdžana koji su, prema navodima, bili namamljeni lažnim obećanjima o poslu, a potom izloženi neisplaćivanju zarada, prinudnom prekovremenom radu i neadekvatnom smještaju.
Uprkos povećanju broja identifikovanih žrtava, kapaciteti specijalizovane policijske jedinice ostali su ograničeni. Jedinica za borbu protiv trgovine ljudima imala je svega tri službenika koji su pokrivali sve slučajeve u državi.
Crna Gora je, ipak, napravila određene pomake u zaštiti žrtava. Tokom 2024. godine završena je adaptacija i opremanje državnog privremenog skloništa za djecu žrtve trgovine ljudima, kapaciteta do deset osoba, za čije je funkcionisanje izdvojeno oko 137.000 eura, uz dodatna sredstva za brigu o žrtvama.
Međutim, američki izvještaj problematizuje činjenicu da se sklonište nalazi u okviru ustanove za djecu sa problemima u ponašanju, što može ugroziti bezbjednost i privatnost žrtava. Takođe, država nije obezbijedila smještaj i podršku muškim žrtvama, dok je sklonište za odrasle žene imalo kapacitet za svega tri osobe.
Posebno zabrinjava podatak da crnogorski sudovi nikada nijesu dosudili naknadu štete žrtvama u krivičnim postupcima niti naložili oduzimanje imovine trgovaca ljudima radi isplate odštete. Žrtvama su, prema izvještaju, često dodjeljivani pravnici sa malo ili bez iskustva u krivičnim predmetima, a nedostajali su i tumači za romski i pojedine rijetke jezike.
SRBIJA SA 21 PRESUDOM, CRNA GORA SA JEDNOM
Poređenje sa ostalim državama regiona pokazuje da broj identifikovanih žrtava i broj osuđenih počinilaca značajno variraju, ali i da se problemi u procesuiranju trgovine ljudima ponavljaju širom Zapadnog Balkana.
U Srbiji su sudovi tokom 2024. godine osudili 21 trgovca ljudima, u poređenju sa 18 godinu ranije. Tužilaštvo je procesuiralo 32 osumnjičena trgovca, dok je policija podnijela krivične prijave protiv 24 nova osumnjičena. Prema izvještaju, nadležni centar je od 184 potencijalne žrtve zvanično identifikovao 64 osobe.
Američki Stejt department, međutim, upozorava na ozbiljne probleme u vezi sa radnom eksploatacijom stranih radnika u Srbiji. Posebno se navode slučajevi radnika iz Vijetnama i Indije angažovanih u fabrici kineskog vlasnika u Zrenjaninu, uz prijave o oduzimanju pasoša, neisplaćivanju zarada, ograničavanju kretanja i lošim uslovima života. Izvještaj ocjenjuje da vlasti nijesu ostvarile dovoljan napredak u istrazi tih navoda.
U Sjevernoj Makedoniji identifikovano je 39 žrtava, naspram sedam u 2023. godini. Od tog broja, 37 osoba bilo je izloženo seksualnoj eksploataciji, a dvije radnoj eksploataciji. Među žrtvama je bilo 37 žena, jedan muškarac i jedan dječak, dok su 37 žrtava bili strani državljani.
Iako je država procesuirala 20 optuženih za trgovinu ljudima, u odnosu na 18 godinu ranije, broj osuđenih pao je sa 16 na četiri. Stejt department upozorava i da pojedini lokalni policajci ne prepoznaju trgovinu ljudima, dok se neki slučajevi pogrešno kvalifikuju kao krijumčarenje migranata ili druga krivična djela sa blažim kaznama.
U Bosni i Hercegovini identifikovano je 37 žrtava, koliko i 2023. godine. Međutim, rezultati pravosuđa značajno se razlikuju po administrativnim jedinicama. Sudovi Federacije BiH osudili su 13 trgovaca ljudima, državni sudovi dvije osobe, dok sudovi Republike Srpske treću godinu zaredom nijesu donijeli nijednu osuđujuću presudu za ovo krivično djelo. Ni sudovi Brčko distrikta nijesu osudili nijednog počinioca tokom 2024. godine.
Izvještaj upozorava da se prinudno prosjačenje djece, naročito iz romske zajednice, u pojedinim slučajevima tretira kao tradicionalna praksa, umjesto da se ispita da li je riječ o trgovini ljudima. Dodatni problem predstavlja zatvaranje najvećeg skloništa kojim je upravljala nevladina organizacija, nakon čega je kapacitet za smještaj i podršku žrtvama smanjen.
Na Kosovu je tokom 2024. godine identifikovano 14 žrtava, u odnosu na 17 godinu ranije. Policija je istraživala pet novih slučajeva, dok je tužilaštvo procesuiralo 17 novih predmeta sa ukupno 49 osumnjičenih. Ipak, sudovi su osudili samo jednog trgovca ljudima, kojem je izrečena kazna od osam mjeseci zatvora, iako je zakonom propisana minimalna kazna od pet godina.
Stejt department navodi da su kosovski sudovi oslobodili 17 osumnjičenih trgovaca ljudima, dok se u slučajevima prinudnog prosjačenja djece i dalje pribjegava kvalifikacijama poput zanemarivanja ili zlostavljanja djece, umjesto da se ispita postojanje trgovine ljudima.
Albanija je, prema izvještaju, identifikovala 178 potencijalnih žrtava, u poređenju sa 165 u 2023. godini. Među njima je bilo 70 osoba izloženih seksualnoj eksploataciji, 28 radnoj eksploataciji, dok je kod 80 zabilježen nespecificirani oblik eksploatacije. Ukupno je bilo 94 djece – 47 dječaka i 47 djevojčica.
Albanske institucije istraživale su znatno više slučajeva nego prethodne godine, a sudovi su prvi put od 2021. osudili trgovce ljudima. Ipak, izvještaj upozorava da lokalna policija i tužilaštva nemaju dovoljno specijalizovanog iskustva i kapaciteta, zbog čega se pojedini predmeti procesuiraju kao druga krivična djela, poput eksploatacije prostitucije.
NAPREDAK U IDENTIFIKACIJI NIJE DOVOLJAN BEZ KAZNI I ZAŠTITE
Podaci za region pokazuju da se napredak ne može mjeriti samo brojem identifikovanih žrtava ili otvorenih istraga. Za efikasnu borbu protiv trgovine ljudima neophodno je da policija i tužilaštvo prepoznaju sve oblike eksploatacije, prikupe dokaze koji nijesu zasnovani isključivo na iskazu žrtve i obezbijede da počinioci budu adekvatno kažnjeni.
U Crnoj Gori Stejt department posebno preporučuje povećanje broja i kapaciteta specijalizovanih policijskih službenika, proaktivno prepoznavanje žrtava među migrantima i sezonskim radnicima, obuku sudija i tužilaca, unapređenje pravne pomoći i uspostavljanje pristupačnog fonda za naknadu štete žrtvama.
Izvještaj ukazuje i na potrebu bolje regulacije agencija za zapošljavanje stranih radnika, uklanjanja naknada koje radnici plaćaju posrednicima i krivične odgovornosti za lažno posredovanje pri zapošljavanju.
Preporučeno
Uprkos razlikama u rezultatima, zajednički problem država Zapadnog Balkana ostaje jaz između prepoznavanja trgovine ljudima i sposobnosti institucija da obezbijede djelotvorno krivično gonjenje, bezbjednost žrtava i njihovu dugoročnu reintegraciju.
