Moglo je ovo datumsko podudaranje pravoslavnog i katoličkog Uskrsa biti prilika za poruke ujedinjenja u podijeljenoj Crnoj Gori.  

Moglo je, ali… Ovo je Crna Gora u kojoj svetosavci u vlasti imaju glavnu riječ. Zato su se mnogi, posebno državni funkcioneri, potrudili da to pokažu i dokažu.   

VASKRESE I VOSKRESE

Prvi se od svih – i to još u subotu veče prije uskršnje zore – oglasio nekadašnji lobista američkog litijaškog SALC-a, berzanski Singapurac, sadašnji crnogorski premijer Milojko Spajić. On i supruga, sve pred kamerama, čestitali su praznik, kako dirljivo rekoše – ,,prvi koji slave zajednički kao porodica“. Djelovali su baš složno, čak i vrlo uvježbano dok su, uz blaženi osmjeh, gledali jedno drugo – i  čitali sa promtera ili nekog panoa koji je držao neki savjetnik – ono čuveno, ali ipak tako banalno opšte mjesto, ono kako ,,ljubav pobjeđuje zlo“.

Na kraju su i zajednički pozdravili građane, mada za nijansu različito: gospodin Milojko sa ,,Hristos vAskerse“, a gospođa Milena sa ,,Hristos vOskrese“.  

Kasnije smo mogli da vidimo i fotografije sa ,,making off” spota; kako Milena mužu namješta kravatu, kako zajednički gledaju u snimnjeni materijal i tako slično, napravili su od uskršnje čestitke photo session…

Onda je krenulo čestitanje bez kraja; svako ko ima i malo državnih ingerencija potrčao je da se obrati. Pokazaće se da su i te, naizgled protokolarne, objave poslužile da se pošalju – političke poruke.   

Odmah poslije Spajića požurio je da se oglasi njegov bivši partijski prijatelj, sada nevoljni saveznik, tako reći zarobljenik kroz koaliciju u Podgorici, predsjednik Jakov Milatović. Kako je bio drugi do prvog u čestitanju, Milatović se potrudio da ode korak dalje u odnosu na Spajića. Pa je predsjednik objasnio građanima ono što premijer nije – da je ovo najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs /sleš/ Uskrs. U prevodu: da ga ove godine istovremeno proslavljaju i pravoslavci i katolici…

DVA PRAZNIKA  

A onda su stvari preuzeli u svoje ruke čelnici vlasti u Podgorici. I to tako da su – sve baš dobro zamutili.  

Gradonačelnik Saša Mujović kao da je čestitao – dva praznika. ,,Najsrdačnije čestitam Vaskrs i Uskrs svim pravoslavnim i katoličkim vjernicima“, oglasio se gradonačelnik, uz svoju najbolju, malo fotošopiranu fotografiju.  

I eto sada svetosavske inovacije: Vaskrs je pravoslavni a Uskrs je, valjda, katolički praznik?  

Čovjek bi pomislio da je neka skrivena kamera, ali i Nađa Ljljanić je potrčala da potvrdi Mujovićevu objavu. Objasnila je da će manifestacija ,,Vaskrs u srcu grada“ – čiji je, pohvalila se u kamere, baš ona idejni tvorac – iduće godine biti ,,organizovana između dva praznika, od Vaskrsa do Uskrsa“.  

Tada je postalo jasno da čelnici Podgorice, oboje iz PES-a, nemaju dilemu: Vaskrs slave pravoslavci, a Uskrs – rimokatolici.  

I tako su na dan, je li, najradosnijeg hrišćanskog praznika, crnogorski političari požurili da – umjesto priče o ujedinjenju – ponovo dijele ljude na pravoslavce koji slave Vaskrs i katolike koji praznuju Uskrs?  

Možda je nekome komično, ali ovo je baš tužna crnogorska realnost. Saša Mujović, profesor na crnogorskom Univerzitetu, zagriženi vjernik koji ne propušta obrede, koji se ne usteže da pred kamerama brčka i roni u nekoj krstionici – ne poznaje ili ne prepoznaje da ne postoji pravoslavni Vaskrs i katolički Uskrs. Baš kao što ne postoji Isus 1 Nazarećanin za pravoslavce i njegov brat blizanac Isus 2 Nazarećanin za katolike.  

JEZIK I POLITIKA

Svi oni kojima vjera nije gluma ili ulog za političku karijeru, svi koji imaju elementarno obrazovanje, znaju da su riječi Vaskrs i Uskrs – sinonimi, da nijesu termini vezani za pravoslavne ili katoličke vjernike.  

Dakle: riječ ,,Vaskrs” je staroslovenski oblik koji je koristilo sveštenstvo i Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve. ,,Voskres” je, opet, ruskoslovenski oblik iste riječi. Dok je ,,Uskrs“ termin koji je pravoslavni narod u Crnoj Gori koristio van crkava ili manastira, u svakodnevnom govoru.  

Nije baš neka velika filozofija sve to shvatiti. Uostalom, u svom „Rečniku jezičkih nedoumica“ veliki Ivan Klajn je tvrdio da je jednako pravilno reći i Uskrs i Vaskrs. Jednako tako je i u Popularnoj enciklopediji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda Miroslava Krleže…

Ali, ovdje nije riječ o nepoznavanju semantike ili opšte kulture, nego o primijenjenoj politici. I to onoj prizemnoj koja treba da ugodi svojoj partijskoj pastvi, ali i najširim narodnim masama. Istovremeno, da se malograđanski pokaže kako su, eto, naši političari neka viša klasa ili kasta.  

MALI GRAĐANI  

U neđelju se to viđelo najbolje, prilikom liturgije u Sabornom hramu Hristovog Voskresenja u Podgorici đe su zajednički prisustvovali i pričestili se Andrija Mandić, Milojko Spajić i Jakov Milatović, sve sa suprugama. Oni kojima su usta puna Hrista, pokazalo se, tako lako odstupaju od njegovog načela da su ljudi jednaki. Dok je Joanikije Mićović pojao, iza trojice državnih funkcionera, ali i iza čitavog prvog, povlašćenog reda, bile su poređane stolice. Koji metar dalje, obični smrtnici morali su da stoje dok se liturgija ne okonča.  

I tako, dok se diskriminacija podrazumijeva, dok su državni poslenici jednakiji od naroda, to ih ne sputava da pričaju o Vaskrsu i vaskrsavanju jer je – je li – nekako nobles reći – Vaskrs umjesto Uskrs. Tako budete veći pravoslavac, što li?   

Ili, ipak ostajete – samo malograđanski politikant.   

,,Malograđanski život nikad, ni u čemu, ne pokazuje ni veličine ni ljepote ni prave radosti, jer je u njemu sve otrovano predrasudama i ukaljano računicom”. Tako je malograđanštinu kvalifikovao Ivo Andrić. Kao da je još prije toliko godina gledao u našu sadašnjost.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Standard.