Video
Podgorička skupština, drugi dio ili rimejk (ne)djela režiranog početkom prošlog vijeka, odrađen je tokom noći, kako to i dolikuje svim nečasnim radnjama. Ranom zorom, Dritan je uz tortu dočekao premijera Milojka Spajića i sa posvetom ”…da Crna Gora uvijek samo niže uspjehe”.
Ranije tog dana, Crna Gora je predata u ruke četničkom vojvodi, nasljedniku ideje snaga koje su u ratu poražene još davne 1945. pa još jednom tokom devedesetih. To je simbolično, kao posljednji ekser u kovčegu, označilo kraj vladavine nekad perspektivnog i talentovanog političara iz Ulcinja, koji je žrtvovao Crnu Goru za račun Beograda, Moskve…
Od 2020. godine kada je na talasu političkih litija došao na vlast, ulcinjski “game changer” imao je šansu da Crnu Goru učini boljim mjestom za život, da okoštalu vlast DPS-a zamijeni građanskim snagama, a da korupciju koju je proizvela do tada vladajuća parija i nacionalizam i retrogradnost koji je baštinio DF pošalje daleko na margine. Odlučio se na drugi koncept – revitalizovao je četnike i nacionaliste, udružio se s njima i urnisao je Crnu Goru, tvrdeći da to radi iz viših ciljeva, navodne borbe protiv korupcije i kriminala.
Tri godine poslije rezultat je poznat – nemamo Crnu Goru, ali i dalje imamo i korupciju i kriminal.
Sve što je što su akademici Srpske akdemije nauka i umjetnosti nacrtali kao uslove za ostvarenje sna o Velikoj Srbiji, Abazović je odradio. Prvo ili peto, svejedno, Crnoj Gori je oduzeo vlasništvo nad manastirima i crkvama potpisivanjem “Temeljnog ugovora”, koji ni metafizički Zdravko Krivokapić nije htio da potpiše. Vjerujem da je malo onih koji su svjesni koliko je ovaj pakt poguban za Crnu Goru, koliko jedan potez, odrađen zarad opstanka na vlasti, može da košta. Bilo bi skupo pa taman da smo time platili slobodu. Uz zadovoljstvo i slavlje kojim je Abazović stavio pečat i potpis na ovakvo uređenje odnosa države i militantne SPC, mislio je da je problem riješen, arhiviran i da “Crna Gora ide dalje”.
Kao noj koji je zabio glavu u pijesak lider GP URA nije shvatio da Crna Gora ne može dalje ako joj dio po dio istorije oduzimaš i predaješ onima koji su vjekovima radili sve sa ciljem da Crne Gore kao posebne i nezavisne države nema.
U tu svrhu, brisanja Crne Gore, Abazović je bio voljni saučesnik projekta vladara iz Beograda Aleksandra Vučića radnog naziva “Open Balkan”. Otvoreni Balkan, alijas “Zatvorena Crna Gora” ipak nije finiširan na način na koji je “Aco Srbin” zamislio, ali ne voljom mlađanog Abazovića već snagom i interesima većeg igrača iz susjedne Albanije – Edija Rame. Da nije njega bilo, imali bi još jednu predstavu u kojoj bi lider GP URA na račun navodnog brisanja granica, obrisao Crnu Goru potpisivanjem ugovora o takozvanom otvorenom Balkanu.
Iako OB nije uspio, njegove ideje i ideologija ostala je živa. Zato je slučajni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović u svojoj agendi djelovanja u ime Crne Gore izjednačio regionalnu i evropsku integraciju, ali je na prvom mjestu stavio saradnju sa regionom – čitaj Srbijom. Pa kad lider bosanskoherecegovačkog entiteta Milorad Dodik otkrije stvarne namjere te regionalne saradnje i nazove je pravim imenom – ujedinjenjem svih srpskih zemalja, Abazović se pravi mrtav, a Milatović sramežljivo i tiho kaže “loša je to izjava”. Vjerovatno je mislio da je loša samo zbog toga što je preuranjena, jer do cilja ima još nekoliko faza, pa da se ne preskaču koraci.
Na računu Abazovićevog trogodišnjeg mandata na vlasti u ovom ili onom obliku je i više odluka koje će za godinu, dvije ili pet Crna Gora platiti sa sedmocifrenim ili osmocifrenim iznosima u eurima. Tek sada kada je otišao i kada ne može uraditi ništa iz osvete, aktiviraće se tužbe, prvo prema domaćim a onda i međunarodnim sudovima gdje će investitori tražiti naplatu nastale štete. Od onih kojima su oduzete legalne cigarete iz Luke Bar do Pomorskog saobraćaja kojima je silu na sramotu i bez zakonske osnove oduzet legalan posao.
Građani Crne Gore već plaćaju partijske obračune Abazovićevih saoboraca, od “vanvremene” Vesne Bratić koja je preko noći i mimo zakona otpustila više stotina direkora škola, do partijskog druga Filipa Adžića koji je skinuo direkora Uprave policije jer nije bespogovorno slušao uz rečenicu nije zakon sveto pismo.
Preporučeno
Te fakture će tek stići na naplatu, kao i mnoge druge za koje, za sada, ne znamo.
