Iako se rezultati predsjedničkih izbora ne mogu do kraja upoređivati sa parlamentarnim izborima ipak se, kroz uporedne podatke mogu analizirati trendovi i sadašnji rejtinzi partija. Takođe, rezultat drugog kruga predsjedničkih izbora može u nekoj mjeri promijeniti procente partija na parlamentarnim izborima u junu ove godine.
URA (koalicija Crno na bijelo) koja je sa 22.679 glasova i četiri mandata ušla parlament i osvojila laskavu tituli “game changera” u završnoj fazi kampanje za predsjedničke izbore paktirala je sa Demokratama i tako, za podršku Aleksi Bečiću, dobila sigirni zajednički izlazak na parlamentarne izbore i vjerovatno prolaz u parlament, u zavisnosti od međustranačkog ugovora o kvotama na zajedničkoj listi.
Demokrate su na izborima 2020. godine osvojili 51.298 glasova što je rezultiralo sa 10 mandata u parlamentu. Kad zbrojimo glasove sa parlamentarnih izbora 2020. godine ispada da su Demokrate i URA osvojili 73.977 glasova. Predsjednički kandidat Demokrata Aleksa Bečić je, uz podršku GP URA u prvom krugu predsjedničkih izbora dobio 37.562 glasa. Dakle, 36.415 glasova manje od zajedničkog zbira glasova na parlamentarnim izborima 2020. godine!
Šta to znači? Prije svega, sinergija Ure i Demokrata ne postoji, drugo, veliki broj pristalica Ure, ali i Demokrata glasalo je, najvjerovatnije, za Milatovića.
Pitanje je šta to znači za junsku bitku. Da li će se glasači GP URA i Demokrata koji su dali glas Milatoviću vratiti ili će prosto promijeniti stranu. Teško je pretpostaviti da će baš svih 36 hiljada ili približno tome “nedisciplinovanih” glasača GP URA i Demokrata ovoga puta poslušati lidere i glasati za matičnu listu na parlamentarnim izborima. Što bi rekli – “ko izda jednom, uradiće to opet”.
Drugi činilac Vlade CG u tehničkom mandatu, SNP, je potpuno nevidljiv. Podržali su kandidata DF-a Andriju Mandića, a znamo kako je Mandić prošao. Kao bos po trnju, daleko i od šanse da uđe u drugi krug iako je promijenio taktiku, postao pomiritelj, navukao evropsko odijelo, kajao se za neke stvari… Mandić je osvojio 65.386 glasova, odnosno skoro 30.000 manje od Milatovića, i 30 hiljada Više od Bečića.
Na parlamentarnim izborima 2020. godine Mandićeva koalicija Za budućnost Crne Gore osvojila je 133.261 glasova ili 32,55 odsto, što je dalo 27 mandata. U okviru DF-a tada bila je i partija Gorana Danilovića Ujedinjena Crna Gora. Dakle, ako zbrojimo učinak Mandića i Danilovića na predsjedničkim izborima dobijamo cifru od 70.045 glasova. To znači da je DF u punom kapacitetu, sa svim članicama imao podršku manju u odnosu na parlamentarne izbore za 60.000 glasova! To je cifra za analizu i glavobolju DF-a.
Gdje su ti glasovi? Jedan dio svakako otišao je Milatoviću i Evropi sad, a drugi vjerovatno, ostali kući, jer ne zaboravimo da je izlaznost na predsjedničkim izborima bila 64,6 odsto a na parlamentarnim 2020. godine 76 odsto. Na tih 12 procenata apstinenata, naravno jedan dio, možda može da računa DF. Ali to je oko 50 hiljada apstinenata na predsjedničkim u odnosu na parlamentarne izbore koji svakako nijesu DF-ovi. Zapravo bi se moglo reći da su najmanje njihovi, jer je najmanja izlaznost na predsjedničkim izborima bila u gradovima i sredinama gdje oni nemaju podršku i gdje su na margini, kao što su Rožaje, Plav, Gusinje, Petnjica, Ulcinj, Tuzi…
Matematika je ovdje jasna, DF je je u drastičnom padu, baš kao i savez URA/Demokrate i veliko je pitanje da li na junskim parlamentarnim izborima mogu doći i do 20 poslaničkih mjesta.
Demokratska partija socijalista je na parlamentarnim izborima 2020. godine osvojila 143.515 glasova ili 35,06 odsto. To im je donijelo 30 mandata u Skupštini Crne Gore.
Na predsjedničkim izborima kandidat DPS Milo Đukanović osvojio je 119.673 glasova. Njega je podržala Bošnjačka stranka, SD, HGI i DUA. Na parlamentarnim izborima 2020. godine ove partije su zajedno imale oko 180 hiljada glasova. To znači da je Đukanović dobio manje 60 hiljada glasova u odnosu na rezultat stranaka koje su ga podržale na parlamentarnim izborima 2020. godine. Ovdje, takođe treba kalkulisati izlaznost i apsitenente.
Ove stranke u sadašnjem sazivu Skupštine Crne Gore imaju 37 mandata.
Socijaldemokratska partija je na parlamentarnim izborima 2020. godine osvojila 12.835 glasova ili 3,2 odsto. Time je zaslužila dva mandata u Skupštini Crne Gore. Na predjendičkim izborima kandidatkinja SDP-a Draginja Vuksanović Stanković osvojila je 10.669 glasova ili dvije hiljade glasova manje u odnosu na partiju iz 2020. godine. Dio nedostajućih glasova otišao je vjerovatno prema Đukanoviću ali i prema Milatoviću kao i u apstinenciju.
Migracija glasova koju pokazuju poređenja parlamentranih izbora 2020. godine i prvog kruga predsjedničkih izbora 2023. godine pokazuju da se u Crnoj Gori dešavaju ozbiljne promjene, te da će neki stari politički akteri silom prilika morati u penziju.
Do parlamentranih izbora je kratak rok za partijske reforme, pa će stranke, najvjerovatnije “provjetravanje” ostaviti za kasnije, što će neminovno dovesti do promjene strukture u crnogorskom parlamentu. Evropa sad je populizmom, na koji niko nije imao odgovor, i dalje u naletu i prijeti da snagom postane “novi” DPS. Njihov rejting će rasti sve dok ne saznamo stvarne rezultate poreske reforme i ekonomske strategije iz programa Evropa sad. Prema brojkama sa lokalnih i prvog kruga predsjedničkih izbora mogu kalkulisati sa velikim brojem mandata na junskim izborima, čak i do 25. To bi značilo da će biti glavni faktor za formiranje vlade CG i kursa Crne Gore.
U njihovom bloku, i po logici ali i najavama, sigurno će biti Demokrate i URA, ali nije isključeno i dio stranaka manje brojnih naroda. Pitanje je samo da li će tako pozicionirani moći da dođu do 41 poslanika ili će im za formiranje vlasti trebati još neko kao što je Bošnjačka stranka ili DUA.
DPS će, poučen iskustvom iz 2020. godine ali i prvim krugom predsjedničkih izbora iskoristiti respektabilnu partijsku mašineriju da zadrži 30 mjesta u parlamentu uz nadu da će stranke manje brojnih naroda, plus SDP i SD dodati tih 11 mandata koliko je potrebno za formiranje većine. Na prošlim izborima nedostajao im je jedan. Biće to težak zadatak, ali ne i nemoguć.
Čini se da je DF u najtežoj situaciji, jer mu je koalicioni kapacitet mali, ali će biti tu ako budu odlučujući faktor za slanje DPS koalicije u poslaničke klupe.
Sve su ovo kalkulacije i analize na tri i po mjeseca od izbora, a posmatrajući samo period od tri godine unazad, lako je za pretpostaviti da se stvari mogu drastično promijeniti.
Video