Svečanost povodom 100 godina od “ujedinjenja Srbije i Crne Gore” koja je održana u Budvi, čini se nije donijela mnogo toga novoga za naše prilike – političare koji ne žele da imaju državu već da budu dio druge, omalovažavanje države i njenih zvaničnih organa, a nakon svega, dio javnosti koji glorifikuje i drugi koji se gnuša ovog događaja. Ali, nakon proslave u Budvi dvije stvari su postale očigledne – identitetska pitanja se možda ipak ne nameću od strane DPS-a da bi se skrenula pažnja sa bitnijih pitanja, kako to često iz opozicije naglašavaju, a u Srbiji i Crnoj Gori izgleda postoje tvrdo nacionalistički elementi koji se nikad neće pomiriti sa crnogorskom nezavisnošću.

Proslava stogodišnjice “ujedinjenja Crne Gore i Srbije” održana je u srijedu u Budvi, uz blagoslov lokalnih vlasti i pored toga što je na “svečanosti” otvoreno veličan nestanak crnogorske države, kritikovana zvanična vlast i glorifikovan velikosrpski nacionalizam. Proslavi je trebalo da prisustvuje i delegacija političara iz Srbije, ali je nakon zabrane ulaska pjesniku Matiji Bećkoviću i trojici srpskih intelektualaca u Crnu Goru, došao samo poslanik i član predsjedništva srpskih naprednjaka Vladimir Đukanović.

Iako je država upozoravala da neće dozvoliti ovakvu vrstu proslave, ona je ipak održana bez ikakvih problema, i to uz najave i reklamiranje preko bilborda. Na svečanosti u Budvi, bez ikakvog ustezanja, slavljen je nestanak države 1918. godine, a vrhunac ironije su riječi bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je poručio da “nije bilo Podgoričke skupštine, ne bi bilo referenduma iz 2006. godine!”. Međutim ni ova izjava nije bila hit večeri, jer se za to pobrinuo srpski istoričar Aleksandar Raković, koji se obratio video porukom, jer mu je bio zabranjen ulazak u Crnu Goru.

“Moja osnovna poruka je – ujedinićemo srpske zemlje i oslobodićemo srpsko more”, poručio je Raković koji je time aludirao da je Crna Gora okupirana i da neko (vjerovatno Srbija) treba da je oslobodi.

Prepucavanja političara koja su nakon ove manifestacije uslijedila ne treba posebno ni pominjati jer su postala dio crnogorske svakodnevnice. Neki su se pravdali što su bili u hali Sportskog centra u Budvi, kao predsjednik opštine iz Demorkata Dragan Krapović, dok je lider DNP-a Milan Knežević pokušao da se “opravda” za izjavu Rakovića ističući da “njegovi stavovi predstavljaju ličnu poruku i ne odražavaju programske i ideološke postulate DF-a”.

Sa druge strane nijesu izostale osude od strane DPS-a, SD-a i SDP-a koji su manifestaciju u Budvi nazvali “bizarnim vašarom” i poručili da “tako nešto izaziva žaljenje”. Čini se ništa neuobičajeno kada je Crna Gora u pitanju jer smo odavno navikli na podijeljenost po mnogim, a pogotovo nacionalnim, pitanjima.

Srpski istoričar Milivoj Bešlin, nedavno je za Standard kazao da “nacionalistička Srbija nije nezvanična, i da su i zvanična i nezvanična Srbija u svojim dominantnim tokovima tvrdo nacionalističke i samim tim sasvim nepomirene sa crnogorskom nezavisnošću”. Onome što je Bešlin kazao treba dodati da ti “tvrdi nacionalistički tokovi” imaju ogromnu podršku u Crnoj Gori, i da priče o velikosrpskim pretenzijama ipak nijesu, “bajke” koje izmišlja DPS da bi plašio glasače po Crnoj Gori.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je na inauguraciji u maju da je Crna Gora, od opcije da bude provincija proširene Srbije, koja joj se nudila kao alternativa na predsjedničkim izborima 1997. godine, u međuvremenu postala suverena država i ekonomski najrazvijenija zemlja na Zapadnom Balkanu”.

Đukanović je nebrojeno puta upozoravao da je to moglo da bude drugačije, i da postoje velikosrpske struje koje su i dalje jake u Srbiji i Crnoj Gori, na što mu je opozicija uglavnom prigovarala da “skreće pažnju sa bitnijih tema”.

Nakon otvorenog negiranja crnogorske države, glorifikovanja njenog nestanka 1918. godine koje je kulminaciju dostiglo u srijedu u Budvi, pažnja sa ovih pitanja više ne može da bude skrenuta, a Đukanović, DPS, ali i opozicija, će morati i te kako da se pozabave ovim pitanjima.

Takođe, ne bi čudilo da se posle svega iz petnih žila DF ponovo počne zalagati za “prevazilaženje međunacionalnih sukoba” za koje, isti oni, konstantno daju povoda. Ali sad je barem jasno da ni DF ali ni Demorkate, čijij je istaknuti funkcioner Dragan Krapović sjedio na proslavi u srijedu, više nemaju argumenata da optužuju Đukanovića za izazivanje “vještačkih podjela u Crnoj Gori “.

Balša Knežević