Video
Kako kaže Đenero, Crna Gora je jedina zemlja članica u kojoj je 2022. ozbiljno statistički relevantno opala podrška članstvu i narasla podrška istupanju iz članstva u NATO savezu, i to u godini kad je započela totalna agresija Rusije na Ukrajinu, pa je u svim drugim članicama bitno narasla svijest o vrijednosti članstva u Sjevernoatlantskom savezništvu, kao svojevrsne polise osiguranja od vanjske agresije.
“Znamo li da je u to vrijeme u Crnoj Gori sistemski razarana tekovina članstva u NATO, a glavna tekovina je upravo uspostavljanje sigurnosnih standarda i vrijednosnog sistema koji obilježava demokratska društva, te da je vrlo agresivno jačao uticaj koncepta Velike Srbije, koji se sada prodaje pod etiketom Srpskoga sveta, varijante Putinova Ruskog sveta, logično je bilo za očekivati da će i vrednovanje članstva u NATO u opštoj populaciji postepeno padati”, kaže Đenero i dodaje da pod pritiskom ruskog i srpskog narativa (pristojna riječ za naklapanje i brbljanje) relevantan dio crnogorske javnosti ne vidi agresiju Rusije na Ukrajinu kao opasnost i za egzistenciju Crne Gore.
Prema riječima Đenera, iako formalno u NATO savezu, u ovom je razdoblju Crna Gora završila na njegovoj margini, jer zbog nepoštovanja usvojenih procedura zaštite informacija, više nije ni dobijala sve važne bezbjednosne informacije od partnerstva.
“Oni koji se zalažu za istupanje Crne Gore iz NATO saveza istovremeno se direktno protive tome da Crna Gora funkcioniše kao suverena država, a ako je danas u Crnoj Gori Andrija Mandić glavni kontrolor javnih politika, a njegov bivši DF najveća opcija u vladajućoj koaliciji, onda ne čudi skokovit rast broja onih crnogorskih državljana koji ne žele članstvo Crne Gore u NATO savezu, objašnjava Đenero.
Prema njegovim riječima, odgovornost za takvo stanje leži na Vladi, a 2022. godine najodgovornija je bila vlada Dritana Abazovića, koja nije zagovarala u javnosti vrijednosti euroatlantizma, a javnim politikama je izigravala te vrijednosti.
Preporučeno
“Ništa se nije promijenilo formiranjem vlade kojoj je premijer formalno iz Pokreta koji se pretenciozno naziva Evropa sad, jer taj akter jednostavno ne razumije što je euroatlantizam, jasan je Đenero, koji navodi primjeri, da je Spajić u svom ekspozeu govorio o nečem što je važno, ali nije ključno, o povećanju izdvajanja iz proračuna za troškove obrane, ali nije govorio ništa o vrijednostima obrane demokratije, o savezništvu s demokratskim svijetom nasuprot neslobodnoga, nasuprot patogenim uticajima evroazijskih diktatura.
