Ideja o usvajanju rezolucije genocida u Jasenovcu potekla je od predsjednika parlamenta Andrije Mandića koji je nedavno kazao da će politički predstavnici srpskog naroda predložiti da se taj dokument razmatra u Skupštini.

Prijedlog lidera Nove srpske demokratije, koji je politički blizak predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, svojevrsna je reakcija na rezoluciju o genocidu u Srebrenici o kojoj bi Generalna skupština Ujedinjenih nacija trebalo da se izjasni 23. maja.

Zbog toga je Hrvatska prije dva dana uručila protestnu notu Crnoj Gori, apostrofirajući neprimjerenost manipulacijom žrtava Jasenovca u političke svrhe, „instrumentalizovanost Hrvatske za tamošnju unutrašnju politiku“ i pozvala crnogorsku vlast da se suzdrži od bilo čega što može ugroziti put države prema Evropskoj uniji (EU).

Klasić ne smatra problematičnim da bilo koja zemlja, pa i Crna Gora, pokrene pitanje rezolucije o Jasenovcu jer je, kako kaže, borba protiv zločina i genocida univerzalna vrijednost, ali spornim ocjenjuje stvaranje pogrešne slike o tretiranju pitanja Jasenovca.

– Možda će zvučati čudno, ali nemam ništa protiv da bilo ko pokrene pitanje o rezoluciji, ako postoji konsenzus oko nekog događaja koji ćemo smatrati genocidom. Rezoluciju o Srebrenici su predložile Njemačka i Ruanda. Mislim da je univerzalna vrijednost boriti se protiv genocida i zločina i s tim nemam nikakav problem. Ali, po mom mišljenju, puno veći je problem što se stvara pogrešna slika, posebno u srpskoj javnosti i u Republici Srpskoj, a sada vidimo i u Crnoj Gori. Kao da se o Jasenovcu, maltene, ništa ne zna i kao da niko ne prihvata Jasenovac. O njemu i logoru su napisane stotine knjiga, a spomen područje je do raspada Jugoslavije svake godine posjećivalo između tri stotine i četiri stotine hiljada ljudi. Rađena su istraživanja, pisalo se u svim medijima i ono što je najvažnije – ne znam nikoga od relevantnih političara u Hrvatskoj i svijetu ko negira da se u Jasenovcu i Nezavisnoj državi Hrvatskoj dogodio genocid. To je opšta činjenica. Ne treba da imamo sudske presude, suđeno je neposredno nakon Drugog svjetskog rata nekim Hrvatima ustaškog pokreta. U tom momentu se još nije koristio termin genocid, ali to nije ni potrebno. Znamo da je cilj ustaških vlasti bio uništiti srpski, jevrejski i romski narod u Nezavisnoj državi Hrvatskoj – kazao je Klasić za naš list.

SMOKVIN LIST

Međutim, napominje da se priče o dva strašna zločina ne mogu upoređivati jer u ovom trenutku svi najvažniji istoričari, političari i mediji u Hrvatskoj ne negiraju ono što je radio ustaški pokret, za razliku od srpskih krugova kada je u pitanju Srebrenica.

– U Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, nažalost, postoje brojni pojedinci u politici, intelektualnim krugovima, među javnim ličnostima koji negiraju ono što se dogodilo u Srebrenici, odnosno pokušavaju to da zamaskiraju nekim pravnim dilemama i definicijama. Godinama ponavljam – u redu, ne morate se složiti i u Srbiji i RS koristiti riječ genocid, iako je to Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio. Ali onda recite glasno i jasno što se dogodilo, ko je odgovoran za to. To nijesu pojedinačne incidentne situacije, nego se radilo o državnoj politici u kojoj su učestvovali predstavnici vlasti i vrha vojske i u Srbiji i RS. Kad čujem iz Beograda i Banjaluke da, s obzirom na to što se dogodilo, jasno i glasno osude Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i sve ostale, onda možemo pričati i o tome je li to pravno ovako ili onako – ističe Klasić.

Prema njegovim riječima, ustručavanje pominjanja riječi genocid služi kao „smokvin list“ kako se ne bi govorilo o odgovornosti.

– I to ne pojedinačnoj, nego državnoj za ono što se događalo, ne samo u Srebrenici, nego i u Prijedoru, Vukovaru i Dubrovniku. Zaključak je – ne, rezolucijom se ne dovodi u pitanje kolektivna odgovornost srpskog naroda. Srbi i Crnogorci su i tada imali među sobom najbolje koji su se tome odupirali, koji u tome nijesu učestvovali. I umjesto da ti ljudi postanu heroji, heroji su Ratko Mladić i Slobodan Milošević. To je ono zbog čega rasprava o Jasenovcu i rasprava o Srebrenici ne mogu biti iste – zaključio je Klasić.

Politička i nacionalistička manipulacija Jasenovcem

Hrvoje Klasić kaže da priča o Jasenovcu nije motivisana suočavanjem s prošlošću, već je po srijedi politička i nacionalistička manipulacija koja ima druge ciljevi.

U toj konstataciji su, kako ističe, danas saglasni relevantni istoričari koji se bave tom temom i u Hrvatskoj, Srbiji i ostatku svijeta.

– Preuveličana brojka od 700.000 žrtava, kojom se i dalje barata, izmišljena je nakon 1945. godine kako bi Jugoslavija dobila veću ratnu odštetu. Međutim, onog trenutka kada se krenulo naučno baviti tom problematikom, shvatilo se da je ta brojka daleko manja, što ne umanjuje karakter zločina. Međutim, to nije jedini primjer. Kad vidimo kako se danas govori o Prvom svjetskom ratu, čućemo da je svaki treći Srbin stradao. Onda Ministarstvo odbrane Republike Srbije, nakon deset godina, objavi istraživanje po kom ispada da je ukupno 300.000 žrtava, što je višestruko manje. Meni je to nevjerovatno. Priča o Jasenovcu nema cilj da se na neki način suočimo, zaliječimo rane i da ih ne ponovimo, nego mi se čini da je cilj svega otvaranje novih rana i sukoba – poručio je Klasić.