Na papiru, vlast u Pljevljima nema problem. Skupština ima 34 odbornika i za punovažno odlučivanje potrebno je 18. Vladajuća koalicija ima 23 od 34 mandata dakle, komotnu većinu. Ali u Pljevljima većina postoji samo kao matematički zapis, u praksi djeluje kao manjina koja bježi od sjednica, odgovornosti i potpisivanja sopstvenih odluka.

Nema ideologije, ima kontrole

U ovoj blokadi ne stoji nikakva „velika ideja“, nikakav reformski sukob i nikakva dramatična ideološka razlika. Ovo je borba za kontrolu u najbukvalnijem smislu. Ko donosi odluke, ko potpisuje, ko raspoređuje, ko upravlja kadrovima i novcem. Maja Rondović, predsjednica OO DPS Pljevlja, za portal Standard to formuliše direktno.

„Svjedočimo stalnoj borbi za funkcije i uticaj – i to je, nažalost, jedina konstanta ove vlasti. Dakle, sve se svelo na borbu oko novca, fotelja i kontrole nad sredstvima, ko će njima upravljati i kako će ih dijeliti“, kaže sagovornica Standarda.

Ključno pitanje Pljevalja je ko je stvarni centar moći unutar većine i ko ga osporava. Odgovor vodi pravo u Novu srpsku demokratiju i sukob na relaciji Dario Vraneš – Milan Lekić. U osnovi, rad pljevaljskog parlamenta postao je taoc unutrašnjeg nadmetanja, a početkom 2026. mediji već otvoreno govore o „konačnom obračunu“ unutar lokalnog NSD-a i traženju rješenja za smjenu Vraneša.

Povezani članci

Društvo

Lekić krenuo u konačni obračun sa Vranešom

Društvo

Građani se guše, institucije se raspravljaju

Društvo

Prekić: Vraneš oblikuje narativ da Pljevlja nijesu u Crnoj Gori

PES i Demokrate: Smjena se najavljuje, ali se ne pokreće

Da se sukob prelio na institucije vidi se i po reakcijama koalicionih partnera. PES je na sastanku dijela konstituenata vlasti tražio razrješenje Darija Vraneša. Demokrate i PES su istovremeno bojkotovale sjednicu SO Pljevlja i tražile hitne koalicione konsultacije, uz poruku da se kriza mora riješiti unutar većine. NSD je potom pozvao PES i Demokrate na koalicioni sastanak i pokušao da sve vrati u pregovaračku sobu, daleko od skupštinske govornice i glasanja.

To je mehanizam koji Pljevlja drži u mjestu. Mnogo najava i stavova iz izvora, mnogo međustranačkih poruka, a nijedna stvar do kraja. Smjena se pominje, ali inicijativa se ne predaje. Kvorum se traži, ali odbornici vlasti ne dolaze. Dogovor se očekuje, a grad ostaje zarobljen privremenim rješenjima.

RONDOVIĆ: Neka se sami prebroje

Upravo zato Rondović insistira na čistoj proceduri i čistoj matematici, jer se tu vidi ko blefira.

„Za pokretanje inicijative u skupštinskoj proceduri potrebno je 12 odbornika, a za izglasavanje nepovjerenja 18. Jasno je da aktuelna vlast te brojeve nema. Ako ne žele da potpisuju inicijative sa nama, onda neka se sami prebroje“, kaže ona.

Podsjeća i da su DPS i koalicija DPS-BS već dva puta podnosili inicijativu za smjenu, ali su je predstavnici većine odbili „isključivo sa činjenicom da dolazi od DPS-a“. Drugim riječima, smjena nije bila sporna zbog razloga, nego zbog potpisa.

Suština je da dio vlasti želi da se Vraneš skloni, ali želi da to izgleda kao unutrašnje preslaganje, ne kao politička odluka koja traži većinu, glasanje i odgovornost pred građanima. Zato je poruka Rondović o smjeni bez uslovljavanja direktan udar na taj plan.

„Ovi razlozi su dovoljno jasni da će DPS glasati za njegovu smjenu bez ikakvih političkih ili kadrovskih uslovljavanja, jer je riječ o interesu grada, a ne partijskim kalkulacijama. Ne čekamo prekompoziciju većine niti učestvujemo u zakulisnim dogovorima“, kaže Rondović.

Vraneš kao simbol: Identitet ispred upravljanja

U Pljevljima je dodatni problem to što je Vraneš odavno prestao da bude samo predsjednik opštine. Postao je simbol politike u kojoj se funkcija koristi kao megafon identitetskih provokacija i istorijskog revizionizma, umjesto kao alat za upravljanje gradom. Svečana akademija povodom Dana državnosti Srbije uz intoniranje „Bože pravde“, poruke o „zajedničkom prazniku“, pa potom fotografija uz pjesmu „Sprem’te se, sprem’te četnici“ i reakcije koje su uslijedile. U 2025. godini mediji su nastavili da bilježe slične ispade, kao kontinuitet politike koja se u Pljevljima doživljava kao država u državi.

Kad takav profil političara vodi opštinu koja istovremeno ne može da obezbijedi kvorum i budžet, kriza dobija dvostruku težinu, institucionalnu i društvenu. Građani ne gledaju samo ko se s kim svađa, već i kakvu poruku šalje vlast o tome šta su Pljevlja i kome pripadaju.

Pljevlja u 2026. ulaze bez usvojenog budžeta i funkcionišu kroz privremeno finansiranje, što sužava kapacitet uprave i koči razvojne projekte. Predlog budžeta za 2026. u javnosti se vrti oko 32-33 miliona eura. Istovremeno je krajem 2025. usvojen takozvani lex specialis za Pljevlja, uz poruku da donosi najmanje 20 miliona eura dodatnih sredstava za projekte u opštini.

„Kada se sve to sabere, potpuno je jasno da se ne vodi politička borba za razvoj grada, već bitka za upravljanje ogromnim finansijskim sredstvima, dok su stvarne potrebe građana i budućnost Pljevalja gurnute u drugi plan“, kaže sagovornica Standarda.

Demokrate i ćutanje kao politika

Rondović posebno apostrofira ćutanje i kalkulaciju koalicionih partnera, prije svega Demokrata, koje opisuje kao organizaciju kojoj „principi završavaju tamo gdje počinju funkcije“.

„To nije odgovorna politika, to je kukavičko skrivanje iza tišine, na štetu Pljevalja“, kaže ona, uz ocjenu da se isti obrazac prenosi i sa državnog nivoa. Izbjegavanje odgovornosti, zamjena rezultata simbolikom i bježanje od suočavanja sa realnošću. U njenoj interpretaciji, pitanje nije samo da li koalicija ima 18 ruku, nego da li iko u toj koaliciji ima hrabrosti da plati političku cijenu rušenja čovjeka kog su sami izabrali.

U ovakvim okolnostima, priča o prijevremenim izborima postaje logičan nastavak, jer produžavanje agonije do redovnog termina znači produžavanje blokade.

„Prijevremeni izbori bi bili jedino pošteno i demokratsko rješenje za izlazak iz krize“, kaže Rondović, uz najavu da DPS neće biti „faktor blokade“, ali ni „vještačko disanje vlasti koja se raspada“. Time DPS pokušava da se pozicionira kao strana koja neće trgovati foteljama u tehničkim aranžmanima.

Da bi se razumio odnos snaga, vrijedi podsjetiti na to  da je na izborima 2022. DF je osvojio 12 mandata, koalicija oko DPS-a devet, koalicija oko Demokrata sedam, Evropa sad četiri, a SNP–URA dva mandata. Iz takve raspodjele nastala je široka postizborna vlast u proljeće 2023. (NSD, Demokrate, PES i manji partneri): brojčano stabilna, politički od starta konstrukcija napravljena da pobijedi DPS, ne da upravlja Pljevljima. Kad se taj jedini kohezivni faktor potroši, a potrošio se, ostaje goli interes.

„Jedini izgovor za ostanak na vlasti i dalje traže u priči o sprječavanju povratka DPS-a, vjerujući da im taj argument može pomoći i šest godina nakon promjena“, precizira Rondović.

I na kraju, ako PES zaista misli ono što javno signalizira, put je kratak – inicijativa u proceduru, potpisi, glasanje. Ako ne, onda je priča o smjeni samo instrument pritiska u pregovorima o funkcijama.

Rondović nudi najjednostavniji test.

„Ako ne žele da potpisuju inicijative sa nama, onda neka se sami prebroje“, poručuje sagovornica Standarda.