U intervjuu za Portal Analitika, Nikolić ističe da su poruke iz Evropskog parlamenta uoči sjutrašnjeg glasanja više nego jasne te da će odluka vlasti da li da obezbijedi kvorum za glasanje odrediti karakter dalje saradnje vladajuće većine i opozicije.

Stava je i da što duže Mandić ostaje na jednoj od najviših državnih funkcija, vlast će teže evropske partnere uvjeravati da njegova politika nije i politika Crne Gore

ANALITIKA: Pred poslanicima je glasanje o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića. S obzirom na to da su poslanici DPS-a podnijeli inicijativu, šta tačno očekujete? Imate li rezervni plan u slučaju da ne bude kvoruma?

Nikolić: Očekujemo da svaki poslanik dođe u Skupštinu i preuzme odgovornost za svoj politički izbor. Pitanje odnosa predsjednika Parlamenta prema pravosnažno osuđenom ratnom zločincu nije pitanje na kojem se politička odgovornost može sakriti iza nedostatka kvoruma.

Legitimno je da neko glasa protiv naše inicijative i da za takav stav snosi političku odgovornost. Ali, ako parlamentarna većina odluči da ne obezbijedi kvorum samo da bi spriječila glasanje, onda više ne govorimo samo o spašavanju Andrije Mandića od smjene. Govorimo o udaru na demokratski karakter parlamenta i obesmišljavanju ustavne kategorije vanrednog zasijedanja na zahtjev trećine poslanika.

Posebno je to pitanje za PES. Ako praznim klupama budu spriječili glasanje, takvim izborom PES trajno vezuje svoju političku odgovornost za Andriju Mandića i saučestvuje u mogućoj blokadi evropskih integracija Crne Gore.

Konačno, ukoliko vlast počne da bojkotuje sopstveni parlament zato što joj ne odgovara tema o kojoj treba da se glasa, to je presedan koji će imati ozbiljne političke posljedice po buduće odnose u Skupštini.

Ako je Mandić siguran u većinu, nema razloga da strahuje od tajnog glasanja

ANALITIKA: Mandić je tokom posjete Austriji kazao da će i ova inicijativa za njegovu smjenu propasti. Na osnovu čega je tako ubijeđen? Šta mislite?

Nikolić: Ako je Andrija Mandić toliko siguran da nema većine za njegovu smjenu, onda nema razloga da se plaši ni kvoruma ni tajnog glasanja. Neka svi dođu u Skupštinu, pa da vidimo koliko je njegova samouvjerenost opravdana.

Jer, ako poslije tako kategorične najave njegova politička odbrana bude zasnovana na tome da se glasanje uopšte ne održi, onda je jasno da je izjava iz Austrije bila ćorak. To više ne bi bila demonstracija političke sigurnosti, nego nepovjerenja u sopstvenu većinu i straha od ishoda tajnog glasanja.

Posebno je zanimljivo što je Mandić tokom prethodne polemike u Skupštini samouvjereno najavljivao raspravu o svojoj smjeni. Sada, kada je ta rasprava pred njim i kada postoji mogućnost tajnog glasanja, vidjećemo da li će ostati iza svojih riječi ili će pokušati da glasanje izbjegne uskraćivanjem kvoruma. Za nekoga ko se diči titulom vojvode i toliko često poziva na hrabrost, bježanje od tajnog glasanja bilo bi prilično upečatljiva demonstracija političkog i ličnog kukavičluka.

A onda dolazimo do pitanja u koga se uzda Andrija Mandić. Njegova politička sudbina nije samo u rukama PES-a koji predvodi Vladu, već i u rukama opozicionog DNP-a Milana Kneževića. I tu imamo zanimljiv politički paradoks. PES je mjesecima optuživao Kneževića i DNP da djeluju po političkim nalozima Aleksandra Vučića i da pokušavaju da destabilizuju vlast. Sada ćemo vidjeti da li će se PES i DNP, uprkos svim međusobnim optužbama, ipak naći na istom zadatku – da sačuvaju Andriju Mandića na čelu Skupštine.

Ako DNP uskrati kvorum, legitimno će se otvoriti i pitanje političkog uticaja Beograda. Vidjećemo da li će se o političkoj sudbini predsjednika Skupštine Crne Gore odlučivati isključivo u Podgorici ili će na nju uticati i političke veze Andrije Mandića i Milana Kneževića sa Aleksandrom Vučićem.

A PES će morati da objasni kako je DNP do juče, prema njihovim riječima, bio produžena ruka Beograda kada je destabilizovao Vladu, a danas im postaje prihvatljiv saveznik ako zajedno spašavaju Mandića. Time bi PES propustio i priliku da se nedvosmisleno distancira od političkog nasljeđa Miloševićevih devedesetih i Mandićevog odnosa prema Ratku Mladiću.

Evropski partneri moraju biti svjesni poruka koje šalju

ANALITIKA: Mandić je demantovao glasine da ide u Brisel kako bi se sastao sa komesarkom za proširenje Martom Kos. Ipak, dio javnosti vjeruje da će komesarka Kos pokušati da zaštiti Mandićevu poziciju u Briselu. Šta Vi mislite, s obzirom na to da je šef Mandićevog kabineta optužio Vašu stranku da širi te glasine?

Nikolić: Mislim da je prvo Andrija Mandić dužan objašnjenje i izvinjenje crnogorskoj javnosti. Njegov kabinet je kategorički tvrdio da posjeta Briselu nije ni bila planirana i pritom optužio DPS da izmišlja i širi glasine. Onda smo iz Evropskog parlamenta dobili potvrdu da je posjeta bila planirana i da su obaviješteni da Mandić, ipak, ne dolazi zbog sjednice Skupštine.

Dakle, ovdje više nije pitanje ko širi glasine, nego ko ne govori istinu.

Što se tiče Marte Kos, ne bih spekulisao da li bilo ko iz Evropske komisije želi da spašava Andriju Mandića. Ali, smatram da evropski partneri moraju biti svjesni poruka koje šalju. Brisel ne bi trebalo da bude samo pragmatičan partner onima koji u određenom trenutku drže institucionalnu moć. Evropska integracija ima smisla upravo ako evropski standardi postaju stroži što smo bliži članstvu, a ne fleksibilniji.

Zato ne mislim da briselskoj politici prema Crnoj Gori koriste slike političke prisnosti, zagrljaja i poljubaca sa ljudima koji nijesu napravili jasan otklon od Ratka Mladića i od nasljeđa politike koja je dovela do Srebrenice. To nije pitanje odnosa prema jednoj partiji niti prema Andriji Mandiću. To je pitanje kredibiliteta evropskih vrijednosti na Balkanu.

Na kraju, Mandićeva vrata prema Evropi neće otvoriti ni fotografije ni protokolarni susreti. Otvoriće ih samo stvarni raskid sa politikom devedesetih i prihvatanje vrijednosti na kojima Evropska unija počiva.

Saradnja vlasti i opozicije na evropskom putu Crne Gore ne može biti jednosmjerna

ANALITIKA: Ukoliko poslanici vlasti ne obezbijede kvorum za vašu inicijativu, da li to može dovesti do uzdržanosti poslanika DPS-a tokom glasanja o ustavnim promjenama? Razmatra li se bojkot parlamenta kao jedna od opcija?

Nikolić: Ne bih danas prejudicirao nijednu konkretnu odluku DPS-a, ni kada je riječ o ustavnim promjenama, ni o našem budućem odnosu prema radu parlamenta.

Važno je, međutim, razdvojiti dvije stvari: glasanje o razrješenju Andrije Mandića i glasanje o ustavnim promjenama. To su odvojena pitanja i o svakom ćemo odlučivati odgovorno, vodeći računa o državnom interesu. Ali, parlamentarni dijalog i saradnja vlasti i opozicije na planu evropskih integracija ne mogu biti jednosmjerni. Ne može vlast očekivati podršku opozicije kada su joj potrebne kvalifikovane većine, a istovremeno uskraćivanjem kvoruma obesmišljavati ustavna prava opozicije.

Ako se 24. septembra uspostavi takva praksa, to će, kao što sam rekao, neminovno imati posljedice po buduće odnose u Skupštini. Vlast će svojim ponašanjem tog dana u velikoj mjeri odrediti karakter naše buduće saradnje.

Ne treba praviti isforsiranu paralelu između slučajeva Mladića i Tačija

ANALITIKA: Kako gledate na stavove ministra Nika Đeljošaja i potpredsjednika Skupštine Nikole Camaja vezano za presudu bivšim liderima OVK? Može li njihov stav prema odluci suda u slučaju Hašima Tačija i ostalih uticati na to kako će se odrediti prema Vašoj inicijativi?

Nikolić: Riječ je prije svega o nedostatku institucionalne kulture protagonista takvih izjava. DPS ne komentariše sudske odluke dok ne postanu pravosnažne i očekujemo da se tog principa pridržavaju i najviši državni funkcioneri.

Pri tome, ne treba praviti isforsiranu paralelu: presuda Hašimu Tačiju i ostalima je prvostepena, sa pravom da se osporava pred višom instancom, dok je presuda Ratku Mladiću pravosnažna. To je ključna pravna i politička razlika. Zato očekujem da svi koji budu odlučivali o našoj inicijativi imaju u vidu tu razliku, pravosnažno utvrđenu odgovornost Ratka Mladića, kao i Mandićev odnos prema njemu. Na njima je da odluče, a javnost će cijeniti tu odluku.

24. septembar nije samo pitanje političke sudbine Andrije Mandića 

ANALITIKA: Zvaničnici EU su jasno rekli da onima koji negiraju genocid i veličaju ratne zločince nema mjesta u EU. Europarlamentarci su to ponovili upravo u odnosu na Mandićevu izjavu saučešća povodom smrti Mladića, istakavši da je on tačno znao kakvu će reakciju izazvati. Šta ove poruke konkretno znače za našu zemlju i dalje integracije? Mislite li da je čelnicima EU postalo jasno kakvoj su vlasti dali šansu da nas uvede u EU?

Nikolić: Poruku evropskih parlamentaraca treba pažljivo pročitati. Oni su kazali: „Kada bismo ćutali pred ovakvim postupcima, obesmislili bismo ono za šta se zalažemo. Čak i kada bismo željeli, ne možemo preći preko ovoga.“

Pritom, ovo nije stav slučajno okupljene grupe poslanika. Marjan Šarec je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, a među potpisnicima su izvjestioci u sjenci vodećih političkih grupacija u EP koje prate Crnu Goru – uključujući EPP, evropsku političku porodicu čiji je PES odnedavno pridruženi član. Zato njihova poruka ima posebnu političku težinu.

I nije ovo prvi incident čiji je politički inspirator Andrija Mandić. Sjetimo se Rezolucije o Jasenovcu. U Evropskom parlamentu veoma dobro znaju odakle dolaze takve inicijative i kakve posljedice proizvode po evropski put Crne Gore.

Evropski parlamentarci, naravno, nijesu mogli niti su željeli da kažu crnogorskim poslanicima kako da glasaju. Ali, teško da su mogli biti jasniji: Mandić je znao šta radi, njegove riječi imaju institucionalnu težinu i preko veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca Evropa ne može jednostavno preći. Gotovo da su samo izostavili da kažu: da mi imamo pravo glasa u Skupštini Crne Gore, znali bismo kako bismo se prema tome odredili.

Zato 24. septembar nije samo pitanje političke sudbine Andrije Mandića. To će biti prilika da vidimo je li PES razumio poruku svojih evropskih partnera.

Moramo identifikovati trojanskog konja u Crnoj Gori

ANALITIKA: Mislite li da odgađanje Međuvladine konferencije za oktobar ima veze sa porukama koje je vlast poslala nakon smrti Ratka Mladića? Je li to dio „kazne“ za našu zemlju?

Nikolić: Ne bih spekulisao da je odgađanje Međuvladine konferencije bilo kakva kazna za Crnu Goru, jer za to nemamo zvaničnu potvrdu. Činjenica je, međutim, da Međuvladine konferencije u septembru neće biti.

Međutim, postoji nešto o čemu vlast mora ozbiljno da razmisli. Andrija Mandić je u Hrvatskoj već persona non grata zbog Rezolucije o Jasenovcu, a njegov odnos prema Ratku Mladiću sigurno neće doprinijeti popravljanju odnosa sa Zagrebom. To je posebno važno jer evropski put ne završava zatvaranjem posljednjeg pregovaračkog poglavlja.

Na kraju tog procesa pristupanje Crne Gore moraju ratifikovati sve države članice u skladu sa svojim ustavnim procedurama. Zato Mandić nije samo unutrašnji politički problem, nego potencijalni teret Crnoj Gori u završnoj fazi pristupanja Evropskoj uniji.

Slučaj Mladić pomogao nam je da još nešto jasnije identifikujemo: ako ne želimo da se Crna Gora sjutra posmatra kao mogući trojanski konj unutar Evropske unije, onda danas moramo identifikovati trojanskog konja u Crnoj Gori.

Što duže Mandić ostaje na funkciji, vlast će teže uvjeravati Evropu da njegova politika nije politika CG

ANALITIKA: Šta očekujete od posjete predsjednice EK Ursule fon der Lajen najavljene za početak oktobra?

Nikolić: Volio bih da predsjednicu Evropske komisije dočekujemo kao zemlja koja je potpuno fokusirana na završnicu evropskih integracija. Ali kakvu će Crnu Goru ona zateći početkom oktobra, u velikoj mjeri će zavisiti od odluka koje će parlamentarna većina donijeti 24. septembra.

Fon der Lajen je u junu u Tivtu Crnoj Gori poručila da je veoma blizu cilja i da treba da ostane fokusirana i na pravom putu. Bilo bi paradoksalno da samo nekoliko mjeseci nakon takve poruke predsjednicu Komisije dočekamo parlamentarnom krizom koju je vlast sama proizvela kako bi izbjegla glasanje o odgovornosti predsjednika Parlamenta zbog njegovog odnosa prema pravosnažno osuđenom Ratku Mladiću.

A ako u sprečavanju tog glasanja zajedno budu učestvovali PES i DNP, onda će se sasvim legitimno otvoriti i pitanje političkog uticaja Beograda o kojem smo govorili. Jer, poslije Jasenovca, Mladića i reakcija koje su stigle iz evropskih institucija, karakter politike koju personifikuje Andrija Mandić sve je teže sakriti iza deklarativne podrške evropskim integracijama.

Što duže Mandić ostaje na jednoj od najviših državnih funkcija, to će vlast teže evropske partnere uvjeravati da njegova politika nije i politika Crne Gore.

Na vlast želimo da se vratimo povjerenjem građana, a ne neprincipijelnim aranžmanima

ANALITIKA: Vidi li DPS u svemu ovome šansu da se vrati na vlast naredne godine?

Nikolić: DPS u svemu ovome prije svega vidi obavezu da ostane jasan politički i istorijski trag: da li većina poslanika ovog saziva crnogorske Skupštine smatra da na njenom čelu treba da bude čovjek koji afirmativno govori o Ratku Mladiću i relativizuje genocid u Srebrenici.

Kada smo najavili inicijativu, rekli smo da će ovo glasanje dati odgovor i na još jedno pitanje – postoje li za parlamentarnu većinu političke i vrijednosne granice koje nije spremna da pređe zarad očuvanja vlasti po svaku cijenu. Odgovor ćemo dobiti u četvrtak.

Što se DPS-a tiče, naši potezi nijesu sračunati na sitne dnevnopolitičke poene. Naš cilj je da povratimo povjerenje građana i pokažemo da se ozbiljna državna politika može voditi i iz vlasti i iz opozicije. O tome kako nam ide govore izborni rezultati i istraživanja javnog mnjenja, prema kojima je DPS pojedinačno najsnažnija politička partija u Crnoj Gori. Zato vjerujemo da se približava vrijeme kada ćemo ponovo biti u prilici da preuzmemo odgovornost za vođenje državne politike.

Međutim, taj put nećemo skraćivati neprincipijelnim aranžmanima niti trgovinom vrijednostima. Na vlast želimo da se vratimo povjerenjem građana, a kada to povjerenje dobijemo – da ga opravdamo odgovornim služenjem Crnoj Gori.