Video
On je jedan od učesnika konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija“ u Podgorici, a koja je okupila istoričare iz čitave Jugoistočne Evrope, kako bi se istražilo kako istorija može pomoći u razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju budućnosti.
Istoričar Omerčić je, gostujući u 24 sata Televizije E, govorio o opasnostima koje nosi istorijski revizonizam. Objašnjava da je počeo sredinom osamdesetih godina XX vijeka, populističkim talasom kroz književnosti i bio je brži od istoriografije.
– Istoriografije prostora bivše Jugoslavije nijesu bile spremne da se naučnim metodama bave temama bratoubilačkog rata, međunacionlanih sukoba. Ali, književnost je bila brža i produkt je veliki negativni emocionalni naboj. Taj veliki, negativni nacionalni naboj koristio se u ratovima devedesetih… Revizionizam kreće početkom ‘90. godina, kada se u Srbiji pokušava izjednačiti četnički sa partizanskim pokretom. U Bosni i Hercegovini je izražen kroz umanjivanje značaja zločina ustaške vojske koji su počinjeni nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata – objašnjava Omerčić.
Napominje da istoričarima treba ostaviti da se bave istorijom, kao i da političke elite ne treba da se bave prošlošću, jer je su za tako nešto potrebne, isključivo, naučne metode.
– Posao političara bi bio da se bave sadašnjošću i budućnošću, a prošlost nam ništa neće biti bolja ako je iskrivimo i prećutimo neke zločine. Ne treba nam bolja prošlost, nego bolja budućnost – naglasio je Omerčić.
Podsjeća da je početak novog milenijuma izgledao kao da će situacija u regionu krenuti na bolje, ali se izborom loših političara ponovo došlo do suočava sa kriminalom i sveprisutnim nasiljem.
– Problem je političkih elita što žele sakriti, prećutati ili uljepšati određene zločine ili politike čiji su sami sljedbenici, a koje su bile loše ne samo po onog drugog, nego po vlastiti narod – ističe Omerčić.
Komentarišući to što je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije nedavno za četničkog komadanta Pavla Đurišića kazao da je riječ “o velikom junaku nepobjedivog karaktera”, zanemarujući činjenice o hiljadama ubijenih koje su Đurišićeve jedinice ostavile u Drugom svjetskom ratu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, Omerčić je kazao da i dalje traje proces povratka SPC-a i vjerskih zajednica, sa marginalnih pozicija, u društvo u koje će imati moć.
Preporučeno
– Crkva je kroz taj proces uvijek željela da bude nadstranačka, nadpolitička i nadnacionalna organizacija koja će imati glavnu ulogu u društvu. U Bosni je to bilo uspješno tokom ‘90. godina kada Srpska pravoslavna crkva počinje saradnju sa političkom elitom u Republici Srpskoj. Zapravo, crkva bila taj neki vjerski kapelan u sukobu, davala je zločinima opravdanje, davala im je značenje u kojem zločinac postaje heroj. Stalno se vrtimo u tom istom krugu smrti, iz kog teško izlazimo. Kad su nam zločinci heroji, mi kroz te zločine i stalno ponavljanje da smo samo mi žrtve, da smo mi ti koji su teško prolazili kroz istoriju, želimo da pokažemo da imamo prava na to da budemo slavljeni, glorifikovani i dobijemo poziciju kroz koju ćemo upravljati ekonomskim sredstvima jedne zemlje. To je taj problem iz kojeg nikako ne možemo da izađemo – zaključio je Omerčić.
