Iza sebe ima iskustvo od preko dvadeset godina u oblasti komunikacija, kaže Pavićević, pa na osnovu toga iskustva može reći da su nadležni imali, kako kaže, katastrofalnu komunikaciju u danu masakra na Cetinju, i danima kasnije.

“Komunikacija naših institucija i naših zvaničnika nije bila dobra…Ja ću objasniti zašto je komunikacija bila katastrofalna, a onda, pretpostavljam, da ćemo i objasniti kako je trebala ta komunikacija, zapravo, da izgleda”, rekla je Pavićević.

Sagovornica Budilnika problematizuje izostanak pojavljivanja određenih zvaničnika, kao što je, navodi ona, predsjednik države Crne Gore Jakov Milatović, koji je imao naviku da se oglašava, kako kaže, po svim mogućim pitanjima.

“Sad je neka reakcija predsjednika, i empatija, u smislu liderstva, i u smislu odgovornosti, na određeni način izostala. Premijer je, možda, više djelovao kao samostalan, i više insistirao na nekom svom preuzimanju odgovornosti, i, možda, na neki način, smirivanju situacije, što se nije trebalo uraditi tako, jer su se članovi tima, odnosno Vlade, morali pojavljivati sinhronizovano, jer ovaj događaj, iako naizgled djeluje da se ticao, prevashodno, Ministarstva unutrašnjih poslova, ili možda sektora bezbjednosti, on se ticao i dosta drugih sfera u društvu, tako da je pojavljivanje mnogih resornih ministara izostalo. Primjetila sam da je ministarka kulture, sasvim nepotrebno, izašla sa nekom pohvalom medijima i njihovom ponašanju, koje je bilo potpuno suvišno u tom trenutku, jer hvaliti bilo koga ko radi svoj posao, i ko u toj situaciji treba, na neki nacin, da izdrži čitav radni zadatak je bilo potpuno suvišno, posebno što se sam zločin, i čitava tragedija u značajnoj mjeri ticali našeg mentaliteta, a mentalitet je i kultura, pa bi onda bilo mnogo suvislije da je ministarka kulture aspekt mentaliteta, i svega što se dešavalo, nekako stavila u svoj domen. Takođe, mogu da navedem i činjenicu da se događaj desio za vrijeme novogodišnjih praznika, da je Crna Gora bila prebukirana gostima, da su svi imali neka očekivanja, pa smo imali i taj aspekt čitavih priprema za praznike, i to nije ostvarilo svoju svrhu, pa je bilo važno i tu pokazati saosjećajnost i podršku, i pripremiti, eventualno, neke izlazne strategije, što pripisujem resoru turizma”, istakla je Pavićević.

U danima posle događaja na Cetinju, kaže Pavićević, izostala je sveukupna solidarnost i razumijevanje, naglašava ona, pa je sve krenulo u nekom smjeru, kako kaže, pretjeranog opravdanja i, ističe, pripisivanja određenim političkim okolnostima. Krizna komunikacija ima svoje pravilnosti, objašnjava Pavićević, i ona mora da bude pravovremena i tačna, poručuje ona, što je svih ovih dana, ističe ona, izostajalo.

“Krizna komunikacija mora da ima konzistentnost, što znači da te poruke moraju da imaju neku svoju cjelinu, a ovdje je bilo dosta toga što je bilo kontradiktorno, ili nedostajuće. Ono što je, takođe, važna karakteristika krizne komunikacije jeste otvorenost, upravo onih lica koji tu komunikaciju kriznu treba na određeni način da kontrolišu, kanališu, koordiniraju, jer kriza i krizne situacije su okolnosti na koje vi samo djelimično možete da utičete, i zato to jeste kriza”, kaže Pavićević. 

Ni u jednoj od komunikacija nijesu postojala, kako kaže, sva tri elementa. 

“A da ne govorim da je izostala, naravno, priprema, institucija, jer uvijek je, u konačnom, u krizama, i u kriznim komunikacijama vrlo jasno kakvi su potencijali određene institucije, ili određenog pojedinca. Kriza to pokaže! Vi, ako ste spremni, i ako se pripremate za krizu, u tom kriznom trenutku se itekako vidi da dobro upravljate situacijom. Znači, jedna institucija, jedan sistem, jedan pojedinac, je dobar i spreman onoliko koliko je spreman u krizi. Za krize se, i krizne komunikacije, morate pripremati, vi morate da imate krizne planove, vi morate da imate tim koji će krizom i kriznom komunikacijom da upravlja. To ne može da bude prepušteno stihiji, jer kad prepušteno stihiji onda to izgleda ovako kako je izgledalo prethodnih dana, a bojim se, da mi iz brojnih kriznih situacija, koje imamo u društvu, ne učimo i ne izvlačimo zaključke koji će nam poslužiti za narednu krizu”, poručila je Pavićević.

Krizi uvijek predstoje otvorena pitanja, smatra Pavićević, pitanja oko kojih ne postoji saglasnost, i koja se, dodaje ona, moraju raspraviti i izvući zaključci.

“Mi imamo brojna otvorena pitanja. Kad bismo naveli kroz ovu situaciju koja se desila na Cetinju, imamo pitanja gdje se ne bavimo psihičkim stanjima pojedinaca i nacije, uopšte,gdje ne raspolažemo određenim podacima, u smislu kako ljudi u okviru zajednice gdje žive funkcionišu, kako se ponašaju, da li tu postoje određene vrste sumnjivog ponašanja, da li su određeni pojedinci uopšte sposobni da posjeduju oružje, da li imamo taj mehanizam na koji ćemo način prijavljivati određene stvari, jer to čitav svijet radi, vi imate lokalne policajce, imate skupštine stanara po svijetu, koje uvijek prijavljuju ako je nešto čudno, sumnjivo, neuobičajeno”, kaže Pavićević. 

Isto tako, kao otvoreno pitanje imamo, ističe, nesaglasje unutar naše heterogene Vlade, heterogene političke situacije, gdje bih rekla da veliki broj političara ipak u datim situacijama više brine o nekom svom partijskom statusu, i o nekom svom oslobađanju od odgovornosti, nego što se brine o tome kako će se određene stvari, da ne kažem kriza, rješavati.

“Takođe je veliki problem, ja to moram.da pomenem, da mi određeni vremenski period imamo problem sa organizacijom Ministarstva unutrašnjih poslova, da imamo deficit određenog kadra, da imamo njihovu nedovoljnu pripremljenost za određene situacije, a da smo od cijele države, sad za novogodišnje praznike, napravili jednu destinaciju zabave, i destinaciju žurki , što je, na neki način, degutantno i pretjerano, jer time pokazujete da nijeste odgovorni, jer se na svakih 20, 30 km, po cijeloj Crnu Gori organizuju zabave koje ne možete da obezbjedite”, zaključila je Pavićević.