Video
Zaposleni bi na određeno mogli da rade samo godinu umjesto dvije, kako je to sada. To je izmjenama i dopunama Zakona o radu predložio poslanik SNP-a Bogdan Božović. Kao cilj navodi poboljšanje statusa zaposlenih, smatra da su do sada zakonska rješenja uglavnom išla u korist poslodavaca.
“Zamislite da neko radi, na primjer, dvije i po godine, kako je nekada bilo zakonsko rješenje, i da nakon dvije i po godine on ne dobije stalno zaposlenje, već da poslodavac odluči da raskine ugovor sa tim radnikom. Suština jeste u poboljšanju statusa radnika i negdje dostizanja standarda koji postoje u okviru Evropske unije”, ocijenio je Božović za RTCG.
Rad na određeno je prema Zakonu o radu izuzetak, a ne pravilo, i predloženo rješenje bi donijelo benefite zaposlenima, saglasna je i profesorica radnog prava Vesna Simović Zvicer.
“Zakon o radu i sada definiše da se rad na određeno vrijeme kao izuzetak od pravila predviđa samo u situacijama koje bi trebalo da predstavljaju izuzetak, kao što su privremeno povećani obim posla, potreba da se neki posao završi u određenom roku, koji je određen unaprijed ili je odrediv. Tako da, u tom smislu, svakako mislim da bi skraćivanje perioda u kojem bi radni odnos mogao da se zaključi na određeno vrijeme, odnosno ugovor o radu, doprinosi daljoj sigurnosti i radno-pravnog položaja naših građana u Crnoj Gori”, kazala je ona.
Simović Zvicer ipak ukazuje da prije ovakvih rješenja ne treba da izostanu konsultacije sa socijalnim partnerima.
“Jer odredbe u Zakonu o radu, da bi bile dobre, primjenjive u praksi, da ne bismo imali probleme koje mi možda u ovom trenutku ne možemo da prepoznamo, dobro je da se o njima razgovara sa socijalnim partnerima”, poručila je Simović Zvicer.
Konsultacija sa socijalnim partnerima ovog puta nije bilo, kao ni prilikom smanjenja rada na određeno sa tri na dvije godine, kazao nam je Božović.
“Imali smo razgovore nakon toga gdje su oni izrazili skepsu, gdje je odgovor bio i više negativan nego pozitivan, ali ja smatram, i stojim čvrsto pri tome, da je 12 mjeseci apsolutno dovoljno da neko stekne uvid da li mu je neki radnik zaista neophodan. Ne isključujem mogućnost da ostvarimo komunikaciju sa poslodavcima u narednom periodu. Mislim da treba negdje da se postigne balans”, poručio je Božović.
“Poslodavci imaju druge mehanizme da bi procijenili da li neki zaposleni ispunjava predviđene zahtjeve za određeno radno mjesto, a to je institut probnog rada”, mišljenja je Simović Zvicer.
Kako bi se izbjegli problemi u praksi, Simović Zvicer savjetuje da se interveniše i na član Zakona o radu koji se odnosi na ustupanje zaposlenih.
Božović navodi da će se na 12 mjeseci skratiti i vrijeme na koje se radni odnos može produžavati aneksom ugovora, kao i period za koji se može zaključivati sporazum o ustupanju zaposlenih između agencije i korisnika.
Ukoliko želimo da dostignemo evropske standarde, pored zarada moramo voditi računa i o statusu radnika i tržište rada učiniti atraktivnijim, kaže Božović.
Suština predloga je, kako navodi, da se spriječi odliv radno sposobnog stanovništva prilikom ulaska u EU, i navodi primjer Hrvatske.
On ukazuje da je u Švedskoj maksimalno trajanje ugovora na određeno 12 mjeseci, a u Španiji 6.
Preporučeno
Predlog izmjena i dopuna Zakona o radu je u proceduri, a nakon razgovora sa koalicionim partnerima, Božović očekuje i podršku u Skupštini.
