– Koji su vas razlozi opredijelili da podnesete ostavke u Savjetu GP URA?

Imam potrebu da odmah naglasim da nijesmo podnijeli ostavke zbog toga što mislimo da ima boljih od onih od kojih smo se distancirali, već prije svega, zbog toga što mislimo da su počeli ličiti na one za koje smo mislili da su gori od njih.

Nama nije cilj da unosimo bilo kakav razdor, niti da rušimo ono što smo stvarali. Pokušavali smo u više navrata da se izborimo za izvorne principe URE koje smo označili mi, a ne oni koji ih navodno “brane” od nas. Desilo se na kraju, da iz ovoga izlaze zadovoljne “obje“ strane, što može biti dobro. Jedni zato što su se ”oslobodili” nas uoči kongresa, jer znaju da ne bi pristali da glumimo ikebane, a mi zbog toga što smo “oslobodili “ savjest i obesmislili opšte mišljenje da sve rade pod našim uticajem. Tim mladim ljudima želimo svaku sreću i dalje uspjehe, ali imamo potrebu da im ipak poručimo da se mi nijesmo “oslobađali” njih kada smo ostatke “reciklirane Pozitivne” doveli u URU, misleći da će biti koristi od mandata koji je sadašnji predsjednik deponovao u URI, otkazujući poslušnost Darku Pajoviću.

Valjda smo i zbog tog iskustva insistirali na dijalogu unutar pokreta i dok je na njegovom čelu bio Žarko Rakčević, to je bila tribina slobodoumnih ljudi. Odjednom je valjda osjećaj vlasti, urušio način unutrašnjeg funkcionisanja pokreta. Umjesto uobičajenog dijaloga oko svih pitanja, počelo je ignorisanje svakog mišljenja, koje se ne slaže sa mojim, autistično okruživanje “evet efendijama” koji su bili zaduženi za stvaranje slike “lažne veličine”, i najvažnije vidljivo urušavanje građanskog koncepta Pokreta URA.

Činjenica da naše distanciranje tumače kao potrebu da navodno “sahrane duh devedesetih” za nas je uvreda veća od bilo koje. Jer, mi koji nećemo da šetamo ulicama ratnih zločinaca, da podržavamo negatore genocida, koji odbijamo “da pomjeramo planine vjerom”, koji se stide “ eksperata” koji nose akademske titule a ne znaju, kada je štampana prva ćirilska knjiga u Crnoj Gori, ili onih koji infantilno tvrde da “sin nije porodica”. Stidimo se politike koja ne razlikuje “smjene” od “ zamjene”, koja tuđe zastave ističe kao marketinške oglase a svoju sakriva. Stidimo se politike Eliota Nesa koji hapsi kriminalce radi TV izvještaja i odlikuje policajce prije presude nadležnih sudova. Podsjećamo da je svako znao da Al Kapone, nosi na duši mnoštvo zločina, ali je suđen zbog utaje poreza. Kada je bio u pitanju interes države (iskrcavanje na Siciliji) državnici se nijesu libili da zatraže njegovu pomoć. Želimo da kažemo da Niko od nas nije osporio potrebu borbe protiv kriminala, ali da smo tražili da se ona pokaže i tamo gdje treba biti dosljedan i principijelan. Ne žmuri pred činjenicom da ti jedan od partnera vlasti uzurpira pola miliona kvadrata državnog zemljišta.

Jednako je populistička bila najava prodaja “Lada” (mladih, lijepih i pametnih 1989) koliko i prodaja “majbaha”( 2020). Mi smo navodno protiv “građanske “ Crne Gore zato što već duže upozoravamo da “građani” nijesu samo oni koji su okađeni tamjanom i blagosiljani od popova, već i oni koji znaju i nažalost imaju iskustvo da prvo idu “popovi, onda topovi i na kraju lopovi.” To su devedesete i to bi znali da išta čitaju. E mi to ne želimo, znamo da ne žele ni oni, ali kao svaka neiživljena mladost misli da sve zna.

I suštinska razlika našeg razlaza je koncept društva kojem težimo. Neka analiziraju sve ono što smo zapisali u programskim aktima i neka to usporede sa praksom, dva svijeta. Ako to branite zato što mislite da su novi “klijentelisti “ oko vas zadovoljni time, dopustite da i oni koji imaju zaokružene biografije i ne žele vlast radi vlasti, imaju otklon od toga. Dakle, iznova. Multietničko, demokratsko društvo. Država svih građana. Društvo jednakih šansi. Te devedesete su grafiti koji se ispisuju pod okriljem vlasti i nemoć policije da nađe počinioce jer je “ zauzeta “ borbom protiv kriminala, dok mi mislimo da je od toga gori samo “ fašizam” i veličanje istog. Na sve ovo će vam odgovoriti da i oni to osuđuju, ali su nemoćni jer su manjina u parlamentarnoj većini, a mi ih samo podsjećamo: jeste ali bez vas nema vlasti?

– Da li ste pokušali da razlike riješite unutar Savjeta?

Naravno više puta, bezuspješno. Ko je, ako je neko uopšte krivac za tako nešto. Vjerovatno mi, ako bi se slušao uhljebljeni dio stranke koji navodno radi ”besprekorno i istrajno ”. Jedino što teško mogu objasniti na “čijim i kojim ciljevima”. Kad ih podsjetimo da smo kao prioritete naznačavali pripreme za konačno fer i demokratske izbore, ispostavili su nam “ zakone crkve”, kada smo insistirali na zakonima o lustraciji i porijeklu imovine, ispostavili su nam “temeljni ugovor”, kada smo ukazali da demontaža vlasti nije isto što i demontaža države, postali smo im “sumnjivi” zagovornici promjena i najavili ”zakon o državljanstvu” kao prvi akt u ”sredjivanju biračkih spiskova”. Sve u svemu, neće nikada priznati da sprovode tuđe prioritete koji su apsolutno nesaglasni sa našim programskim opredjeljenjima, ali će to braniti “ potrebom” ubrzavanja reformi i ulaskom u EU. Vjerovatno misle da i mi moramo nekoga ili nešto “ mrzjeti”, jer bi samo tada bili na kursu. Mi samo upozoravamo da su i prevelika mržnja, kao i prevelika ljubav, nepouzdani saveznici u donošenju odluka. I da je lijepo biti “mlad” ali ako misliš da ti to daje za pravo da umisliš da si ti smijenio vlast, jer drugi to nijesu umjeli, a možda ni smjeli – smiješno i tragično, ali politički komično. Jer, smijeniti vlast je samo prvi korak, ali ako dnevno obesmišljavaš smjenu tako što ličiš na njih…

– Sudeći po saopštenju GP URA, vaše bivše kolege se nijesu puno “uznemirile” zbog činjenice da je Savjet napustilo pet članova. Rekli su da “CRNA GORA mora dalje i da je za tu priču potrebna nova energija i odlučnost. Kao da su poručili da ste im ionako balast. Kako to komentarišete?

Prvo, nije nam bio cilj da bilo koga “uznemiravamo”. Drugo, mogu nas doživljavati i kao “balast” to je njihovo pravo, ali mi njih nijesmo nikada, čak ni onda kada smo ih kao ostatke ostataka reciklirane Pozitivne primili i prihvatili u URU, ne samo kao sebi ravnopravne, nego smo im, kasnije, zbog “nove energije” ustupili mjesta, koja nikada ne bi dobili da se na tako nešto nijesmo odlučili. Tako da oko uznemiravanja ne brinemo, ali ima mnogo toga prečeg i jačeg, što obavezuje na pristojnost.

– Da li u Savjetu GP URA ima još onih koji dijele vaše stavove?

Ako bi sudili po zaključcima koji su usvajani konsenzusom onda bi trebalo da smo bliskog mišljenja. No i pored toga znam da svaki član Savjeta je ličnost, neki čak i institucije u smislu značaja, sposobni da samostalno donose odluke. Mislimo da bi bilo čak i neukusno pitati bilo koga od njih šta misle o svemu. Sigurno je, kada procijene da treba, svaki od njih će to reći. Veoma je važno da ih većina tamo i ostane, jer tim mladim i energičnim ljudima ipak treba pružiti iskusnu ruku kako njihov mladački elan u konačnom ne bi postao destruktivan.

– Iz URE su najavili kongres za 4. jul. Mislite li da taj skup može donijeti nešto novo u djelovanju i pravcima partije?

Mislim da će biti samo neznatnih korekcija iz razloga što se izborno i biračko članstvo URE pomjera od građanskog ka desnom centru. Uz to, politički pragmatizam nalaže usaglašavanje programskog i stvarnog.

– Razmišljate li o novom političkom angžmanu?

Ne, izuzev ako me opet neko ne primora.