U zvaničnoj informaciji taj identitet se opisuje kao ključni alat komunikacije prema domaćoj i međunarodnoj javnosti, uz naglašene visoke standarde koje rješenja treba da ispune, piše Pobjeda.

Međutim, javni konkurs je poništen jer nijedno rješenje nije zadovoljilo te kriterijume, dok je naknadno prihvaćeno idejno rješenje koje nije prošlo konkursnu proceduru, već je dostavljeno direktno.

Upravo zbog toga raspisan je javni konkurs. Međutim, umjesto očekivanog ishoda, izbora najboljeg rada – uslijedila je odluka koja je cijeli postupak preusmjerila u drugačijem pravcu. Nakon razmatranja pristiglih rješenja, ocijenjeno je da nijedno ne odgovara u potpunosti značaju jubileja, niti uspijeva da objedini tražene elemente državne simbolike, istorijskog kontinuiteta i savremenog vizuelnog izraza. Konkurs je poništen.

U tom trenutku, međutim, izostaje ono što bi predstavljalo standardnu praksu – novi javni poziv ili makar detaljno obrazloženje zašto nijedno rješenje nije prihvatljivo. Dokument ne sadrži podatke o broju radova, kriterijumima ocjenjivanja, niti postoji rang lista ili zapisnik sa ocjenama. Nije poznato ni da li su autori dobili obrazloženja.

Upravo u tom prostoru bez odgovora dolazi do ključnog zaokreta.

Brzo, džabe i van procedure

Kako se navodi u dokumentu, Darja Bajagić se sama obratila Vladi izražavajući spremnost da izradi idejno rješenje i ustupi ga Vladi Crne Gore, kao vid ličnog doprinosa, bez naknade. Njeno rješenje potom ulazi u proceduru, ali ne kroz javni poziv, već kroz direktno razmatranje.

Koordinaciono tijelo formira Komisiju koja treba da ocijeni predloženo rješenje. U njenom sastavu su poslovni direktor Muzičkog centra Crne Gore Vučić Ćetković, direktorica Filmskog centra Crne Gore Aleksandra Božović i savjetnik predsjednika Vlade za medije Veliša Jovanović.

Komisija na sjednici održanoj 10. marta 2026. godine konstatuje da rješenje „sa aspekta tehničke pripreme može biti vizuelni identitet“, nakon čega ga Koordinaciono tijelo već narednog dana ocjenjuje kao adekvatno i predlaže Vladi na usvajanje.

Ono što u tom dijelu postupka ostaje posebno upadljivo jeste činjenica da u sastavu Komisije nema stručnjaka iz oblasti grafičkog dizajna, vizuelnih komunikacija ili brendiranja, iako je riječ upravo o takvom projektu. Članovi dolaze iz oblasti kulture i medija, ali dokument ne daje objašnjenje na osnovu kojih kriterijuma su izabrani niti kako je procijenjeno da raspolažu specifičnim stručnim kompetencijama potrebnim za ocjenjivanje vizuelnog identiteta državnog jubileja.

U isto vrijeme, upravo ta Komisija donosi ocjenu da nijedno rješenje sa javnog konkursa ne zadovoljava standarde, dok rješenje koje nije prošlo konkursnu proceduru ocjenjuje kao prihvatljivo.

Kao jedan od razloga i Vladinoj Informaciji se navodi i potreba „pravovremenog nastavka aktivnosti“, što sugeriše da je brzina odlučivanja imala značajnu ulogu, iako je riječ o projektu koji je prethodno već prošao konkursnu proceduru bez rezultata. U obrazloženju se, osim potrebe za „pravovremenim nastavkom aktivnosti“, navodi i „ukupni tok postupka“, bez preciziranja šta taj tok podrazumijeva i kako je doveo do odluke da se odustane od konkursne procedure.

Nije najbolje, ali može

Zanimljivo je da Komisija ne konstatuje da je rješenje najbolje ili najkvalitetnije, već da „može biti vizuelni identitet“, što dodatno otvara pitanje kriterijuma koji su primijenjeni u odnosu na konkursna rješenja.

Koordinaciono tijelo rješenje ocjenjuje sa aspekta njegove simboličke, vizuelne i komunikacijske vrijednosti, ali takva vrsta obrazloženja nije dostupna za rješenja pristigla na javni konkurs, što dodatno otežava poređenje kriterijuma.

Time se dodatno otvara pitanje metodologije ocjenjivanja, ali i dosljednosti kriterijuma koji su primijenjeni u dva različita postupka. U dokumentu se dodatno navodi da Koordinaciono tijelo ima nadležnost donošenja konačne odluke o izboru i primjeni vizuelnog identiteta, što znači da je upravo to tijelo preuzelo ključnu odgovornost za odluku da se rješenje prihvati mimo konkursne procedure.

Paralelno s tim, dodatnu dimenziju daje i identitet autorke.

Umjetnica je i savjetnica?

Prema javno dostupnim podacima sa LinkedIna, osoba pod imenom Darja Bajagić navodi da je angažovana kao savjetnica za međunarodnu saradnju u okviru Ministarstva javnih radova kojim rukovodi Majda Adžović i Kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića. Piše da učestvuje u procesima koji uključuju strateške investicije, međunarodnu saradnju i koordinaciju između institucija, uključujući i inicijative koje povezuju infrastrukturu i kulturno nasljeđe.

Istovremeno, riječ je o umjetnici sa međunarodnom karijerom – sa više od stotinu izložbi, učešćem na Bijenalu u Veneciji i obrazovanjem na Jejl univerzitetu – koja u svom radu istražuje načine na koje institucije oblikuju identitet kroz slike i narative.

Iz zvanične dokumentacije nije moguće potvrditi da li je riječ o istoj osobi, niti da li je eventualni angažman u sistemu Vlade bio poznat Komisiji u trenutku donošenja odluke, kao ni da li je razmatran potencijalni konflikt interesa.

Redakcija Pobjede je od Vlade zatražila pojašnjenja ključnih elemenata postupka – od toga da li je autorka idejnog rješenja ista osoba koja je, prema javno dostupnim podacima, angažovana u Kabinetu predsjednika Vlade, do toga da li je njen eventualni angažman bio poznat članovima Komisije i da li je razmatran potencijalni konflikt interesa. Zatraženi su i podaci o broju pristiglih radova na konkurs, postojanju rang liste i zapisnika sa ocjenama, kao i informacije o tome da li su učesnici dobili obrazloženja zbog kojih njihova rješenja nijesu izabrana.

Takođe, Vlada je upitana zbog čega nakon poništenja konkursa nije raspisan novi javni poziv, već je prihvaćeno rješenje dostavljeno van konkursne procedure, kao i na osnovu kojih kriterijuma su birani članovi Komisije, s obzirom na to da u njenom sastavu nema stručnjaka iz oblasti grafičkog dizajna i vizuelnih komunikacija. Posebno je traženo pojašnjenje na koji način je u ovom postupku obezbijeđena transparentnost i jednak tretman svih autora.

Na ova pitanja odgovori nijesu dostavljeni o zaključenja broja.

Dupli aršini

U takvom kontekstu, čitav postupak ostavlja utisak dvostrukih standarda: konkurs sa više učesnika završava bez pobjednika, dok rješenje dostavljeno mimo tog postupka postaje zvanični vizuelni identitet države.

Iako se u dokumentu ističe da je rješenje ustupljeno bez naknade, ta činjenica ne odgovara na pitanje da li su svi autori imali jednaku mogućnost da učestvuju u postupku nakon poništenja konkursa. Pitanje na koje će u narednim danima odgovarati dizajneri i grafičari je i ono – kakvo je ovo rješenje, ali se u ovom dijelu Pobjeda bavila problematikom kako je izabrano te ko je imao pristup tom procesu.