“Više od tri decenije se govori o inkluziji Roma, a suština je da i dalje nemamo svog autentičnog predstavnika u crnogorskom parlamentu”, kaže za Radio Slobodna Evropa direktor Centra za afirmaciju romske i egipćanske populacije Nardi Ahmetović.

A predsjednik jedine romske partije u zemlji Mensur Šaljaj smatra da bi prvi poslanik u Skupštini Crne Gore iz romske populacije bio snažan motiv i primjer njihovim mladim generacijama da nastave obrazovanje i da politički djeluju:

“To bi prije svega doprinijelo rušenju predrasuda i stereotipa, smanjenju etničke distance i otvaranju šireg društvenog prostora za rješavanje problema sa kojima se suočavamo svakodnevno.”

Problem političkog učešća, međutim, nije ograničen samo na Crnu Goru.

Komesar Savjeta Evrope za ljudska prava Majkl O’Flaerti (Michael O’Flaherty) napominje da je Roma 12 miliona u Evropi, ali da su “često izostavljeni iz političkih odluka koje oblikuju njihove živote”.

“Parlamentarna zastupljenost je ključna u demokratskom društvu. Imajući vlastite predstavnike, romske zajednice mogu osigurati da se njihovi glasovi čuju i doprinijeti oblikovanju inkluzivnijih politika”, kazao je komesar za RSE.

Tako, na primjer, hrvatska romska populacija posljednjih deceniju i po ima vlastitog predstavnika u parlamentu – Veljka Kajtazija.

“Kao njihova produžena ruka u Saboru iznosim probleme koje je potrebno riješiti, a koji bi možda ostali nevidljivi ili bi se rješavali puno sporije. Ovako institucije i njihovi predstavnici, koji te probleme mogu rješavati, o njima saznaju brže i iz prve ruke”, pojašanjava on za RSE.

Sa Savezom Roma – koji okuplja 80 odsto romske populacije u zemlji – radi i na očuvanju i jačanju njihovog identiteta.

To je rezultiralo, između ostalog, otvaranjem romske biblioteke u Zagrebu i Romskog memorijalnog centra u Jasenovcu, logoru u kojem je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno preko 16.000 Roma.

Osim u zakonodavnoj, za Rome bi, prema mišljenju sagovornika RSE, bilo dobro da učestvuju i u drugim granama vlasti.

“A za to je potrebno baviti se politikom”, naglašava Kajtazi.

Veličina isti, uslovi različiti

Tako je jedna od glavnih prepreka za učešće crnogorskih Roma i Egipćana u politici što nemaju ista izborna prava kao pripadnici nacionalnih zajednica slične veličine.

Partije nacionalnih manjina u Crnoj Gori – Bošnjaka, Albanaca, Hrvata… – imaju niži izborni cenzus za ulazak u parlament u odnosu na ostale partije.

Koliko će iznositi cenzus u suštini zavisi od procenta nacionale zajednice u ukupnom stanovništvu.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2023, Romi čine 0,90, a Hrvati 0,83 odsto stanovništva.

Međutim, Hrvati u crnogorskom parlamentu duže od deceniju i po imaju svog poslanika a Romi ga do sada nisu imali.

To omogućava odredba Zakona o izboru odbornika i poslanika koji propisuje da hrvatska manjina može imati poslanika ukoliko osvoji 0,35 odsto glasova, što je na posljednjim izborima bilo malo više od hiljadu.

Nevladine organizacije su ovo zakonsko rješenje okarakterisale kao diskrimintorno po Rome i duže od deceniju traže da se promijeni u njihovu korist.

EU godinama traži iste uslove

Evropska komisija godinama u svojim izvještajima konstatuje da “cenzus za političko učešće Roma u crnogorskom parlamentu koji bi osigurao ravnopravan tretman manjina još uvijek nije smanjen”.

Skupština je na predlog Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu prije dva mjeseca izmijenila Zakon o izboru odbornika i poslanika, ali se ni te promjene nisu odnosile na Rome.

Na mijenjanju zakona zajedno su radile vlast i opozicija.

“Stoga podstičemo crnogorske institucije da iskoriste predstojeći period izborne reforme kako bi postigle značajan napredak po ovom pitanju”, kazali su za RSE iz Delegacije EU u Podgorici.

Iz Skupštine nisu odgovorili zbog čega do sada Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu nije obuhvatio te promjene.

Promjene u interesu partija, ne društva

Posljednje izmjene izbornog zakona su “nažalost bile usmjerene uglavnom na interese političkih partija”, a ne društva, ocjenjuje za RSE prvi odbornik iz romske populacije Mensur Šaljaj.

Međutim, nada se da će do kraja godine i to pitanje biti riješeno.

“Ako se ta nepravda ne ispravi, teško možemo govoriti o demokratskom društvu i evropskim vrijednostima. EU jasno traži da Romi budu politički zastupljeni, a to bi trebalo da bude i obaveza naše države.”

Crna Gora namjerava da do kraja sljedeće godine zatvori sva poglavlja i 2028. postane članica EU.

Jedno od najvažnijih poglavlja u tom procesu – 23 ili Pravosuđe i temeljna prava – uključuje poboljšanje položaja Roma, koji su u izvještajima Evropske komisije okarakterisani kao jedna od najdiskriminisanijih zajednica u zemlji.

Predsjednik Demokratske partije Roma je odborničko mjesto u podgoričkom parlamentu osigurao “preko” izborne liste opozicione Demokratske partije socijalista.

To mu je, ističe, omogućilo da u gradskom parlamentu više puta potencira sređivanje napuštenih stanova u cilju stambenog zbrinjavanja Roma, izgradnju infrastrukture u naseljima u kojima žive i osiguravanje normalnih uslova za život.

U glavnom gradu, prema rezultatima popisa, živi 60 odsto crnogorskih Roma.

“Moja uloga je da insistiram na tome da se glas romske zajednice čuje i uvažava… Nažalost, iako se o ovim pitanjima govorilo, do danas nismo naišli na konkretne rezultate.”

Vlast u Podgorici čini koalicija sa državnog nivoa – predvođena Pokretom Evropa sad premijera Milojka Spajića, Demokratama vicepremijera Alekse Bečića i Demokratskim frontom predsjednika parlamenta Andrije Mandića.

Ahmetović: To bi bila korektivna mjera, ne privilegija

“Izmjena zakona kojom bi se taj mehanizam proširio i na Rome ne bi bila privilegija, već korektivna mjera. To je minimum političke odgovornosti i način da se nadoknadi decenijska isključenost i obespravljenost. Samo tako možemo govoriti o jednakim šansama”, kaže za RSE direktor CAREP-a Nardi Ahmetović.

Ističe i da je broj pripadnika romske populacije na popisu dva do tri puta manji u odnosu na procjene crnogorskih i međunarodnih organizacija.

To je, pojašnjava, posljedica toga što se dio njih na popisu izjasnio kao pripadnici drugog naroda.

To direktno utiče na položaj ove zajednice.

“Upravo ta razlika između zvaničnih i stvarnih brojki je razlog što naši problemi nikada ne postaju dio državnih politika, već ostaju ‘projektne teme’. Projekat traje 12 ili 36 mjeseci, a onda zajednica ponovo padne u zaborav”, upozorava Ahmetović.

Posebno ističe pozitivne posljedice političke participacije u Sjevernoj Makedoniji – zaposlenost visokoobrazovanih Roma u državnim institucijama, povećan broj upisa na svim nivoima obrazovanja i regulisan položaj osoba bez dokumenata.

Romska populacija u Sjevernoj Makedoniji prvi put od osamostaljivanja države nema nijednog poslanika u parlamentu.

Na posljednjim izborima 2024. četiri romske partije su bile na izbornoj listi koalicije predvođenom sada vladajućom partijom VMRO-DPMNE. Međutim, niko od romskih kandidata nije izabran za poslanika.

U svim dosadašnjim vladama, pripadnik romske zajednice pokriva mjesto ministra bez portfelja.

U aktuelnom sazivu Skupštine Srbije nema predstavnika romskih partija. U ranijem periodu, poslanici romske nacionalnosti su bili predstavnici drugih partija.

Romska zajednica u Skupštini Kosova ima najmanje jedno garantovano poslaničko mjesto od 120. Postoji mogućnost da osvoje još jedno, ukoliko dobiju najveći broj glasova među Romima, Aškalijama i Egipćanima.

Romi u Bosni i Hercegovini nemaju svoju partiju, iako su po Ustavu nacionalna manjina. Zato se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva i Dom naroda Parlamenta, sastavljene od tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Zbog toga je Evropski sud za ljudska prava presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji su tužili BiH zbog uskraćivanja tih prava.

Sud je presudio u njihovu korist 2009, tražeći izmjene izbornog zakona i Ustava BiH.

Međutim, presuda nije sprovedena, jer ne postoji politički konsenzus za to.