Video
Inače, novinari srpske istraživačke mreže KRIK dobili su 2018. godine nagradu Evropske unije za najbolju istraživačku priču koja govori o vezama Zlatibora Lončara i vođa Zemunskog klana.
O Lončarovom učešću u poslovima Zemunskog klana su još 2006. godine u Specijalnom sudu u Beogradu govorili bivši članovi ove organizacije svjedoci saradnici Dejan Milenković Bagzi i Miladin Suvajdžić Mutavi.
Iako su u svojim svjedočenjima u postupcima koji su se vodili protiv Zemunskog klana otvoreno govorili o umiješanosti Zlatibora Lončara u jedno ubistvo, tužilaštvo Srbije nikada nije protiv njega pokrenulo istragu.
Govoreći pred Specijalnim sudom 2006. godine, svjedok saradnik Specijalnog tužilaštva Dejan Milenković Bagzi je naveo da je Zlatibor Lončar bio blizak vođi klana Dušanu Spasojeviću, da je čak učestvovao u nekim ubistvima, pisao je beogradski dnevnik “Danas” 24. januara 2017. godine.
Ubistvo o kojem je, prema Milenkovićevim riječima, učestvovao Lončar, dogodilo se 2002. godine u Beogradu, nakon što je pucano na Veselina Božovića Veska. Prema njegovim riječima, Božović je preživio sačekušu i bio prebačen u Urgentni centar u kojem je u tom trenutku radio Zlatibor Lončar.
“Božović je preživio tada i doktor Lončar je došao kod Dušana (Spasojevića). Dušan je, zbog kog razloga ne znam, to naredio (ubistvo Božovića). Ja sam bio tu kada je prvo rekao Risoviću (drugom ubici klana) da uradi to, a Risović se nešto predomišljao sad će za tri sata, za dva sata, pa će onda kasnije. I onda je doktor Lončar došao i rekao da je on to završio u Urgentnom centru, da mu je on ubrizgao neku injekciju, nešto u infuziju i da je on to završio”, ispričao je Milenković na sudu.
Zbog ubistva Božovića, Spasojević je Zlatibora Lončara nagradio stanom na Novom Beogradu, pisao je beogradski dnevnik „Danas” u izdanju od 24. januara 2107, pozivajući se na izjave svjedoka saradnika u slučaju ubistva Zorana Đinđića.
Iako su ti podaci bili dostupni javnosti i prenošeni u medijima, Lončar je na prijedlog Aleksandara Vučića 2014. godine imenovan za ministra zdravlja u njegovoj Vladi da bi potom ostao na istoj funkciji i u Vladi Ane Brnabić 2016. godine.
Slučaj je ponovo aktuelizovan početkom februara 2017. godine kada je fotografiju na kojoj se vidi Lončar u društvu sa pokojnim šefom Zemunskog kriminalnog klana Dušanom Spasojevićem medijima podijelio lično predsjednik Nove Srbije i bivši ministar u Vladi Zorana Đinđića Velimir Velja Ilić.
Ilić je to uradio jer je bio ljut na SNS zbog toga što ga nije imenovala za direktora javnog preduzeća.
Slučaj je zataškan, ali je istraživačka mreža KRIK godinu dana nakon tog događaja došla do novih dokaza koji povezuju ministra Lončara i Zemunski klan.
Istraživačka mreža KRIK je 2018. godine otkrila da je Lončar 2002. godine, deset dana poslije smrti Božovića, potpisao ugovor o kupovini stana u novobeogradskom bloku 61.
Prema navodima KRIK-a, Lončar je ugovor sklopio sa Jelenom Kalinić, suprugom Sretka Kalinića, ozloglašenog ubice Zemunskog klana.
Prema ugovoru, Lončar je stan kupio za 30.000 eura. Isti je prodao svega devet mjeseci kasnije.
Nije poznato da li je Lončar isplatio novac za ovaj stan, ali ugovor ide u prilog priči svjedoka saradnika koji su na suđenju ovom klanu optužili Lončara da je bio saradnik klana. Ono što je činjenica jeste da Lončar u akciji Sablja nije bio previše sumnjiv istražiteljima.
U istraživačkoj priči KRIK-a opisane su veze Lončara sa Petrom Panićem, osobom iz kriminalnog miljea, koja je održavala bliske veze sa zemunskim klanom i njegovim vođom Dušanom Spasojevićem. Panić je bio i lični tjelohranitelj Vojislava Sešelja, lidera nacionalističke Srpske radikalne stranke, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđen za ratne zločine.
Protiv Panića bilo je podnijeto čak 13 krivičnih prijava zbog 16 krivičnih djela, dok je Lončar kao mladi ljekar sastavljao medicinske izvještaje kojima je Panić opravdavao nedolazak na suđenja. Zbog ovih izostanaka suđenja su odlagana, a jedan postupak protiv Panića obustavljen je jer je zastario.
Medicinski izvještaji o Paniću koje je od 2000. do 2003. godine potpisao doktor Lončar, tada ljekar Urgentnog centra u Beogradu, sumnjive su sadržine, pokazalo je istraživanje KRIK-a.
Različiti podaci ukazuju na to da izvještaji nijesu prikazivali stvarno zdravstveno stanje pacijenta.
Lončar je u izveštajima pisao da je Panić bio toliko lošeg zdravlja da nije mogao da izlazi iz kuće. U tom periodu, međutim, Panića nije mogla da pronađe ni policija, a njegove komšije ispričale su da je otputovao.
U jednom od izvještaja, Lončar je tvrdio da se Panić oporavlja od ranjavanja, te da zbog toga ne može da prisustvuje suđenju iako je bio upucan prije više od tri i po godine. Paniću se, zajedno s bivšim šefom Šešeljem, sudilo zato što je prebio advokata Nikolu Barovića 1997. godine.
Napad je privukao veliku pažnju javnosti pošto se Barović, sa licem u modricama, lijevim okom zatvorenim od otoka i velikim zavojem preko nosa, pojavio u medijima i ispričao šta se dogodilo. Odgovarajući na pisanje medija, Šešelj je ismijavao žrtvu rekavši da se Barović povrijedio pošto se okliznuo na „koru od banana”. Medicinski izvještaji, ipak, nijesu pomogli Paniću da izbjegne pravdu.
Lončarev nalaz novinari KRIK-a pronašli su i u drugom suđenju Paniću. U tom slučaju, Panić je uspio da odlaže suđenja sve dok postupak nije zastario, a pojedini događaji pojačali su sumnju u Lončareve izvještaje.
Dakle: Zlatibor Lončar nikada nije razjasnio svoj odnos sa zloglasnom ekipom iz Zemuna, kupovinu stana od supruge Sretka Kalinića, kao ni svoje učešće u likvidaciji Veselina Veska Božovića 2002. godine u Beogradu.
Preporučeno
Iako je istraživanje KRIK-a otkrilo brojne kompromitujuće informacije, dokumenta i fotografije, Lončar je ipak ostao ministar zdravlja. I sa tog se mjesta bez zazora obračunava sa nepodobnim Crnogorcima u Beogradu.
