Da se ne lažemo, nije Božović nikakvi ambasador, niti persona vrijedna spomena, već naprotiv, nepomenik i primjer za nauk đeci što ne valja postat i u životu bit.

Rođen, odškolovan i odnjiven ođe, u Gori Crnoj, da bi, kad je posta punoljetan, otišao da uči i služi vlasti tuđe države, države Srbije, pa sve da je `iljadu puta Srbin, sramno je. Sramota je, đeco, vi koji crtate trobojke pod kojom Crna Gora nesta i biste da uždite alaj barjak pod kojim Crna Gora ponovo nasta i od kog se stidite.

GREHOTA OD PAMETI

I pred Bogom je grehota da se rodite, rastete i podižete na ovom kamenu crnogorskom, bez obzira koje ste nacije i u koju crkvu hodite, da odete u neku tuđu zemlju, đe ćete za vijek vjekova biti tuđin i stranac, i da se zarad kakvog ovozemaljskog benefita odreknete i okrenete protiv vaših korijena, dojučerašnjeg druga, prijatelja, komšije i brata.

A jest istina da je vlast te tuđe zemlje, što je Srbijom zovu – đe hrle i dušom i glavom i ovi naši novi vlastodršci, vazda kad joj je moglo biti, izdala ovu zemlju u kojoj se rodiste i podigoste, što je Crnom Gorom zovu.

Stoga da vam rečem ono što vam izgleda ne šćahu reći oni doma, koji bi to trebali po Božjim zakonima da su vam rekli, jer se svako malo na Boga pozivaju. To je zemlja čijoj su vojsci na Mojkovcu na Božić 1916. naši preci leđa čuvali, izginuli i puštili da nam panu svetinje, Lovćen i Cetinje. To je vojska i kralj, od milošte što ga zvahu Pero, koji od junačke bježanije kroz klance i gudure crnogorske i albanske, zaboraviše i na „brata“ i datu riječ.

Trebali su, ali nijesu mogli od prejakog šprinta, stat i branit naše odstupanje na liniji prema Skadru, ali ka što rekoh – ne mogahu stat od silnog šprinta, sve do grčkog ostrva Krfa.

PADAJTE BRAĆO

To što nas ostaviše nakon Mojkovca nije im bio neki problem, a nije im to bilo ni prvi put. Izdadoše nas kad njihov zemljak, islamizirani rođeni Srbin iz Like Omerpaša Latas nagrnu na Crnu Goru, izdaše nas u Veljem ratu, izdadoše na Skadru i puštiše da izginemo kao snoplje.

Vazda kad im se pruži prilika oni nas izdadoše, rašta ih zbog izdaje opjeva njihov pjesnik, veliki Đura Jakšić u pjesmi „Padajte braćo“: ,,Ta da smo braća – oh, bože moj!/ Ta zar bi tako s Avale plave / Gledali ledno u ognjen čas? /Ta zar bi tako – oh, braćo draga! Ta zar bi tako prezreli vas? / Prezrite bratstva, pokor i kletvu! /Što nebo dade, pogaz’te vi! /Ta nije l’ grešno, nije li grozno – Krv dece vaše gledamo mi! /A gde je pomoć, il’ suza bratska? /Il’ „Juriš, rode, za brata svog!”? U veljoj bedi, smrti i krvi / Danas vas, same, ostavlja bog!“

Ne, nije nas nikad izdao Srbin, taj dobri i vrijedni paor, vazda nas izda srpska vlast i perjanici našija korijena, neki Fatići, Radovići, Bećković, Raković, Božović i ini spasioci vaskolikog srpstva. I kralj Aco, naš odivičić, naloži okupacionom guvernaduru, srpskom generalu Milutinoviću 1918. – „Pri radu u Crnoj Gori ne budite meka srca“.

I nijesu bili. Ognjem i mačem, sa „Omladinskim brigadama“, sastavljenim od komšija, braće i prijatelja naših, nemilosrdno su palili i satirali svakog što se Crnogorcem kaza i ne šće Srbima na vagan prihodit. Samo zbog toga što ne šćahu potvrdit Fatićeve riječi – „Mi više nijesmo Crnogorci, nego Srbi“, mnozini se dom ugasi, ama ih poviše preteče, da se to smutno vrijeme i njihova nepočinstva ne zaborave.

Isto kao što se ne mogu i neće zaboraviti uloga i činjenje tako freške `88. i `99. godine prošlog vijeka i junačka uloga svih tadašnjih „Omladinaca“, a danas budućih vlastodržaca, što ovih dana zakukaše za bivšim veleposlanikom srpskim.

PROSUĐIVANJE

Moga bih vam ja, đeco, pričat još mnogo štošta, ali umjesto toga ja vas molim da sami na internetu ili kakvoj knjizi, ako vam se đe pri ruci nađe, pročitate, kako se zovu vojničke trupe jedne suverene države, kao što su bile srpske „Jadranske trupe“, koje prodriješe na teritoriju druge suverene države, Crne Gore, protiv volje njene vlade, kralja i naroda.

Da nijesu to moguće „Okupacione trupe“? Možete li mi reć, meni neukom, koja bi razlika između srpskih „Jadranskih trupa“, austrougarskih, ili onih turskih, a srpskih, pod vođstvom etničkog Srbina iz Like, Omer-paše Latasa, što kao i ovaj etnički Srbin iz zemlje Srbije gen. Dragoljub Milutinović, pohara i popali Goru Crnu.

Vidite li kakve razlike, ja iskreno, da je bog, ne mogu je viđet. Na internet stranici: http:// staznaci.com/kvisling pročitajte kako se zovu ljudi koji su se stavili u službi tuđina, a protiv osjećanja i interesa svoga naroda, kao poslanici na veljoj narodnoj skupštini, kako vole reć, srpskog naroda u Crnoj Gori, kojim se danas ponose naši novi vlastodršci, a koji odlučiše da narod crnogorski više ne postoji i da su od tad svi kao oni „Srbi sa dna kace“, a sve za interes i u korist vlasti tuđe države, države Srbije.

I da ne dužim: ako oćete čitajte, prosuđujte, pa tek onda osuđujte, ako nećete, vjerujte nepismenom ili polupismenom đedu, što mu je kakav polutrijezan pop priča, ili kakvoj babi iz Hercegovine, ka što njenoj babi vjeruje ova nova ministarka od 4 jevanđelja.

Predrag Zakov Boljević