Gruhonjić je, govoreći na petom panelu III Cetinjskog foruma o progonu koji sam doživljava, kazao da ljudi koji trpe od strane autoritarnog sistema ima sve više i da se progoni samo intenziviraju i obuhvataju sve veći broj ljudi jer Srbija radi na tome da svaki građanin postane Ratko Mladić.

“Riječ je o vrsti državnog terora nad pojedincima koji govore o tabloidizaciji Srbije”, kazao je Gruhonjić.

Objasnio je da, kada govorimo o Srbiji, možemo da pričamo o kolektivnoj odgovornosti, ali ne i o kolektivnoj krivici, a državni vrh Srbije to radi.

“Nacionalizam na kraju pojede sopstvenu naciju i ta priča će se i ovđe tako završiti jer tačno je da niko ne mrzi sopstvenu naciju više od nacionalista”, kazao je Gruhonjić.

Podsjetio je i da niko nije napisao toliko ružnih stvari o Srbima kao što je to uradio otac nacije Dobrica Ćosić.

“Šta god da se desi meni ili mojoj porodici, za to krivim Aleksandra Vučića, jer je on protagonista državnog terora kome sam izložen”, kazao je Gruhonjić.

Objasnio je i da su državna vrhuška Srbije i Vučić lično učinili da on postane celebrity jer je najmanje 25 dana baš on bio vijest dana.

“Oni se služe projektom patološke izvrnute stvarnosti. I u Srbiji, kao i ovđe, aktivisti su proglašavani ekstremistima. Ja sam optužen za govor mržnje i to je kafkijanski proces. Ovo je samo prvi čin i ne treba imati iluzije da će to da prestane, jer to neće prestati”,  rekao je Gruhonjić.

Dodao je da su ga optužili za govor mržnje jer su računali na akademsku zajednicu i akademsku učmalost.

“Međutim, preračunali su se, jer je akademska zajednica, barem djelimično, stala u odbranu svog kolege iz principa, čime sam ja bio prijatno iznenađen. Reagovali su i studenti, što mi je najviše značilo, ali i ljudi za koje sam mislio da nikada neće reagovati”, rekao je Gruhonjić.

Istoričar i komparativni analitičar Danilo Kalezić govorio je o promijenjenoj strategiji Rusije prema ZB koji se bavi evropskim integracijama.

“Putinova Rusija je prema Zapadnom Balkanu definisala dvije politike. Jedna je politika destabilizacije kojoj mi u Crnoj Gori svjedočimo od 2010. do 2020. godine. Paralelno sa tim, u Srbiji se sprovodi politika stabilizacije, a sve s ciljem da se stabilizuje Vučićev režim”, rekao je Kalezić.

Objasnio je da se Crna Gora danas nalazi u situaciji đe je ruska državna politika skoro potpuno zadovoljna onim što se ovđe dešava.

“Politika koju zagovara nova crnogorska vlast je magistrala ruske državne politike. Rusija koristi Crnu Goru kao trojanskog konja u samom NATO-u”, istakao je Kalezić.

Prema njegovim riječima, to nije slučaj i sa članstvom u EU, jer eventualno članstvo Crne Gore u EU ruši mit o Srbiji kao predvodnici u regionu.

“Ruska crvena linija je zato ulazak Crne Gore u EU”, bio je decidan Kalezić.

Čak iako Crna Gora dobije IBAR u junu, rekao je, tek će to biti izazovan period za stabilnost Crne Gore i ZB.

“To će biti alarm za uzbunu zvaničnoj Moskvi. Sva raspoloživa sredstva koja Srbija i Rusija imaju uložiće u izazivanje krize koji će dovesti do novih izbora”, ocijenio je Kalezić.

Problem tih izbora je, kako je rekao, jasna nespremnost prozapadnih snaga da artikulišu alternativu tome.

Kulturološkinja Aleksandra Bosnić Đurić ocijenila je da je ideološko-politički konstrukt srpskog sveta oživljen, kao i da je glavni problem kada se sa meke moći prelazi na grubo modelovanje stvarnosti i redefinisanje suštine društava.

“Srpski svet je najavljen i promovisan kao kulturni koncept”, kazala je Bosnić Đurić.

Prema njenim riječima, za region Zapadnog Balkana više ne može da se kaže da je to samo trusno područje, kao ni da niko više ne može da bude siguran da ovdđe neće biti novih sukoba.

“Postoji nešto što se zove crnopropagandni mehanizam, a to znači targetiranje i prozivanje državnih neprijatelja i ekstremista, dehumanizacija žrtve, a sve u ime i zbog suprotnih ideoloških tumačenja od onih kako biti uzoran hrišćanin i građanin”,  kazala je Bosnić Đurić.

Ona je iskazala bojazan jer se na ZB previđa opasna stvar, a to je činjenica „da su naša društva jako bolesna i indoktrinirana i da je u njima laž zamijenila istinu“.

“Javnost je toliko ranjena da se nalazi u stanju kolektivne hipnoze i paranoje u kojoj je jedina konstantna – mržnja”, zaključila je Bosnić Đurić.

Novinar i pisac Tomislav Marković istakao je da je ruska propaganda iskoristila antizapadni segment, koji odavno postoji u srpskom društvu, i dovela ga do potpunog besmisla.

“Srbi su najveće žrtve u kosmosu i okolini uprkos svim počinjenim zločinima. Trauma je postala jedino legitimno iskustvo”, kazao je Marković.

U tako pripremljeno patološko stanje, zaključio je, odlično se uklopila ruska propaganda: „U igri je ponovo dobra stara viktimizacija i stavljanje ljudi u ulogu žrtve. Nemoć se pretvorila u demonizaciju protivnika.”

Britanski istoričar Marko Atila Hoare dao je istorijski kontekst, sagledavajući položaj Srbije između Istoka i Zapada kroz čitav 20. vijek – od početka Prvoga svjetskog rata do ratova 90-ih godina i položaja Slobodana Miloševića u njima, te kako se međunarodna zajednica pozicionirala u različitim periodima i okolnostima u odnosu na Srbiju i njene vođe.