Trenutna bezbjednosna situacija i politički haos, kaže, nijesu slučajnost već direktan odraz suštine populizma koji je dominantan u posljednje vrijeme u Crnoj Gori i u njegovoj osnovi je izbjegavanje odgovornosti.

– To je mehanizam prebacivanja odgovornosti na neke druge, koji se po pravilu moraju pokazati kao suštinska, egzistencijalna prijetnja poretku koji populistički lideri obećavaju da će ostvariti. Populizam i neodgovornost stupaju u jednu vrstu hronične simbioze i uspjeh populista je direktno uslovljen time koliko su njegovi lideri vješti u izbjegavanju političke, društvene, zakonske i svake druge odgovornosti. Ta neodgovornost kod njih se manifestuje kao ogromna destruktivna snaga, kojom se potpuno ignoriše, ili, ako je moguće ruši cijeli pravni i institucionalni okvir na kojem sistem počiva. Populistima je taj sistem potreban samo onoliko koliko služi da hrani njihovu legitimaciju neodgovornosti – rekao je Vuković u intervjuu za centralnu informativnu emisiju 24 Satana Televiziji E.

Dodaje da je karakteristika populističkih pojava i pokreta njihova opsjednutost sudskom granom vlast. Matrica ponašanja svih populista je ista – sklonost da improvizuju i djeluju van sistema, uvođenja niza vanrednih privremenih mjera, a sve, kako kaže, pod izgovorom postizanja brzih rezultata.

– Brza rješenja, zaobilaženje zakona, donošenje nekih i liberalnih i neustavnih zakona, oslanjanje na v.d.stanje, to su sve potezi kojima oni obećavaju takozvanu bezbjednost naroda, pa su pored pravosuđa populisti opsjednuti kontrolom bezbjednosnog sektora, jer im to omogućava da sve prijetnje koje dolaze ka njima označe kao egzistencijalno bezbjednosne i da se sa njima bore vanrednim mjerama. Strašno je važno razumjeti da populistima nije populizam cilj sam po sebi, već sredstvo da na perfidan način dođu do autoritarnog modela vladanja i to je ono što se dešava u Crnoj Gori, gradi se sistem koji nije liberalan u suštini, represivan u formi, autoritaran u namjeri i prije svega suštinski hronično neodgovoran – istakao je Vuković.

PES – pokret koji je dozvolio, legitimisao i promovisao regresivne politike

Povezani članci

Politika

PES uvijek završava u zagrljaju DF-a i uvijek prvi trivijalizuje sve ključne probleme

Politika

Vuković: Trampov plan za Zapadni Balkan – status quo ili jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika

Politika

Vuković: Zapadni Balkan ide u antizapadnom smjeru, Crna Gora je najizraženiji primjer

Vuković navodi da se Pokret Evropa sad u javnosti i kod dijela međunarodnih partnera ne tretira kao ono što zaista jeste, a to je, kako kaže, populistički pokret.

Sve što je taj pokret uradio je, navodi on, dovelo crnogorski sistem do demokratske regresije i ekonomske neodrživosti, stvara se lažna slika njihove progresivnosti dok se istovremeno potkopavaju temelji na kojima sistem počiva.

– Često se PES tretira kao mogući, potencijalni partner svima koji žele da Crnu Goru oslobode upravo tih populističkih politika. To je jedna opasna zabluda, jer uvijek treba imati na umu da je upravo taj pokret dozvolio, legitimisao i promovisao sve te regresivne politike u prethodnom periodu. Nakon niza izbornih obećanja o njihovom takozvanom trećem putu, PES je uvijek i bez izuzetka završavao u zagrljaju bivšeg Demokratskog fronta i to uvijek treba podcrtati – podsjeća Vuković.

Prema njegovim riječima PES je uvijek bio prvi da trivijalizuje sve ključne probleme u državi kad god neko pokuša da ukaže na njih, pogotovu ako dolaze iz bivšeg Demokratskog fronta, ili od Demokrata.

– Najveći paradoks u vezi PES-a jeste činjenica da su njihovi dosadašnji uspjesi, prije svega na vanjsko političkom planu zapravo samo politike kontinuiteta iz perioda vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) – naglasio je Vuković.

Sličan nastup imale su, podsjeća, i Demokrate, koje su na zapadu često viđeni kao neka snaga spremna za koaliciju čak i sa DPS-om, ali se ubrzo pokazalo da nijesu validan partner i da se ne može osloniti na njih. Kao partija koja upravlja bezbjednosnim sektorom daju sebi za pravo da uvode vanredne mjere koje su, kaže, u skladu sa njihovim političkim ciljevima.

– Demokrate u jednoj fenomenološkoj terminologiji sekuritizuju bezbjednosni sektor, oni će od svakoga ko se sa njima nije usaglasio na političkom nivou napraviti bezbjednosnu prijetnju i odstraniti ih iz sistema, kako bi u sistemu ostali samo oni najlojalniji, koji će bespogovorno, prije svega, sprovoditi njihovu politiku pa onda vidjeti do koje mjere mogu sprovoditi zakon, pravo i pravdu – istakao je Vuković.

Istorijski revizionizam kao legitimacija nadolazećeg autoritarnog sistema

Komentarišući nadolazeći istorijski revizionizam kaže da je projekat koji je direktna spona sa fundamentalnom potrebom populista da legitimišu nadolazeći, kako tvrdi, autoritarni sistem kojem teže.

To se, dodaje Vuković, radi kroz populističku demagogiju, plasiranje nekih novih istorijskih “činjenica”, nuđenja alternativnog tumačenja istorijskih tokova i cilj je da se stvori poredak u kojem takozvana istorijska žrtva dobija šansu da ostvari pravdu.

– Tu žrtvu u ovom slučaju poistovjećuju sa narodom, kako to oni vole da kažu, u čije ime i govore, ta žrtva dobija šansu da ostvari pravdu i to je pravda koja je revolucionarnog karaktera, to nije pravda koja se oslanja na postojeće vrijednosti, pravila, procedure, na kojem počiva svako konsolidovano demokratsko društvo. Ta revolucionarna pravda je u svojoj prirodi depresivna, isključiva i u krajnjem sklona je nekim totalitarnim sagledavanjima stvarnosti, to su oni principi “ili mi, ili oni”. Ništa se u Crnoj Gori ne dešava novo, to je jedan talas populističkog revizionizma koji vidimo širom svijeta – zaključio je Vuković.