Iako sam već pisao o tome kako je Srpska crkva bez ijednog pravnog osnova otuđila ogromnu imovinu države Crne Gore, a da joj je njena nova vlast to legalizovala nedavnim donošenjem izmjena zakona o slobodi vjeroispovjesti, vrijedno je objasniti i suštinu ovakvog pravnog nasilja.

Upisujući vlasništvo na crkvenoj imovini (crkvama, manastirima, grobljima i ogromnim zemljišnim kompleksima) koji su do 1918-te godine pripadali državi Crnoj Gori i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (koja je postojala do 1920-te godine) Srpska crkva je ukrala, opljačkala (kako god to nazvali) nešto što nikada nije bilo njeno.

Pravni osnov za ovakve njene upise apsolutno nije postojao, niti je ikada mogao postojati, a to znači da je svaki upis izvršen isključivo krivičnim djelom koje je u osnovi imalo prevaru ili dovođenje u zabludu državnog organa koji vodi evidenciju svih nekretnina u Crnoj Gori – Uprave za katastar.

Ako dobro znamo da Srpska crkva u Crnoj Gori postoji od 1920-te godine, sasvim je normalno da sva crkvena imovina koja je postojala prije toga, nikada nije mogla postati njeno vlasništvo.

Isto tako, važno je znati da su svi ti crkveni objekti, nastali prije 1918-te, spomenici kulture, i kao takvi izuzeti iz pravnog prometa, shodno pozitivnoj zakonskoj regulativi ove zemlje (Zakon o svojinsko pravnim odnosima)

Zato nam mora biti jasno da je Srpska crkva svaki upis svojine na ovim objektima i zemljištu izvršila suprotno zakonu, na osnovu nevjerodostojnih isprava (koje mogu biti samo falsifikati) ili na druge nedozvoljene načine (lažnim predstavljanjem činjenica), što predstavlja upise isključivo vršenjem krivičnih djela.

Uz nespornu činjenicu da je na taj način bespravno oduzeto od ovog naroda i ove države neprocjenjivo kulturno i istorijsko blago (vrijednije stotine puta od ukupne privatizacije u CG) i preneseno u vlasništvo crkve sa sjedištem u drugoj državi, nije teško shvatiti o koliko ozbiljnim krivičnim djelima se radi.

Uvjeren sam da ovakvo pravno nasilje i ovakvu pljačku jedne države ne pamti savremena evropska istorija i civilizacija.

Ova crkvena vlast koja je legalizovala ovu pljačku i izmjenama zakona omogućila da se ona do kraja izvrši (lažno u zakon unoseći da je SPC tradicionalna crkva u CG) nije ništa drugo do pokrovitelj navedenih krivičnih djela.

Moramo sve ovo znati, jer kako narod kaže “ničija svijeća nije gorela do zore”, pa ni ova neće, a mi jednog dana sve ovo moramo vratiti državi Crnoj Gori i njenim građanima, kome ovo blago jedino i pripada.