Video
Da bi se to dogodilo, iza sasvim nove tehnologije, morali su postojati pioniri prvog mobilnog operatora u zemlji. Danas, tačno 30 godina kasnije, njih četvoro iz kompanije One: Milo Mihaljević, Milica Jovović, Vanja Popović i Milena Milić, svojim znanjem daju neizmjeran doprinos svakom njenom iskoraku. To čine, noseći sa sobom nepresušni polet osvajanja novoga, ali i uspomene na vrijeme kada je mobilna telefonija u Crnoj Gori bila tek ideja.
Milo se prisjeća prazne prostorije u suterenu tadašnjeg PTT-a, u kojoj je stajao veliki sto i gotovo ništa više. Dana kada je mali tim radio do kasno u noć, vjerujući da učestvuje u nečemu što će promijeniti zemlju. O kolegama koji su pristizali iz Crne Gore i Norveške, donoseći nova znanja, drugačiju kulturu rada i zajedničku ambiciju da izgrade prvu mobilnu mrežu.
„Radili smo po petnaest sati dnevno, ali niko nije želio da ide kući. Bili smo svjesni da stvaramo nešto veliko“, prisjeća se Milo Mihaljević, jedan od stručnjaka Sektora tehnike u kompaniji, koji je od prvog dana učestvovao u izgradnji mreže.
Samo nekoliko mjeseci ranije, njegova koleginica Milica Jovović zajedno sa prvim timom inženjera otputovala je u Norvešku na obuku. Tamo je prvi put u životu u rukama držala mobilni telefon. I danas pamti trenutak kada je, stojeći na ulici u Oslu, pozvala svoju majku.
„Bilo mi je teško da povjerujem da razgovaram sa Crnom Gorom dok stojim na ulici. Znala sam da učimo nešto veliko, ali tada nijesmo mogli ni naslutiti koliko će to promijeniti živote ljudi.“
Nedugo zatim uslijedio je i prvi poziv u crnogorskoj mobilnoj mreži i to je bio trenutak koji i danas, tri decenije kasnije, među pionirima kompanije budi isto uzbuđenje. Mobilni telefon tada nije bio samo novi uređaj. Bio je simbol jednog novog vremena. Vanja Popović, i danas profesionalno posvećena marketinškim komunikacijama, sjeća se da je najbolja reklama za tadašnji Promonte bila sasvim jednostavna.
„Dovoljno je bilo prošetati gradom i razgovarati telefonom. Pogledi ljudi govorili su više od bilo koje kampanje. Niko nije mogao da vjeruje da je i kod nas to postalo moguće.“
Ali najveće promjene nijesu se dešavale u gradovima.
Milo nikada neće zaboraviti susret sa starijim mještaninom iz Male Crne Gore na Durmitoru. Dok su pripremali puštanje bazne stanice koja je trebalo da poveže taj kraj sa ostatkom zemlje, rekao mu je da će uskoro i njegovo selo dobiti signal.
„Zastao je, pogledao me, oči su mu se ispunile suzama i rekao da dođemo kod njega svi, da nas dočeka kako dolikuje. Tada sam shvatio da ne gradimo samo mrežu. Donosimo ljudima mogućnost da budu bliži jedni drugima.“
Upravo takvi trenuci ostali su najvrijedniji dio njihovih karijera. Sasvim blizu tom sentimentu, svakako je i sve ono što možete učiniti za koleginice i kolege kroz rad u Ljudskim resursima. Priča to Milena Milić, koja je prije dolaska u kompaniju godinama živjela u inostranstvu, i mislila je da će posao u tada novoj stranoj kompaniji biti samo usputna stanica. Umjesto toga, ostala je punih trideset godina.
”Kada sam došla, svuda oko mene bili su kablovi, inženjeri i nevjerovatna energija. Već poslije prvog dana shvatila sam da nijesam dobila samo posao, već priliku da budem dio nečega što će obilježiti jedno vrijeme. To je bila velika škola, profesionalno, ljudski i životno.“
Vremenom je postalo jasno da ne učestvuje samo u razvoju nove kompanije, već i u stvaranju potpuno nove poslovne kulture, zasnovane na znanju, povjerenju, timskom radu i standardima kakvi su tada bili karakteristični za najuspješnije svjetske kompanije.
„Od prvog dana osjećala sam da gradimo nešto svoje. Kada jednom pređete prag ove kompanije, ulazite u potpuno drugačiji način razmišljanja, rada i međusobnog odnosa.“
Tokom tri decenije mijenjali su se telefoni, tehnologije, brzine interneta i navike korisnika. Kompanija je rasla, mijenjala ime i postavljala nove standarde, ali konstanta su uvijek bili ljudi koji su od prvog dana vjerovali.
„Ovdje sam stekla prijateljstva za cijeli život. Kada bih danas birala ponovo, opet bih izabrala isti put. Ovu kompaniju bih preporučila svojoj djeci, a sada i unucima“, iskreno kaže Vanja.
„Trideset godina zvuči nevjerovatno. U tih trideset godina utkano je jedno vrijeme ispunjeno profesionalnim i ličnim ponosom. Imati priliku da od prvog dana učestvujete u stvaranju kompanije koja je izrasla u jednu od najuglednijih u Crnoj Gori privilegija je koju rijetki dožive. Ponosna sam što sam bila dio tog prvog tima i što je dio mene zauvijek utkan u priču kompanije One“, zaključuje Milica.
Preporučeno
I možda upravo u tu poruku staje suština ove priče. Da neke veze, zaista traju.
