Kao asistent selektoru Aleksandru Aleksiću, zajedno sa Markom Gopčevićem, pokušaće da sa generacijom crnogoskih vaterpolista rođenih 2005. godine i mlađih, dođe do nove medalje.

Samo četiri dana nakon posljednjeg meča na “Škveru” protiv Jadran M:tela, Brguljan je krenuo u novi izazov, a pitanje o nastavku igračke karijere i dalje je ostavio otvorenim.

U razgovoru za Meridian sport ističe da je rado prihvatio poziv koordinatora mlađih reprezentativnih selekcija, Nenada Vukanića, kako bi pomogao U20 reprezentaciji na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj.

“Nisam se još uvijek odlučio da li ću u trenerske vode, ovo je, da kažem samo poziv. Dobio sam ga od Nena Vukanića, bivšeg saigrača i čovjek koga izuzetno cijenim i koji mi je pomogao dosta u životu, da pomognem U20 reprezentaciji. Kada mi je rekao da će Aco Aleksić biti prvi trener, ja sam to vrlo rado prihvatio. Takođe, Aco je prihvatio da budem tu, na čemu sam im obojici zahvalan. Marko Gopčević i ja ćemo biti pomoćnici. Što se tiče trenerskih ambicija, trenutno ih nemam. Isključivo želim da pomognem Acu i momcima, šta god i koliko god znam, da budu što bolji na Svjetskom prvenenstvu”, rekao je Draško Brguljan na startu razgovora za naš portal.

Sa četvoricom mladih reprezentativaca iz generacije koja je, bronzom na Svjetskom prvenstvu u Buenos Ajresu i srebrnom medaljom na prvenstvu Evrope u Burgasu, već skrenula pažnju na sebe imao je priliku da sarađuje u Primorcu.

Balša Vučković, Srđan Janović, Tim Perov, Milan Nikaljević dobijali su priliku u prvom timu Primorca tokom prethodne dvije sezone u koje su Kotorani prekinuli 16-godišnju dominaciju Jadrana i došli do trofeja Kupa Crne Gore.

Balša Vučković uz Strahinju Gojkovića iz Jadran M:tela neće moći da pomogne vršnjacima na Svjetskom prvnestvu u Zagrebu, a za ovaj turnir iz Primorca su poziv dobili još Draško Samardžić i Miloš Milinić.

“Može se vidjeti njihov značajan napredak, pogotovo Balše Vučkovića koji je došao na prag A reprezentacije i vjerujem da će izboriti za mjesto na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. U budućnosti bi on mogao da igra jednu jako bitnu ulogu jer ima ozbiljan potencijal, a uz odlične fizičke predispozicije i njegov trud i zalaganje može da igra na nekoliko pozicija. Nažalost, neće biit sa nama na ovim pripremema i na Svjetskom prvenstvu, isto kao ni Strahinja Gojković iz Jadrana. Obojica imaju obaveze sa seniorskom reperezntacije koja je naravno najvažnija. Mogu reći da mi izuzetno drago zbog njih i nadam se da će obojica izboriti mjesto na Svjetskom prvenstvu”, rekao je Brgiljan i nastavio o Perovu, Janoviću i Nikaljeviću:

“Tim Perov nije puno dobijao šansu u Primorcu ove godine, iako ima ozbiljan potencijal da bude jedan pravi, dobar bek, kakvih je malo u svijetu.

Srđan Janović je tek krajem sezone dobio pirliku. Mislim da je početku kuburio sa nekim stvarima u igri, ali se na kraju vratio u neku približnu formu od prošle godine. Mislim da može da napreduje dosta i na ovom Svjetskom prvenstvu ima priliku da još jednom pokaže da ima kvalitet da postane vrhunski igrač.

Milan Nikaljević je uz Balšu Vučkovića najviše napredovao ove godine u Primorcu. Dobio je dosta šansi, izuzetno je vrijedan i može da pokriva pozicije i na desnoj i lijevoj strani. Prije svega, za njega se nadam da će ostati u Primorcu i naredne godine jer je igrač Katara koji je na pozajmici kod nas”.

Poslije evropskog srebra i svjetske bronze od ove generacije se mnogo očekuje i u Zagrebu.

Naša reprezentacija će nastup na Svjetskom prvenstvu, koje se od 14. do 21. juna igra u Zagrebu, početi u grupi A u kojoj se nalaze još domaća selekcija, Amerika i Mađarska.

“Imali su odličan rezultat prošle godine – broza i srebro na dva velika takmičenja. Ipak, moramo naglasiti da smo bili u kompletnom sastavu, što ovoga puta neće biti slučaj. Svjetsko prvenstvo je sigurno jače od Evropskog, samim tim što su Amerikanci tu uz Australiju, Japan i još neke ekipe koje su jako dobre. Mi smo sa Amerikancima u grupi, koji su se kako imamo informacije ozbiljno pripremali za ovo prvenstvo prethodnih šest mjeseci. U timu imaju i nekoliko seniorskih reprezentativaca, tako da se radi o jednoj sigurno izuzetno kvalitetnoj ekipi i biće teško doći do medalje. Što su nas tiče naravno da idemo da ostvarimo što bolji rezultat, ali prije svega cilj treba da bude da ove momke što više obučimo i da pokušamo da dobijemo što više igrača za seniorski tim. Ukoliko se ukaže prilika naravno da ćemo pokušati da osvojimo medalju”.

Draško Brguljan je tokom igračke karijere propustio samo jedno prvenstvo Evrope – u Zagrebu 2010. godine nije igrao zbog povrede.

Najveći uspjeh sa reprezentacijom mu je zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Malagi (2008. godine), dva evropska srebra (u Ajndhovenu 2012. i Beogradu 2016. godine), bronza u Budimpešti 2020. godine…

Na Svjetskom prvenstu posebno pamti srebrnu medalju iz Barselone 2013. godine.

Sada će pored terena pokušati da doprinese uspjehu mlade reprezentacije.

“Za mene lično je igranje za reprezentaciju nešto najljepše, a sigurno i najteže jer vam porazi sa reprezentacijom najteže padaju. Najlepše, jer nema ništa ljepše nego kada se vratite kući sa nekom osvojenom medaljom. Kod dočeka vidite koliko ste obradovali svoj narod, nema tih para koje mogu to da kupe. Što se trenerskog posla tiče, još uvijek ne znam da li želim ovim da se bavim na tom novu, ali normalno da će svojim savjetima pokušati da pomognem tim mladim momcima. U principu da im predstavim šta bi reprezentacija trebala da bude, ali po ovome što sam imao priliku da vidim, koliko su disciplinovani i posvećeni mislim da oni to jako dobro znaju”, nastavio je Brguljan razgovor za Meridian sport.

Aleksandar Ivović je završio karijeru poslije 23 godine igranja na vrhunskom nivou. Utakmica na “Škveru” i pobjeda u finalnoj seriji protiv Primorca bila je oproštajna za popularnog Leku, a nekadašnji saigrač iz reprezentacije mu je ovom prilikom čestitao i zahvalio na svemu što je uradio za crnogorski vaterpolo.

“Leki Ivoviću želim da se zahvalim na svemu što je uradio za reprezentaciju i crnogorski vaterpolo. Mislim da je svih ovih godina bio najbolji promoter crnogorskog vaterpola, s obzirom da je već dugi niz godina branio boje najboljeg, najvećeg kluba na svijetu, bio kapiten Pro Reka. Mislim da veće i i bolje stvari za za crnogorski vaterpolo nema, nego da imamo jednog takvog igrača u najvećem klub i zaista mu hvala na svemu. Bio je fantastičan saigrač. Po mom mišljenju najkompletniji igrač sa kojim sa igrao. Stvarno je bio čudo. Nadam se da će se uskoro pojaviti neko približno dobar njemu, iako mislim da će to biti teško jer takve igrače je gotovo nemoguće zamijeniti. Želim mu srećnu penziju i šta god bude radio u životu da bude bar približno uspješan kao što je bio kao vaterpolista”, rekao je Brguljan.

Poslije finalne serije i 24 godine uspješne karijere na prekretnici se nalazi i Draško Brguljan – nastavak saradnje sa Primorcem ili kraj karijere.

U razgovoru za Meridian sport portal 40-godišnji vaterpolista navodi da, i ukoliko odluči, neće moći da nastavi da igra na nivou na kome je bio do ove sezone.

“Još nisam odlučio da li ću nastaviti da igram jer treba da obavim razgovor sa čelnicima Primorca u nekom narednom periodu. Jedno je sigurno, na ovom nivou – ne. Ko će biti trener, kakva će biti ekipa, da li će biti promjena su pitanja od kojih dosta zavisi. Ukoliko budem mogao i oni vide da mogu da im pomognem, sa dosta manjom minutažom i brojem utakmuica, razmisliću o tome. Za Primorac je bitno da zadrži okosnicu ekipu, prije svega dva centra Matkovića, Vučkovića i domaće igrače i na tome da gradi budućnost”, ostavio je otvrenim pitanjem o nastavku igračke karijere Draško Brguljan.

Velikom rivalu u bazenu, Jadran M:telu, čestitao je na zasluženoj tituli i odličnoj sezoni iako u finalu njegov tim ima za čime da žali.

“Mislim da je bilo dosta ujednačeno finale iako smo u mnogo momenata bili ravnopravni ili čak bolji rival od njih. Naravno bilo je i onih gdje su oni bili, a na kraju mislim da je Jadran zaslužio da bude prvak države. Volio bih da nije bilo 3:0, naravno, moglo je čak da ide i na pet utakmica, ali nekako im se otvaralo. Dvije pobjede poslije peteraca i ova zadnja u maltene zadnjem napadu utakmice. Čestitam im još jednom na tituli, imali su fantastičnu sezonu, igrali su dobro i u Evropi. U Jadranskoj ligi su bili prvi u regularnom dijelu, najkonstatnija su ekipa bili ove godine i mislim da su zaslužili da sezonu završe trofejom. Naravno da mi je žao što nismo uspjeli da odbranimo titulu ali mislim da smo odigrali dobro finale. Ni u jednom trenutku se nismo predavali. Bili smo u velikom minusu, pogotovo u ove dvije utakmice u Herceg Novom ali vraćali smo se bez padanja, tako da mogu čestitam i saigračima na odlično odigranoj finalnoj seriji”.

Draško Brguljan je ponosan na svoju karijeru.

Povratkom u Primorac pomogao je matičnom klubu da prekine 16-godišnji dominaciju Jadrana u šampionatu Crne Gore i osvoji treći trofej Kupa od obnove nezavisnosti.

Sa reprezentacijom je tri puta stizao na korak do olimpijske medalje, ali kako i sam kaže – nije se dalo.

“Za 100 godina kluba je svaki trofej jako lijep i značajan tako da ne žalim ni za čim. Iskreno , iz ove perspektive mislim da sam dao svoj maksimum na svakom treningu i utakmici. Mnogo stvari je uticalo da se ne uzme ta olimpijska medalja i svjetsko zlato sa reprezentacijom. Naravno da bih volio da imam te medalje, ali jednostavno nije se dalo. Imam sve tri medalje sa evropskih prvenstava, tri zlata, i isto tako sve tri medalje u Svjetskoj ligi i uz osvojenu Univerzijadu mogu reći da sam zadovoljan. Bio sam prvak Evrope sa Primorcem, Len klupa sa Vašašom, a bilo je tu još trofeja iz nacionalnih šampionata tako da sam apsolutno miran“, zaključio je Draško Brguljan.