Video
U Brazilu je imao status nacionalnog heroja i njegova pogibija doživljena je kao nacionalna tragedija. Sena je bio ekscentrik i rođeni takmičar, koji nije volio da gubi, prenosi Srna.
Rođen je u superbogatoj porodici, a umjesto biznisom “zarazio” se automobilima, od kartinga do formule. Počeo je da se trka na ulicama i parkiralištima. Startne pozicije zapisivane su na papirićima, te bi se potom izvlačile iz jedne kacige. Izvučeni broj označavao bi startnu poziciju.
Broj koji je Sena izvukao u svojoj prvoj amaterskoj utrci bio je broj 1, što je značilo da startuje sa “pol pozicije”.
Iako su drugi vozači bili mnogo iskusniji i brži od Ajrtona, nisu se mogli nositi s njim na dugim ravninama zbog male Ajrtonove mase u odnosu na odrasle vozače. Sa 17 godina osvojio je Južnoameričko Kart prvenstvo, te nekoliko puta bio drugi na svjetskim Kart prvenstvima.
Godine 2009. posthumno je proglašen najboljim vozačem svih vremena u izboru svojih kolega vozača, koji je proveo britanski magazin “Autosport”.
Od tada je prestala njihova međusobna komunikacija. Jedini trenuci kada su se smiješili jedan drugom, bili su oni kada su to od njih zahtijevali sponzori.
Izuzetno žestoka sezona završena je „ludilom“ na stazi Suzuka u Japanu. U prvoj krivini sudarili su se Prost i Sena. Prost je odmah izašao iz bolida, a Sena je uspio da se vrati na stazu i pobijedi.
Međutim, Sena je diskvalifikovan odlukom predsjednika Svjetske automobilističke federacije (FIA) Francuza Žan-Marija Balestra (Jean-Marie Balestre), a titula prvaka dodijeljena je Prostu.
Sena je 1990. osvojio titulu, ali tek pošto je velikom rivalu servirao hladnu osvetu. Odluka je opet pala na Suzuki. Njih dvojica su se opet sudarili u prvom krugu.
U izboru kolega našao ispred Mihaela Šumahera (Michael Schumacher) i Huana Manuela Fanđa (Juan Manuel Fangio). Među pet najboljih su i Alan Prost (Alain) i Džim Klark (Jim Clark).
Upravo je rivalstvo Sene i Francuza Prosta bilo najveće u historiji najbržeg cirkusa na svijetu. Njihove utrke za najboljeg u sezoni obilježili su veliki incidenti, a oni dugo nisu međusobno razgovarali.
Na trci u Imoli 1989. godine Sena je pretekao Francuza Prosta i pobijedio. Sve bi bilo više nego regularno, da nije postojao drugačiji dogovor prije utrke da ne pretiču jedan drugog na startu. Međutim, Sena je poslije ponovljenog starta to učinio. Želja za pobjedom bila je jača.
Telemetrija je kasnije pokazala da Sena uopće nije kočio prije sudara, već da se pri brzini od 260 kilometara na sat “zakucao” u Prostov bolid. Kasnije je javno priznao da je koristio “istu, prljavu metodu rivala, kojom su ga godinama onemogućavali da časno i pošteno obavlja svoj posao”.
Sena i Prost progovorili su tek 1993. godine u oproštajnoj sezoni Francuza od Formule 1 (sezona koju je Prost upotpunio titulom), kada je na Velikoj nagradi Australije Sena povukao Prosta sa sobom na pobjednički podij.
Sena je poginuo godinu kasnije, 1. maja 1994., na stazi u San Marinu. Prost je dugo razmišljao da li da ode na Seninu sahranu iz straha da bi mu neko od Brazilaca mogao nauditi zbog dugogodišnjeg rivalstva sa Senom.
Ipak je otišao i nosio kovčeg sa posmrtnim ostacima Ajrtona Sene.
Kasnije je rekao:
– Da nisam to učinio, kajao bih se cijelog života. Kada je poginuo, osjetio sam kako je dio mene otišao sa njim zauvijek!
Prvog maja 1994. godine Sena je učestvovao u trećoj trci sezone u Imoli.
Tog vikenda uzrujala su ga dva događaja.
U petak, nakon poslijepodnevnih kvalifikacija, Senin zemljak i početnik u Formuli 1 Rubens Barikelo (Barrichello) pretrpio je teške povrede u sudaru koji ga je spriječio da nastupi na utrci.
Crni vikend je nastavljen smrću Austrijanca Rolanda Racenbergera (Ratzenberger) u slobodnom treningu koji je uticao na Senu toliko da je počeo ozbiljno da pomišlja na odlazak iz svijeta Formule 1.
Svoje posljednje jutro proveo je na sastanku kolega vozača s ciljem da podstaknu FIA na hitno povećanje sigurnosti.
Tokom trke, u sedmom krugu, Senin bolid je dva puta proklizao sa zadnje, nepouzdane, strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje sa staze u zavoju Tamburelo i udaranje u betonski zid.
Telemetrija je pokazala da je Sena sa staze izletio pri brzini od 310 kilometara na sat te da je do udara u zid usporio na 218 kilometara, i to u manje od dvije sekunde.
Preporučeno
Iako je zbog male štete na bolidu sudar izgledao “dobroćudno”, Seni nije bilo pomoći. Crna nedjelja, 1. maj 1994. godine, u svijetu Formule 1 i sporta uopšte pamti se kao dan kada je otišao najveći i najvoljeniji trkač Ajrton Sena.
