“Hrabri sokolovi” će kvalifikacije za revolucionarno Evropsko prvenstvo 2020. godine završiti bez pobjede, tako će ispisati najlošije kvalifikacije u istoriji malene balkanske ljepotice.
Nemoguće je očekivati da “crveni” vaskrsnu i da 14. novembra savladaju Englesku na “Vembliju”, kada “gordi Albion” bude igrao svoj 1000. meč u istoriji. Realnost je da kolijevka fudbala do vrha napuni mrežu Crne Gore, jer učenici Gereta Sautgejta nemaju milosti ni prema kome.
Na dnu smo…
Faruk Hadžibegić je došao sa željom da vrati poljuljano samopouzdanje i nacionalni naboj, ali na tri kvalifikaciona okršaja (prijateljski meč sa Mađarskom i pobjeda od 2:1 spada u domen nebitnih) nije uradio ništa. Samo se iznova i iznova tražio, a Crna Gora je polako nesvjesno tonula ka dnu. Tamo gdje su Andora, Gibraltar, Estonija, Moldavija, Lihtenštajn, San Marino…
Brojke su tu neumoljive – Crna Gora je na putu za EURO 2020. postigla samo tri gola, identično kao Farska Ostrva, a manje od nas pogodaka su postigli samo Gibraltar, San Marino (nula), Letonija, Andora (jedan), Estonija, Malta, Moldavija, Lihtenštajn (dva). Samo osam reprezentacija!
Znate onu priču “statistika jev kao bikini…”. Ima tu istine, ali golovi su u fudbalu jedino mjerilo, a Crna Gora nije potpisala egzekuciju na prethodna četiri kvalifikaciona meča. I kako onda pobijediti!?
Ljudski kvalitet je tu, a trenerski…
Hadžibegićevo mjesto vjerovatno nije pod znakom pitanja, ljudski faktor da izdigne reprezentaciju posjeduje, ali trenerski – to je upitno. Na četiri utakmice nijednom nije izveo identičan sastav (doduše, nije mogao da računa na sve igrače), a probao je gotovo sve igrače koje je pozivao pod nacionalnu zastavu. Neko drugi bi na treningu osjetio ko može, a ko ne može da iznese teret. I ne odustaje od ideje da proba igrače iz domaće lige uprkos tome što je svima jasno da tu kvalitet ne stanuje. Posebno ne na poziciji lijevog beka.
Sa druge strane, pojedine reprezentativce je lako preskočio (Risto Radunović, Luka Đorđević, Igor Vujačić, Boris Kopitović…), a dobro zna da rezervoar “sokolova” nije ogroman, već ograničen. Limitiran bez Stefana Savića i Stevana Jovetića. Ali sa tim moramo da naučimo da živimo, da to zajedništvo o kojem se priča nadomjesti vedete. Tako je djelovala Crna Gora Zlatka Kranjčara – Joveta je bio povrijeđen, a bez Mirka Vučinića se na Vembliju uzeo istorijski bod. Naravno, ako ne mislimo da ostanemo na margini.
Ali to je već pitanje za FSCG i selektora – šta žele od narednih akcija i kvalifikacija. Sada svi moraju da shvate da smo dotakli dno, a selektorova izjava poslije utakmice sa Kosovom je to samo potvrdila. Ako smo odigrali “najbolju utakmicu na planu angažovanja” u meču gdje smo jednom ozbiljno šutnuli na gol – onda je sve jasno.
Preporučeno
Izvor: Dnevne novine
Video