Video
- Jako mi je žao što je jednostavno nestao. Otišao je prerano. Bio je vrhunski sportista, ali i vrhunski čovjek. Imao sam priliku i da igram, ali i da se družim s njim, rekao je Hadžibegić za “Avaz” i dodao:
- Imao sam priliku da budem s njim u dva navrata. Jednom u Parizu kada se stvarao Sindikat igrača… Dijego je tada došao iz Amsterdama, a ja sam mu čak prevodio jedan dio tog sastanka s francuskog na španski jezik. Drugi put smo letjeli iz Pariza za Istanbul, na jednu humanitarnu utakmicu za našu Bosnu i Hercegovinu. On je bez riječi prihvatio naš poziv i podržao tu manifestaciju koja je bila održana tokom rata u našoj domovini. Ne sjećam se tačno datuma, ovako na prvu… To je veličina čovjeka, došao je da pomogne onima kojim je to potrebno u tom momentu. U tom momentu uradio je što je trebao, podržao je akciju na kojoj su se skupljala sredstva za BiH. I tu sam vidio kolika je on ljudska veličina.
Preporučeno
Protiv Maradone igrao je samo jednom, na Svjetskom prvenstvu 1990. godine, kao reprezentativac bivše Jugoslavije.
- Ta utakmica mi je suvenir. Jer, ne igrač često protiv najboljeg igrača na svijetu… To je igrač za kojeg skoro pa da nije bilo načina da ga neko zaustavi. Tukli su ga sa svih strana, a on je uvijek propagirao fer-plej. Ni kad mu je Gojkočea slomio nogu na utakmici Atletik Bilbao – Barcelona ništa nije rekao. Osvojio je sve što je mogao, ali nažalost, nakon karijere je živio jednim načinom života koji nije bio najprikladniji za ličnost i lidera kakav je on bio. Zbog toga je bio kritikovan, i ja sam isto to govorio više puta, ali to je bio njegov izbor. Niko nije imao pravo da utiče na njegov način života-. Živio je 300 na sat, 300 posto. Nažalost, to se odrazilo na njegovo zdravlje. Žao mi je, svijet je izgubio vrhunskog sportistu i vrhunskog čovjeka, zaključio je Hadžibegić za Avaz.
