Bliži se 12. jun, dan kada će najtrofejniji crnogorski klub proslaviti stoti rođendan, ali još uvijek nije poznato kako uprava namjerava da obilježi vijek postojanja simbola Podgorice.

I to je stvar koja nijednog navijača “plavih” ne može da ostavi ravnodušnim…

Saopštenje Varvara prenosimo u cjelosti:

”100 GODINA KLUBA – UMJESTO PRAZNIKA – SRAMOTA”

”Nakon poslednje utakmice i prekida zbog nezadovoljstva prema svemu što se zbiva u našem klubu, atmosfere i situacije koja tinja već neko vrijeme, a koja u danima kada bi trebalo da se slavi sto godina kluba doživljava kulminaciju, osjećamo potrebu da se oglasimo. Uglavnom smo svoje bitke za bolju Budućnost vodili i vodimo sami, ali zbog onih koji vole Budućnost i koje interesuje stanje u klubu, zbog svih Podgoričana, zbog šire javnosti kojoj nije jasno kako možemo da budemo protiv trenera koji je osvojio titulu, a ponajviše istine radi, evo i razloga zašto smo protiv ‘trenera’ brnovića.
Otkako je doveden u klub, i to isključivo po partijskoj liniji, jer ga do tad nikakvi rezultati nisu preporučivali za bilo kakvu funkciju, od svlačionice, preko kancelarija kluba pa do terena vidi se i osjeća njegova potreba da se pita za apsolutno sve, i bude prvi čovjek u istoriji fudbala koji bi objedinio funkcije trenera, predsjednika kluba, izvršnog direktora, sportskog direktora, sekretara, PR menadžera, ekonoma i čistačice.

Od prvog nesporazuma sa navijačima i jedne situacije u kojoj se njegovo maloljetno dijete našlo pod prijetnjama drugova i drugarica iz odjeljenja,  što će se kasnije tokom istrage ispostaviti da je bila nemarna dječija igra sa kojom Varvari nemaju veze ni u paralelnom univerzumu, dotični kreće u rat sa navijačima i targetira i lažno prijavljuje sopstvene navijače. Nakon prvog i jedinog sastanka sa njim i svih izvinjenja i obećanja da će izgladiti odnos, dotični svaku svoju riječ baca u vodu i nastavlja da vodi svoj rat sa navijačima, i nastavlja svoju borbu sa nekim imaginarnim neprijateljem što rezultira gadostima kakve su: potkazivanje i prijavljivanje ljudi zbog paljenja baklji na stadionu, zalijetanje na navijače Budućnosti na stadionu, traženje od delegata utakmice da isprazni tribinu sa sopstvenim navijačima, što je nezabilježeno u svijetu fudbala, čak se došlo i do toga da se u stanicu policije prijavljuju i ljudi koji mu u gradu upute pogled koji mu ne odgovara.

U sportskom segmentu svog djelovanja, ako se uopšte može nazvati sportskim, dotični ide korak dalje od svojih nadležnosti, pa tako odlučuje da se pita i donosi odluke koje nisu u nadležnosti njega kao trenera, te odlučuje da mijenja i postavlja nadzorni odbor, predsjednika, izvršnog direktora i slično, a sve uz aminovanje i podršku ljudi iz njegove partije koji su ga doveli na tu poziciju a koji sjede u upravi kluba. Dotični se inače za svaku svoju odluku i prilikom svakog problema poziva na Vladu i vrh države, a u medijima se žali i kuka kako su Varvari zaštićeni od sistema. Kakav paradoks.

Dotični otpušta igrače sa višegodišnjim ugovorima, te tako pravi i finansijsku štetu klubu od nekih 400 000 eura, a vidjevši da ima najbolju ekipu u ligi, koja bi i pod vođstvom senilnog nastavnika fizičkog u penziji ubjedljivo osvojila titulu, odlučuje da poveća plate i premije svima, samim tim i sebi, pri čemu sebi skoro duplo. Inače, dotični je prošle godine sezonu završio na trećem mjestu, a ove godine isključivo svojom greškom ispao iz kupa od Iskre.

U paketu sa svim ovim njegovim “vrijednostima” idu i zavist i sujeta, pa tako u istorijskoj utakmici za omladinski FK Budućnost u Ligi Šampiona, odlučuje da ne dozvoli igranje nekolicini najboljih omladinaca, obrazlažući takav katastrofalan potez time da su mu potrebni u kup utakmici protiv Igala. Tragikomedija.

Trebalo bi još dosta da se nabroje sve njegove sitne i krupne greške, a poslednje u nizu su mu naprasno saopštavanje kapitenu i jednom od najboljih igrača Grbiću, da više ne računa na njega i da mu se karijera prekida preko noći, kao i odbijanje saradnje sa novoizabranim sportskim direktorom Damjanovićem, zato što nije po njegovoj volji i vjerovatno ne može da upravlja njime.

Uprava kluba, opština i nadzorni odbor  koji je postavljen od strane političkih partija protiv kojih lično nemamo ništa, jer nas politika ne zanima, ne da ne preduzima ništa po ovim pitanjima, nego aminuje svaku njegovu odluku i u stogodišnjici kluba, jubileju koji bi trebalo da bude praznik i fešta, aktivno učestvuje u haosu i baca ljagu na jednu stogodišnju instituciju. Valja napomenuti da u navedenim odborima sjede ljudi koji nemaju i nikad nisu imali nikakve veze sa fudbalskim klubom Budućnost, koje ovaj klub uopšte i ne zanima, i koji u klub nisu donijeli ni stvorili nikakvu dodatnu vrijednost, iako su u obavezi da to urade.  Naprotiv, Budućnost je već duže vrijeme bez generalnog sponzora, bez finansijske stabilnosti i pored prodaje najboljih igrača, i bez ikakve vizije za dalji period, koji uključuje i proslavu sto godina kluba. Podgorička publika i navijači očigledno neće uživati ni u toj jednoj revijalnoj utakmici povodom velikog jubileja. Očekivali smo nekog velikog evropskog protivnika a dobili smo – ništa.  Što više reći osim – sramota.

Hoćemo rezultate, sponzore, pun stadion i Evropu pod Goricom.”

VARVARI PODGORICA 1987