SLOBODNA BOSNA:U Bosni i Hercegovini na snazi je ubrzani procesu započinjanja radova na Južnoj gasnoj interkonekciji koju zagovara otpravnik poslova u Ambasadi SAD u BiH, John Ginkel. Kako tumačite ovakav ubrzani razvoj situacije i kako komentarišete iznenadnu defetističku retoriku lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je do skoro svojim opstrukcijama i uslovljavanjima oko kompanije koja je trebala započeti radove usporavao i blokirao projekat Južne gasne interkonekcije?

ĐENERO: Nije neobična užurbanost kojom se pristupilo projektu izgradnje gasne interkonekcije između Zagvozda u Hrvatskoj, odnosno Posušja u BiH, pa do Travnika, čime bi se bosanskohercegovački gasni sistem povezao s Hrvatskom i omogućio uvoz gasa s LNG terminala na Krku. Neobična je opuštenost prema tom problemu koja je u izvršnoj vlasti u Sarajevu vladala do jučer. Dok su beogradski mediji prenosili lažnu vijest koju je objavio RT, da će EU od iduće godine onemogućiti dopremanje gasa Srbiji preko Turskog toka, odnosno preko Bugarske, u Bosni se o tome nije ni govorilo.

Naravno, lažna vijest je lansirana kako bi se skrenula pažnja sa stvarnog problema Srbije — sankcija protiv NIS-a, koji je u većinskom vlasništvu ruske države, i problema gasnog sporazuma Srbije s Rusijom, koji Rusija još nije potpisala, iako ga se Vučićev režim nadao još u proljeće, tokom njegovog boravka na samitu svjetskih autoritarnih lidera kod Putina. I dok je zabrana transporta ruskog gasa trećim zemljama lažna vijest, ona o tome da će za Mađarsku i Slovačku krajem 2027. stupiti na snagu zabrana kupovine ruskog gasa – potpuno je tačna.

Srbija trenutno nema gasni sporazum s Rusijom i nije sigurno hoće li ga uskoro imati (vjerovatno hoće, uz ucjene i nepovoljne uslove), ali nije sigurno da će plinovod Turski tok moći nastaviti s radom kroz Bugarsku ako Mađarska i Slovačka više ne budu kupovale gas tim pravcem.

Znamo da je bosanskohercegovački gasni sistem sada povezan samo sa sistemom Srbije, i to kod Zvornika, i vrlo je vjerovatno da toj interkonekciji otkucavaju posljednji trenuci, te da nakon prvog dana 2028. u cijevima kod Zvornika jednostavno više neće biti gasa. Vlasti u Sarajevu to su morale znati i nevjerovatno je da je opet bila potrebna američka intervencija da bi se problem počeo rješavati. BiH ima samo dvije godine da izgradi interkonekciju. Hrvatska je svoju dionicu već isplanirala i dobila građevinsku dozvolu, ima snažnu kompaniju za izgradnju i održavanje gasnog sistema i dvije godine su više nego dovoljne da se izgradi instalacija do Zagvozda.

Povezani članci

Politika

Olenik: Da bi duboko radikalna, agresivna vlast u Crnoj Gori bila promijenjena prvo mora da „padne“ Vučić

Svijet

Vučić: Primjena sankcija SAD prema Naftnoj industriji Srbije od 1. oktobra

Svijet

Vučić: SAD traže potpuni izlazak ruskog interesa iz NIS-a, neće biti nikakvih nestašica

Dragan Čović je insistirao na modelu „trećina–trećina–trećina“, prema kojem bi interkonekciju gradila nova kompanija s tri ravnopravna vlasnika: BH Gasom, PlinaCRO-om i Elektroprivredom HZHB. U Federaciji taj model nije prihvaćen, a SAD su ponudile alternativni model koji uključuje privatni američki kapital, čime SAD pragmatično povećavaju kontrolu nad projektom. Svidjelo mu se to ili ne, Čović je to morao prihvatiti. Hrvatskoj je važno ojačati energetsku prisutnost u BiH i partnerstvo sa SAD, pa joj je model itekako prihvatljiv.

Slobodna Bosna: Rafinerija u Pančevu bi, prema najavama, danas trebala prestati s radom. Američke sankcije nisu privremeno ukinute NIS-u, kako je najavljivao Aleksandar Vučić. Šta građani Srbije, ali i regiona mogu očekivati narednih mjeseci ukoliko potraje kriza s NIS-om i dopremom ruskog gasa?

Đenero: Ono što se događa s NIS-om i rafinerijom u Pančevu primjer je štete koja nastaje kada vlast nema znanja o javnim politikama, niti hrabrosti da primijeni alternative koje su joj na raspolaganju. Po svemu sudeći, danas neće stići odluka američkog OFAC-a i State Departmenta o privremenom ukidanju sankcija, što znači da se rafinerija privremeno zaustavlja, a u sadašnjim okolnostima s veoma malo šansi da ponovo bude pokrenuta.

U regionu to nije jedina zaustavljena rafinerija. Od 2000. ne radi rafinerija u Lendavi, desetak godina stoji rafinerija u Sisku, a stala je i rafinerija u Bosanskom Brodu. Kao što su Slovenija i BiH ostale bez rafinerija, sada to postaje i Srbija. Autoritarni vladar Srbije nije se usudio povući ozbiljan potez, zaštititi rafineriju od propadanja i formirati novu kompaniju koja bi upravljala rafinerijom i maloprodajom naftnih derivata.

Zaustavljanjem rafinerija one ubrzano propadaju, i ponovno pokretanje postaje izuzetno skupo. Srbija o tome očito i ne razmišlja, već se bavi samo time kako osigurati snabdijevanje derivatima u kriznom periodu. Kao potencijalni kupci dijela NIS-ovog portfelja pominju se mađarski MOL i grčka naftna kompanija Hellenic Petroleum.

U strahu od Rusije, Vučić — koji se predstavlja kao suverenista — odriče se energetskog suvereniteta i dopušta da rafinerija u Pančevu i kompletan „upstream“ segment NIS-a propadnu, dok će tržište derivata u Srbiji podijeliti Mađarska i Grčka. Sjajan primjer „suverenističke“ politike.

Za region bi propast NIS-a mogla biti dobra vijest, jer će s raspadom prodajne mreže NIS-a propasti i jedan od sistema unutar koncepta „srpskog svijeta“. Naravno, za BiH to znači da će već snažan utjecaj Mađarske na entitet RS dodatno porasti, jer bi upravo MOL mogao postati ključni snabdjevač tog entiteta.

Međutim, Vučićeva računica možda počiva na ozbiljnom previdu: da bi Mađarska dramatično povećala isporuke derivata Srbiji, morala bi obezbijediti dodatne količine sirove nafte. Rafinerija u Budimpešti dobija naftu iz naftovoda Družba — rusku naftu. To smije raditi još godinu dana, prema izuzeću koje je dobila od predsjednika Trumpa. Ali evropska pravila su stroga i Mađarska ne smije izvoziti derivate proizvedene od te nafte trećim zemljama, bez rizika od sankcija EU i SAD. Dakle, uprkos uvjerenju srbijanskih kreatora politika da je problem rješiv, lako bi se moglo desiti da dođe do potpunog kolapsa snabdijevanja derivatima u Srbiji.

Čini se da Vučić ne shvata koliko rizikuje.

Što se tiče lokalnih izbora u Srbiji i brojnih nepravilnosti, te ponovne pobjede SNS-a — evidentno je da se radi o režimu koji bez nasilja i represije ne može dobiti izbore. Stranački sistem je uništen, SNS je zapravo sljedba autoritarnog lidera i ne trpi konkurenciju, pa je uspostavljanje lokalne vlasti mimo vladajućeg pokreta skoro nemoguće. Za razliku od kraja Miloševićeve ere, Srbija danas nema ni minimum parlamentarne demokratije, pa nije jasno kako bi prijenos vlasti uopće bio moguć.

Velika je opasnost da je Srbija duboko utonula u putinovski model neliberalnog poretka i za sada nije vidljivo kako bi, uprkos urušavanju sistema, Vučićeva autoritarna vlast mogla biti smijenjena. Pogotovo kad znamo da je Srbija na korak od ukidanja i posljednjih ostataka slobodnih medija.