U razgovoru za portal Standard, Đenero ukazuje da su tradicionalne političke opcije u Francuskoj postepeno gubile podršku, dok je liberalni predsjednik Emanuel Makron tokom prethodne decenije predstavljao svojevrsno uporište političkog centra. Francuski dvokružni većinski izborni sistem dugo je omogućavao da opcije koje pripadaju ustavnom političkom luku pobjeđuju u drugom krugu, okupljajući birače koji se protive radikalizmu. Međutim, Makron je na početku svog drugog predsjedničkog mandata otvorio previše političkih frontova, posebno reformom penzionog sistema, zbog čega je postao veoma nepopularan. Posljedice takve politike sada su vidljive kroz prostor koji je otvoren za lijeve i desne radikale.
EROZIJA TRADICIONALNIH STRANAKA OTVORILA VRATA POPULISTIMA
„Ono što se događa u Francuskoj nemoguće je posmatrati izvan konteksta predsjedničkih izbora na proljeće iduće godine. Francuskoj se u proteklom razdoblju dogodio neugodan proces, pomalo nalik onome što se prije dvadesetak godina dogodilo u Italiji – erozija političkih stranaka ustavnog luka“, ocjenjuje Đenero.
On podsjeća da se italijanska parlamentarna arena raspala nakon procesa „Čiste ruke“, tokom kojeg je, zbog korupcijskih afera, potonula cjelokupna dotadašnja politička elita.
„Kao što se u Italiji parlamentarna arena rasula nakon procesa Čiste ruke, u kojem je potonula cjelokupna dotadašnja politička elita upletena u korupciju, tako je i u Francuskoj najprije potonula socijalistička opcija, dok su se degolisti raspali zbog niza koruptivnih afera svog rukovodstva“, navodi Đenero.
Prema njegovim riječima, politički prostor koji su napustile tradicionalne stranke iskoristile su opcije koje ne pripadaju ustavnom političkom luku – s jedne strane desni populisti okupljeni oko Marine Le Pen, a s druge lijevi populisti predvođeni Jean-Lucom Mélenchonom.
„Opcije ustavnog luka tokom protekle decenije preživljavale su oko liberalnog predsjednika Emanuela Makrona, a francuski dvokružni većinski sistem osiguravao je da, uprkos rastu podrške Le Pen, opcije ustavnog luka trijumfuju u drugom krugu izbora, okupljanjem svih birača koji se protive radikalizmu“, ističe on.
Ipak, Đenero smatra da je Makron na početku drugog predsjedničkog mandata otvorio previše frontova, prije svega reformom lošeg francuskog penzionog sistema, zbog čega je postao veoma omražen među građanima.
Makron je, kako objašnjava Đenero, bio uvjeren da to za njega nije presudno jer je ušao u posljednji politički mandat. Međutim, na kraju tog mandata postaju vidljive posljedice takvog pristupa – politički prostor otvoren je i za lijeve i za desne radikale.
EKONOMSKA KRIZA I STRAH OD GUBITKA SOCIJALNOG STATUSA
Đenero smatra da je Francuska suočena sa ozbiljnom ekonomskom krizom, čije posljedice dodatno podstiču političku nestabilnost i jačaju populističke opcije.
„Činjenica je da je Francuska u ozbiljnoj ekonomskoj krizi. Ranije je to iskorišćavala prije svega desnica, dinamikom koja je uspostavljena pobunom Žutih prsluka. Kada u društvu prevlada strah od socijalne nesigurnosti, od društvenog pada velikog broja stanovnika, otvara se prostor za populističke manipulatore koji nude jednostavna rješenja“, ocjenjuje on.
Dodatni problem, kako navodi, predstavljaju disfunkcije francuske socijalne države, koje su postale veoma vidljive, između ostalog i u obrazovanju.
U takvim okolnostima, ističe Đenero, oni koji nude jednostavna rješenja dobijaju priliku da podstaknu društvenu dinamiku koja razara ustavni politički luk, stvarajući privid sukoba između lijevih i desnih radikala.
„U stvari, i jednu i drugu antisistemsku frakciju u velikoj mjeri finansira Putinov totalitarni režim, kojem je u interesu destabilizacija Francuske“, tvrdi Đenero.
Prema njegovoj ocjeni, od onoga što se događa u Francuskoj korist imaju i populisti na Zapadu i totalitarni režimi na Istoku. On smatra da je vrlo vjerovatno da će Rusija pokušati da sličnu društvenu dinamiku prenese i na Italiju.
RUSIJA JAČA POZICIJU PREMA EVROPSKOJ UNIJI
Đenero upozorava da se politička dešavanja u Francuskoj ne mogu posmatrati izolovano od širih evropskih odnosa i nastojanja Rusije da oslabi Evropsku uniju i njenu podršku Ukrajini.
„Uz destabilizaciju Njemačke, oslonjenu na Alternativu za Njemačku (AfD), Putin snažno jača svoju poziciju u odnosu na Evropsku uniju. To, zajedno sa dogovorom sa predsjednikom Donaldom Trampom, stvara preduslove da Ukrajina u odbrambenom ratu ostane sama“, ocjenjuje Đenero.
On smatra da su događaji u Italiji posljedica činjenice da je politička arena te države odavno razorena, dok ekonomska kriza dodatno pojačava nesigurnost građana.
„Događaji u Italiji posljedica su činjenice da je tamošnja politička arena odavno razorena, a da ekonomska kriza i u toj državi dovodi do svojevrsnog neurotskog straha građana od gubitka stečenog socijalnog statusa i straha od gubitka dijela onoga što se donedavno podrazumijevalo“, navodi Đenero.
Takvoj atmosferi, kako dodaje, doprinose i konfuzni odnosi unutar vladajuće koalicije u Italiji.
Preporučeno
„Tome valja dodati i konfuzne odnose unutar vladajuće koalicije u Italiji, kao i činjenicu da Rusija ocjenjuje da je Italija jedna od onih država u kojima je moguće oslabiti podršku Evropske unije Ukrajini“, zaključuje Đenero.















