Danska je već donijela odluku da do 2040. godine poveća starosnu granicu na 70 godina.

Nekoliko drugih evropskih zemalja takođe je usvojilo zakone o povećanju starosne granice za penziju u narednim godinama.

Prema OECD-u, Danska će prednjačiti do 2060. godine, sa prosječnom starosnom granicom za penzionisanje od 74 godine.

Koje su sadašnje i prognozirane starosne granice za penzionisanje u Evropi? Koje zemlje imaju najviše starosne granice? Postoji li rodni jaz u starosnim granicama za penzionisanje? Kako će se starosna granica razlikovati između onih koji se sada penzionišu i onih koji tek ulaze na tržište rada? Euronews je detaljnije analizirao starosne granice za penzionisanje i buduće trendove u Evropi, na osnovu OECD-ovog izvještaja „Pensions at a Glance“.

Zaključno sa 2022. godinom, zakonska starosna granica za penzionisanje muškaraca u EU kretala se od 62 do 67 godina, dok je za žene to bilo od 60 do 67 godina.

Kada se uključe i Velika Britanija, EFTA zemlje i kandidat za članstvo u EU – Turska, Turska se izdvaja sa znatno nižim starosnim granicama: 49 godina za žene i 52 za muškarce.

Nordijske zemlje imaju najviše starosne granice

Tri nordijske zemlje – Danska, Norveška i Island – imaju najvišu starosnu granicu za penzionisanje, po 67 godina za muškarce i žene.

Starosna granica je takođe iznad 65 u nekoliko drugih zemalja, uključujući Holandiju (66,6), Veliku Britaniju i Irsku (po 66), Njemačku (65,8) i Portugal (65,6).

Drugi primjeri sa starosnom granicom od 65 godina su Austrija, Poljska, Rumunija, Mađarska, Hrvatska, Švajcarska, Belgija, Italija, Španija i Kipar.

Među pet najvećih evropskih ekonomija, Francuska ima najnižu starosnu granicu od 64,8 godina, ali razlika je mala. Prema izvještaju o starenju stanovništva za 2024, ljudi u Francuskoj mogu da se penzionišu kada dostignu minimalnu starosnu granicu – 62 godine za rođene do 1960. i 64 godine za rođene 1968. i kasnije.

Izuzimajući Tursku, najnižu starosnu granicu za muškarce u EU imaju Grčka, Luksemburg i Slovenija – 62 godine, dok žene u tim zemljama takođe odlaze u penziju sa 62 godine. Najniža starosna granica za žene je u Austriji i Poljskoj – 60 godina.

Rodni jaz u starosnoj granici za penzionisanje

U 23 zemlje muškarci i žene se penzionišu u istoj starosnoj dobi, što ukazuje na odsustvo rodnog jaza. U preostalih devet zemalja muškarci imaju višu starosnu granicu.

Najveće razlike postoje u Austriji i Poljskoj, gdje muškarci odlaze u penziju pet godina kasnije od žena. Razlika je tri godine ili više i u Rumuniji, Mađarskoj i Turskoj.

U cijelom EU rodni jaz u starosnoj granici za penzionisanje iznosi 0,9 godina.

Buduće starosne granice do 2060.

Prema OECD-u, „na osnovu utvrđenih veza između starosne granice za penzionisanje i očekivanog životnog vijeka“, starosna granica se predviđa da će porasti u 20 zemalja za muškarce i u 24 zemlje za žene od ukupno 32 analizirane u Evropi. Neke od tih promjena već su zakonski definisane.

Projekcije pokazuju da će starosna granica za one koji su 2022. godine ušli na tržište rada do 2060. godine iznositi od 62 do 74 godine za muškarce, odnosno od 60 do 74 za žene.

Prosječna starosna granica u EU očekuje se na 66,7 godina za muškarce i 66,4 za žene.

Starosna granica za penzionisanje u Danskoj do 2060.

Danska se očekuje kao zemlja sa najvišom starosnom granicom do 2060, sa 74 godine i za muškarce i za žene.

Italija i Estonija slijede sa 71 godinom, dok će Holandija, Švedska i Kipar imati starosnu granicu od 70 godina.

U Finskoj i Slovačkoj se predviđa 69 godina, a u Portugalu 68 godina.

Pet zemalja – Velika Britanija, Njemačka, Belgija, Norveška i Island – imaće starosnu granicu od 67 godina, dok će u Irskoj i Grčkoj starosna granica premašiti 65 i dostići 66 godina.

Ovo pokazuje da će sve nordijske zemlje biti među onima sa najvišom starosnom granicom, znatno iznad prosjeka EU.

Prema Finskom centru za penzije, nekoliko zemalja je već promijenilo svoje starosne granice za penzionisanje, sa dodatnim povećanjima u skoroj budućnosti. Na primjer, Belgija će do 2030. godine povećati starosnu granicu na 67, Danska na 69 do 2035, a Velika Britanija na 68 do 2046.

Da li će rodni jaz u budućim starosnim granicama postojati?

Slovenija i Luksemburg će imati najnižu starosnu granicu za muškarce (62 godine) među onima koji su 2022. ušli na tržište rada, dok će Poljska imati najnižu starosnu granicu za žene (60 godina).

U 14 zemalja, buduća starosna granica za muškarce biće 65 godina, ali u nekima od njih biće niža za žene.

Do 2060. godine rodni jaz u starosnoj granici gotovo će nestati u Evropi, ostajući prisutan samo u Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji i Turskoj.

Gdje će starosna granica za penzionisanje najviše rasti?

U poređenju sa onima koji su se penzionisali 2022, u Turskoj će doći do najvećeg porasta starosne granice – za 13 godina za muškarce i 14 godina za žene.

U Danskoj će povećanje biti za sedam godina za oba pola. Po podacima iz 2021, Danska je druga u EU po prosječnim izdacima za penzije po korisniku, kako u nominalnom iznosu, tako i prilagođeno standardu kupovne moći (PPS).

Estonija, Slovačka, Italija, Švedska i Kipar takođe se očekuje da povećaju starosnu granicu za pet godina ili više do 2060.

Starosne granice mogu varirati za one koji ranije ulaze u radni vek ili imaju specifične okolnosti.

Penzije u EU obično iznose oko 60 odsto zarade u kasnoj karijeri, ali u mnogim evropskim zemljama taj procenat pada ispod 50 odsto, što penzionerima otežava održavanje pristojnog životnog standarda.