Poslije 14 godina provedenih u opoziciji, uslijedila je ubjedljiva pobjeda: u julu 2024. godine socijaldemokratska Laburistička partija, predvođena Kirom Starmerom, osvojila je velikom većinom parlamentarne izbore u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, samo dvije godine kasnije Starmer se našao pod tolikim pritiskom da je u ponedjeljak ujutro najavio ostavku na mjesto premijera. Kako je rekao Starmer ispred svoje službene rezidencije u Dauning stritu u Londonu, njegov nasljednik trebalo bi da bude poznat do kraja ljetnje pauze parlamenta u septembru.

Kao najozbiljniji kandidat za nasljednika već mjesecima se pominje Endi Barnam. Prošle sedmice popularni bivši gradonačelnik Mančestera ubjedljivo je pobijedio na dopunskim izborima u izbornoj jedinici Mejkerfild, čime je osvojio poslanički mandat u britanskom parlamentu. Taj mandat predstavlja uslov da 56-godišnji Barnam postane premijer.

Dugogodišnje iskustvo

„Svi osjećaju da zemlja nije tamo gdje bi trebalo da bude“, rekao je Barnam prošle sedmice nakon izborne pobjede. „Daću sve od sebe kako bih obezbijedio da ime Mejkerfild zauvijek postane sinonim za pokretanje promjena koje su ovoj zemlji potrebne – i za vraćanje nečega što smo izgubili: nade, nade u budućnost.“ U stilu premijera obećao je da će se boriti za to da ljudima na sjeveru zemlje bude bolje.

Harizmatični Barnam smatra se velikom nadom umjerenog lijevog krila Laburističke partije i ima višedecenijsko iskustvo u nacionalnoj i regionalnoj politici. Prvi put je izabran u Donji dom parlamenta 2001. godine. U vladi premijera Tonija Blera bio je državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova, a potom ga je Gordon Braun najprije imenovao za državnog sekretara u Ministarstvu finansija, a kasnije i za ministra kulture i ministra zdravlja.

Barnam se već 2010. i 2015. godine kandidovao za predsjednika Laburističke partije. Godine 2017. napustio je Vestminster kako bi postao gradonačelnik šireg područja Mančestera, koje ima oko 2,8 miliona stanovnika. Od tada je još dva puta potvrđen na toj funkciji – posljednji put sa gotovo dvije trećine osvojenih glasova.

Među najvećim Barnamovim uspjesima u Mančesteru ubraja se razvoj javnog prevoza po pristupačnim cijenama. Izgradnja stanova i javno zdravstvo takođe spadaju među njegove glavne političke prioritete. Kritičar Bregzita za sebe kaže da je zagovornik „socijalizma naklonjenog privredi“. „Mislim da ono što smo postigli u širem području Mančestera moramo da prenesemo na nacionalni nivo“, rekao je u maju za BBC.

Tokom pandemije koronavirusa Barnam je imao zapažen sukob sa tadašnjim premijerom Borisom Džonsonom. Zahtijevao je veću finansijsku podršku za preduzeća i zaposlene u regionima pogođenim mjerama zatvaranja, zbog čega je dobio nadimak „Kralj sjevera“.

Svog partijskog kolegu Starmera Barnam prije svega kritikuje zbog smanjenja socijalnih davanja. Međutim, koje bi konkretne političke prioritete postavio umjesto njega, za sada uglavnom ostaje nepoznato.

Radničko dijete sa sjevera

Barnam je duboko ukorijenjen u nekadašnjem rudarskom i industrijskom području sjeverne Engleske. Rođen je 1970. godine u Ejntriju, kod Liverpula, a odrastao je u Kalčetu. Otac mu je bio tehničar za telekomunikacije, a majka medicinska sestra u ljekarskoj ordinaciji. Sa 14 godina, pod uticajem štrajka rudara 1984/85. godine, pristupio je Laburističkoj partiji. Tokom studija engleske književnosti u Kembridžu povremeno se osjećao kao uljez.

Devedesetih godina bio je dio muzičkog i omladinskog pokreta „Medčester“. Do danas je navijač fudbalskog kluba Everton. Njegova supruga je iz Holandije, a par ima troje djece. Na desnoj nadlaktici nosi tetovažu radničke pčele, simbola marljivosti i solidarnosti.

Poslije terorističkog napada 2017. godine, pčela je postala simbol zajedništva i žilavosti stanovnika.

Barnam je trenutno jedan od najpopularnijih, ako ne i najpopularniji političar u Britaniji, a mnogi ga vide kao posljednju nadu da se suprotstavi jačanju desnog populizma Reformske stranke Ujedinjenog Kraljevstva.

Međutim, od Bregzita funkcija premijera podsjeća na „vrelu stolicu“: Barnam bi bio već sedmi šef vlade od referenduma o članstvu u Evropskoj uniji prije deset godina. Ukoliko naslijedi Starmera, preuzeće zemlju koja se i dalje suočava sa dubokim političkim, ekonomskim i društvenim problemima.