“Draga moja, jako nam je žao. Nadam se da će ti biti bolje na vratima raja. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i nećemo te zaboraviti. Počivaj u miru, dušo”, ovo je samo jedna od oproštajnih poruka koju su oni koji su poznavali 14-godišnju Vanju Gorčevsku napisali opraštajući se od brutalno ubijene učenice čija je smrt potresla žitelje Skoplja, ali i prešla granice Sjeverne Makedonije.

“Ova škola nema nikakve veze s onim što se dogodilo i molim vas da napustite školu. Obrišite sve fotografije”, rekla je novinarima direktorka škole Katerina Atanasova, ali je ipak novinarima rekla nešto o ubijenoj Vanji: “Vanja je bila učenica devetog, završnog razreda, koji je pohađalo 26 učenika i učenica. Tog jutra, 27. novembra nastava je počinjala u osam sati i kad nije došla na nastavu, njena razredna je nazvala majku i obavijestila je o tome, a nakon toga je obaviještena i policija.”

U tom trenutku pored novinara se stvorila njena razredna.

“To je naprosto moj način rada. Jednostavno, kad sam vidjela da je nema u razredu, nazvala sam da vidim zašto je nema”, rekla je kratko za ekipu Jutarnjeg.

Na spomen tragično preminule učenice oči su joj bile pune suza. Tog ponedjeljka, 27. novembra Vanja je trebalo da bude u osam sati na prvom času. Kad je školsko zvono označilo početak nastave, ona se već borila za život. Vezanih ruku i nogu, razbijene vilice, u vreći za spavanje vožena je na mjesto gdje je ubijena. Zvanično to još nije objavljeno, ali moguće je da se tada već bila ugušila. Ono što cijelom zločinu daje jeziv pečat je činjenica da je sada u pritvoru njen otac Aleksandar.

Terete ga da je on bio taj koji je otmičarima dao ključnu informaciju da će tog jutra Vanja sama krenuti u školu, da s njom na putu do škole neće biti godinu dana mlađa sestra. Put kojim idu do škole, kroz dio centra Debar, pješice pređu za desetak minuta. Toliko je i novinarima trebalo da dođu od škole pred petospratnicu na adresi Naum Naumovski Borče 87.

Na trećem spratu je stan u kojem je živjela s majkom Zoricom Lazarovom i sestrom. Otac Aleksandar je, kažu, iako su se roditelji rastali, često boravio u stanu na trećem spratu.

“On je nju obožavao, brinuo se za djevojčice i do njihove desete godine nije radio, pa ta priča da je on dao otmičarima informacije naprosto zvuči nevjerovatno. Međutim, dan nakon što je nestala on se navodno raspitivao jesu li kamere snimile automobil kojim je oteta”, pričaju neki od stanara koji žive u susjedstvu.

Novinari su se uvjerili da se ne može ući bez šifre ili da vam neko otvori vrata jer je brava automatska. U istoj zgradi stan je, kažu, imao i Ljupčo Palevski Palčo, čovjek koji je sada glavni osumnjičeni za Vanjino ubistvo, ali i za ubistvo 74-godišnjeg frizera Pančea Žežovskog iz Velesa. On je gradio tu zgradu, na zemljištu koje je u denacionalizaciji vraćeno porodici Vanjine majke.

Osim Palevskog i još trojice otmičara, veza između dva ubistva koja su se desila u razmaku od pet dana je i Citroen ubijenog frizera u čijem su prtljažniku vozili Vanju do sela Brazda, udaljenom oko pola sata vožnje od Skoplja, gdje su zakopali njeno tijelo. Automobil su zapalili.

Priče o sekti Crna ruža

U 12.08 sati istog dana Zorica Lazarova, Vanjina majka, na Facebooku je objavila dramatičan status da je njena kćerka nestala. Uputila je apel javnosti i napisala da sumnja da je oteta jer se nije pojavila u školi. Objasnila je šta je djevojčica nosila kad je otišla od kuće i na kraju ostavila telefonski broj kako bi mogli da je odmah upozore ako je neko prepozna po fotografiji. O nestanku je obaviještena policija, a otac je oko 11 sati takođe prijavio nestanak.

Zvanično, otmičari su Vanju oteli u ulazu zgrade, ugurali je u auto i odvezli. Nedoumice i dvojbe koje su novinari čuli od susjeda, taksista i novinara samo se množe, a “modus operandi” otmičara komentariše se u restoranima i kafićima.

“Ne živim u Makedoniji, ovdje sam došla na nekoliko dana. Kako je moguće da je na raskršću preko puta 24 sata bio policajac, jer je 28. novembra počinjao dvodnevni ministarski sastanak OSCE-a i grad je bio pun policije. Taksisti su cijelu noć bili na stajalištu i niko ništa nije vidio”, čudi se gospođa koja je izišla iz zgrade.

“Ne, nismo ništa vidjeli! Mi radimo od 10 sati, a to je bilo ujutro oko 7.30!”, rekli su u prodavnici dušeka odmah do ulaza. Na suprotnoj je strani stomatološka ordinacija, a na vratima ima naljepnicu o 24-satnom videonadzoru.

“Djevojčica je nestala u ponedjeljak. Policajci su bili kod mene u srijedu i pitali imam li videonadzor. Međutim, pokriva samo ulaz i blagajne. Ne smije da snima ulicu, takav je zakon”, objašnjava vlasnik prodavnice i servisa bicikla nasuprot ulaza.

“Ovo nisu čista posla. U ulici je 15 kamera i ništa nije snimljeno. Ujutro, kad je Vanja oteta, ova ulica je puna automobila, jedva može da se prođe. To jutro kad je nestala obavještenje je išlo radiovezom putem dispečerskog centra i dobilo ju je stotinjak mojih kolega da se traži nestala djevojka. I ništa. Zašto se ne objave snimci kamera, a sigurno ih ima”, pita se Danijel, skopski taksista.

Odbija da se fotografiše, reći će samo ime: “Ne želim da imam problema, nikad ne znaš kako će ovo da se završi.”

I njegov kolega Dino, koji je novinare vozio sa skopskog aerodroma, kad je čuo razlog našeg dolaska, otkrio je: “Moja žena je medicinska sestra u bolnici ‘Majka Tereza‘ i radila je u smjeni kad su dovezli njeno tijelo. Velika je to pometnja bila. Rekla mi je da joj je vilica bila razbijena, da je bila krvava i da je imala ranu od vatrenog oružja. Niko to još ništa ne zna. Zašto se, ako su je oteli radi novca, uopšte nisu javili sa zahtjevom za otkup, pitam se. Priča se svašta, svako ima svoju verziju, ali mislim da pravu istinu zna Palčo. On je veliki manipulator.”

Dino je novinarima ispričao jednu koja sve dovodi u vezu s vjerskom sektom: “Priča se da je neko od njih bio dio tzv. sekte Crna ruža i da je htio da izađe, ali da je uslov da prinese neku žrtvu.”

“Palevski jedini zna pravu istinu”

Tu verziju čula je i Irena Mulačka, novinarka Fokusa, koji je u posljednjem broju objavio veliki članak o ubistvu Vanje Gorčevske. Da za tu verziju znaju, potvrđuje i visoki izvor u tamošnjem MUP koji je želio da ostane neimenovan. Ali, ističe, to ipak nije smjer u kojem ide istraga.

Prvoosumnjičeni Ljupčo Palevski Palčo trenutno je u zatvoru u Turskoj, gdje je pobjegao nakon zločina.

“On jedini zna pravu istinu. Već je pustio priču da je bio u vezi s majkom djevojčice”, otkriva Irena Mulačka.

Fokusova redakcija nalazi se u jednoj od brojnih zgrada koje je gradio Palevski, “kontroverzni preduzetnik”, čovjek sa 100 krivičnih prijava bez dana zatvora, bivši novinar i izdavač, inženjer poljoprivrede kojeg se povezuje s tajnim službama, policijom, politikom.

On je, kažu, dio “urbane mafije” koji je svoja politička opredjeljenja mijenjao od ljevice do krajnje desnice. Od prozapadnjaka do rusofila i kao čovjek koji je imao pristup svakom premijeru, na YouTube kanalu objavljivao je tajne policijske snimke. Osnovao je političku stranku Desna i planirao da se kandiduje na predstojećim parlamentarnim izborima koji će se održati u proljeće naredne godine.

Članovi njegove stranke i njegovi idolopoklonici su i trojica osumnjičenih za Vanjinu otmicu – Velibor Manev, Bore Videvski iz Velesa kao i Vlatko Kešišev iz Štipa, koji su završili u pritvoru nekoliko dana nakon zločina. Oni su odmah priznali da su oteli Vanju i da su to učinili po nalogu Palevskog. Rekli su da im je on prenio informaciju o Vanjinu kretanju koju je dobio od njenog oca.

Palevski je, pak, prema objavama na Facebooku, nakon zločina nastavio da normalno komunicira.

Nekoliko dana nakon ubistva Palčo je, pretpostavlja se, vidjevši da mu situacija izmiče kontroli, otišao prvo u Beograd, a odatle preko Bugarske u Tursku. Njegov advokat Vasko Stojkov odvezao ga je u Beograd, ali, kako je rekao, nije imao pojma šta se događa i kakva je pozadina. Navodno mu je Palevski rekao da ide na zakazani ljekarski pregled. Advokat je bio pritvoren i u četvrtak uveče, nakon što mu je isteklo 48-satno zadržavanje, pušten je.

Stefan Dimkovski vozio je Palevskog od Beograda do Sofije i potom u Tursku. Uhapšen je na graničnom prijelazu kad je iz Grčke ulazio u državu. Njemu je određeno 30 dana zatvora i prijeti mu kazna od deset godina zatvora. Novinarima je dobacivao kod privođenja da nije učestvovao ni u čemu nezakonitom, ali ako ga proglase krivim, prijeti mu do deset godina zatvora.

“I prije nego su oni uhapšeni, mislim da je policija znala da je Vanja ubijena, ali to nisu htjeli da objave. Međutim, kad je Petar Bogoevski, čelnik stranke Makedonski koncept, objavio dok je istraga još trajala da su počinioci trojica Albanaca, da su pušteni iz MUP i da su nakon toga pobjegli na Kosovo, MUP Sjeverne Makedonije bio je prisiljen da opovrgne takvu informaciju i saopšti da su počinioci etnički Makedonci. To samo dokazuje da su već tada, iako nisu izlazili s imenima osumnjičenih, znali ko su počinioci”, otkriva Irena Mulačka.