Video
Deset dana poslije agenti Mosada tajno su ga prebacili u Izrael odjevenog kao stjuarda izraelske avio kompanije El Al.
Ajhaman, glavni odgovorni za provođenje “konačnog rješenja”, plana istrebljenja jevreja tokom Drugog svjetskog rata, osuđen je u Izraelu za ratne zločine i obješen 1962.
AFP prenosi, na osnovi svojih izvještaja iz tog vremena, priču o toj ultratajnoj operaciji za čije se pojedinosti doznalo tek puno kasnije.
Egzekutor “konačnog rješenja”
Snage sigurnosti “uhapsile su jednog od najvećih nacističkih ratnih zločinaca” i njemu će uskoro suditi izraelski sud, objavio je 23. maja izraelski premijer David Ben Gurion.
“Čovjek konačnog rješenja (…) je iza rešetaka”, “Izraelci uhvatili ratnog zločinca”, tisak je jednoglasno pozdravljao veliki izraelski uspjeh.
Ajhamnovo ime i njegova uloga u deportaciji jevreja u kampove za istrebljenje u istočnoj Evropi spomenuti su tokom suđenja u Nuernbergu (1945.-1946.).
“Jedan Nijemac koji je ubio jednog jevreja šest miliona puta”, o njemu je rekao pisac i Nobelovac Elie Wiesel, koji je preživio Auschwitz.
Bivši šef Gestapova odjela IV B.4, zadužen za jevrejsko pitanje, netragom je nestao nakon pada Trećeg Reicha. Prethodno je uništio izvještaje o svojim zlodjelima kao i fotografije koje bi omogućile njegovu identifikaciju.
Argentinski trag
Potraga je počela 1945., a vodili su je članovi jevrejske zajednice na čelu sa Simonom Wiesenthalom, poznatim lovcem na naciste” koji je i sam preživio koncentracioni logor.
Zahvaljujući tužitelju njemačke savezne države Hessen Fritzu Baueru izraelske službe doznale su 1957. da se Ajhman skriva u Argentini pod imenom Ricardo Klement.
Trebalo je više od dvije godine traganja da bi se pronašla njegova kuća, bez vode i struje, u četvrti San Fernando, u predgrađu Buenos Airesa.
Tokom misije u aprilu 1960. izraelski agenti koji su imali Ajhmanovu fotografiju utvrdili su sa sigurnošću da je Ricardo Klement doista čovjek kojeg traže.
Prateći ga, Mosadov agent Tzvi Aharoni sjedio je jednom prilikom odmah iza njega u autobusu.
“Jedva sam odolio iskušenju da ga zadavim (…) ali znao sam da mu se mora suditi, a ne ga ubiti, radi onih koje je on ubio”, rekao je za AFP.
Triler
Uz zeleno svjetlo Bena Gouriona, operaciju je minuciozno pripremio šef Mosada Isser Harel, a proveo Rafi Eitan.
“Kada su mi povjerili tu misiju, znao sam da ćemo, ako uspijemo, ući u istoriju Izraela i čovječanstva”.
Otmica je određena za 11. maja.
Bivši nacistički pukovnik Ajhman, tada nadzornik u fabrici Mercedes-Benza, vraćao se svako veče u svoju kuću u ulici Garibaldi istim putem i u isto vrijeme.
Nešto nakon 20.05, presreli su ga po izlasku iz autobusa. Opirao se i zvao u pomoć, ali ugurali su ga u automobili i sakrili pod prekrivač.
“Činilo mi se da traje cijelu vječnost”, rekao je Aharoni.
Ajhman je otmičarima u automobilu na njemačkom kazao: “Već sam prihvatio svoju sudbinu”.
Odveli su ga potom u jednu vilu unajmljenu u tu svrhu i privezali ga za krevet. Imao je povez na očima.
“Otkrio sam mu oči i provjerio ožiljke. Kada sam bio siguran da je to on, stisnuo sam ruku kolegi i kazao mu da smo izvršili zadatak”, rekao je Rafi Eitan za AFP.
Mosadov tim prebacio ga je u Izrael 20. maja posebnim avionom izraelskog izaslanstva koje je doputovalo u Argentinu na proslavu 150. godišnjice nezavisnosti.
Banalnost zla
Adolf Ajhman pojavio se prvi put u javnosti pred sudom u Jeruzalemu 11. aprila 1961.
Optužnica je imala 15 tačaka, a sud je saslušao 111 svjedoka optužbe.
“Odjeven u crno odijelo, bijelu košulju s crnom kravatom i s velikim naočarima, optuženik, siv u licu, proćelav i stisnutih usnica, ušao je u 9 sati u stakleni boks” u sudnici, pisao je AFP.
Po riječima pisca Haïma Gourija, to će suđenje “prvi put pružiti priliku preživjelima genocida da se čuje njihov glas”.
Suđenje je u sudnici pratilo gotovo 450 stranih novinara i stotinjak promatrača i diplomata.
Među njima je bila i filozofkinja Hannah Arendt koja će 1963. objaviti knjigu “Ajhman u Jeruzalemu”, esej o “banalnosti zla”.
Hitlerov poslušnik osuđen je 15. decembra na smrt zbog zločina protiv židovskog naroda, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Vrhovni sud odbacio je 29. januara 1962. njegovu žalbu.
Preporučeno
Obješen je 31. maja u ponoć u 56. godini. Njegov pepeo rasut je na moru, izvan izraelskih teritorijalnih voda.
