Video
Mediji kao Handelsblatt i Minhenski Merkur pišu da će G7 zabraniti uvoz zlata iz Rusije. To će, prema medijima, zvanično biti objavljeno u utorak, na kraju samita koji se održava u Bavarskoj. Poslije energenata, zlato je druga najvažnija izvozna roba Rusije.
„Velika Britanija, SAD, Japan i Kanada zabranjuju uvoz zlata iz Rusije. Ovo je objavila britanska vlada u nedjelju pred početak samita G7 u Bavarskoj. Britanski premijer Boris Džonson, koji je u petak pod totalnom narkozom operisao sinuse; na sastanku velikih industrijskih sila želi da apeluje na druge zemlje da preduzmu korak ka daljoj izolaciji Rusije od međunarodnog finansijskog sistema”, pišu mediji.
A predsjednik SAD Džozef Bajden je u nedjelju na Tviteru napisao da će Rusija izgubiti desetine milijardi dolara prihoda od ove važne izvozne robe.
„Sjedinjene Države su Putinu nametnule troškove bez presedana kako bi ga lišile prihoda koji su mu potrebni za finansiranje njegovog rata protiv Ukrajine.”
„Bilo je vremena kada su svjetski ekonomski samiti (G7) bili toliko nevažni da je čak i Rusiji bilo dozvoljeno da prisustvuje. Od 1998. G7 je postala G8. Prvo je iz Moskve došao Boris Jeljcin, pa Vladimir Putin” piše Henrik Miler, profesor ekonomskog novinarstva na Tehničkom univerzitetu u Dortmundu u kolumni za Menadžer magazin iz koje dalje citiramo:
„To je bio relikt 1970-ih i 1980-ih, kada su globalnu ekonomiju još uvijek činili uglavnom Sjeverna Amerika, Zapadna Evropa i Japan. Da li su ti svjetski ekonomski samiti uošte bili efikasni ili ne, nije bilo toliko važno – globalizacija je išla svojim tokom. Što se tiče bezbjednosne politike, SAD su ionako činile ono što su one mislile da je ispravno, posebno pod Džordžom V. Bušom. G7 je ioanko bio na zalasku, ili se bar tako činilo.”
Gledano tako, prijem Rusije u ovaj krug država predstavljao je znak vjere u njenu dalju liberalizaciju. Kada se ispostavilo da je to bila greška, Moskvi je ipak mnogo toga bilo progledano kroz prste: brutalno bombardovanje u Čečeniji, okupacija područja u Gruziji, progresivno gušenje sloboda u sopstvenoj zemlji. Putinova petrokratija se izrodila u odmetničku državu, ali to dugo nisu htjeli da priznaju, na Zapadu, ne samo u Njemačkoj. To se promijenilo tek 2014. Ogorčenje zbog aneksije Krima bilo je toliko veliko da Putin više nije bio pozivan – od tada je G7 ponovo G7.
Desetkovani Zapad
Tokom 1970-ih, države G7 zajedno su generisale polovinu globalne ekonomske proizvodnje a najveći dio međunarodne trgovine vršile su baš te države – međusobono. Njihovi protivnici, predvođeni Sovjetskim Savezom i Kinom, bili su siromašni i zaostali.
Danas G7 čini samo četvrtinu svjetske privrede i trgovine. Čak i ako se tome doda i EU u cjelini, koja na samitima prisustvuje kao stalni posmatrač, uloga Zapada je desetkovana.
Druge države su postale moćni igrači. Naravno, Zapad i dalje dominira kada je u pitanju visoka tehnologija i ima jedine značajne međunarodne valute (dolar, evro) i velika, otvorena finansijska tržišta. Upravo zato se sankcije Zapada fokusiraju prije svega na ove oblasti. Ali i ovdje drugi sustižu, posebno Kina.
Obim ruskog napada na Ukrajinu daleko prevazilazi proksi ratove iz doba hladnog rata. Ekspanzija Kine u južnom Pacifiku i prijetnja da zauzme Tajvan predstavljaju rizik ne samo za stabilnost svjetskog poretka, već i za globalno snabdijevanje kompjuterskim čipovima, jer je ta zemlja glavni proizvođač.
Druge sile poput Indije, Južne Afrike i Saudijske Arabije manevrišu između novih geopolitičkih linija razgraničenja i pokušavaju da steknu kratkoročne prednosti za sebe: ovde energetski sporazumi, tamo isporuke oružja.
Najvažniji G7 u istoriji?
Samit G7 bi stoga trebalo da postavi kurs za novu, surovu realnost: sukob koji će trajati mnogo godina. To znači da prethodne ad hoc mjere koje su korišćene za podršku Ukrajini moraju ustupiti mjesto urednom protoku vojnog materijala, finansijske i humanitarne pomoći.
G7 bi trebalo da tretira upravljanje nestašicom energije u Evropi nakon prekida gasnih veza zapad-istok kao zajednički zadatak.
Pored toga, moraju pomoći Africi i djelovima Azije u borbi protiv gladi i obuzdavanju sukoba. Da navedemo samo najvažnije tačke.
Sastanak u Elmauu mogao bi da se pokaže kao najvažniji samit u istoriji G7. Kao istorijska raskrsnica na putu – ka boljem ili mnogo gorem” završava Menadžer magazin.
Na tvitu predsjednika SAD se vidi da ga je na aerodromu dočekao premijer Bavarske Markus Zeder – u narodnoj nošnji.
A nemački Bild prenosi i ovo: „U subotu uveče, glavna ulica Garmiš-Partenkirhena bila je potpuno zatvorena više od 100 minuta. Niko nije smio da prođe – pa ni hitne službe. Stanovnicima je čak bilo zabranjeno da prelaze ulicu. Sve dok nije prošao stotine metara dugačak konvoj predsjednika Bajdena (79) sa desetinama njemačkih policijskih vozila, više automobila Sikrit servisa, pa čak i američkih kola hitne pomoći.
Preporučeno
Naime, predsjedniku SAD nije bilo dozvoljeno da nakon slijetanja predsjedničkog aviona u Minhen helikopterom brzo i udobno odleti do zamka Elmau, kako to obično biva. Iako je ušao u svoj helikopter, morao je da prekine let u Pemetsridu – skoro 40 kilometara od zamka. Jer, prema američkim bezbjednosnim protokolima, predsjednički helikopter može negdje da sleti samo ako je posada prethodno uvježbala proces slijetanja. Ovo pravilo se može zaobići samo u apsolutnim hitnim slučajevima. Američki piloti su prošlog petka htjeli da odlete do zamka, ali ih je zaustavilo nevrijeme sa gradom i olujom.”
