Neki od najtežih zločina dogodili su se u Vukovaru, na poljoprivrednom dobru Ovčara, ali i selima Tovarnik, Sotin, Lovas, Berak…

Ovih dana, 30 godina kasnije, porodice ubijenih i nestalih branioca i civila počeli su od Republike Srbije dobijati isplate na ime nematerijalne štete za ubijene članove porodice, prenosi Al Jazeera.

Prva tri slučaja

Cijela ta priča prolazi tiho i bez puno medijske buke, iako o prvim isplatama postoje i pravosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, do sada u tri predmeta.

Sredstva na ime nematerijalne štete već su isplaćena članovima porodica čiji su najmiliji ubijeni na Ovčari i u vukovarskom prigradskom naselju Sotin.

Potvrdio je to iIgor Matijaševićkoji je već godinama na čelu neformalne skupine članova porodica iz Sotina koji tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

“Do sada su podignute 52 optužnice članova porodica za ubistva u Sotinu i na Ovčari. Od toga broja tri presude su pravosnažne i već isplaćene, dok su neke u postupcima žalbe ili su još uvijek postupci u njima u toku. Očekujemo da ćemo u dogledno vrijeme imati još pravosnažnih presuda i isplaćenih odšteta na ime nematerijalne štete. Jako mi je žao što među do sada završenim slučajevima nema roditelja koji na žalost nijesu dočekali taj vid satisfakcije. U tome smo zakazali svi”, rekao je Matijašević.

Odlukom Apelacionog suda u Beogradu porodica ubijenih isplaćena je odšteta od gotovo 50.000 kuna (6.670 eura) po članu porodice.

“Iznosi su takvi kakvi su. Svakako da su oni neprimjereno malo, ali takva je odluka suda. Ono što je još važnije od tih presuda činjenica je da je na ovaj način Republika Srbija priznala svoju odgovornost i krivicu za događanja u Sotinu i na Ovčari. Ove presude su sada utrasirale put i za sve ostale porodice koje planiraju pokrenuti tužbe za isplatu nematerijalne štete”, pojasnio je Matijašević.

Dodao je i kako cijela ta priča oko isplate šteta nije niti malo jednostavna te da sve porodice ubijenih ne ostvaruju to pravo. Vidi se to i u slučaju Sotina gdje je ukupno ubijeno 67 mještana, ali mogućnost isplate nematerijalne štete postoji samo za njih 16. Za sve ostale ubijene u Sotinu nije ništa utvrđeno, nisu podignute optužnica i tu sve staje.

Sličan je slučaj i za ratni zločin na Ovčari gdje je ubijeno 200 ratnih zarobljenika. Od toga broja identifikovano je njih 193 i prema ovim presudama i oni imaju pravo na isplatu nematerijalne štete.

Još puno posla

“Nama je cilj bio da pronađemo masovnu grobnicu i naše najmilije i tu je za nas priča trebala stati. Međutim, jedno vuče drugo i sada smo tu gdje smo. Svakako da ćemo i dalje nastaviti raditi jer očigledno je kako još ima puno posla. Sve to što radimo zavisiće od sredstava kojima raspolažemo”, rekao je Matijašević.

Vijest o podizanju tužbi naišla je i na dobar odziv među samim članovima porodica. U prvom koraku kontaktirano jedeset porodica i među njima ih niko nije odbio. Za dalje slučajeve ostavlja se mogućnost da tužbe podnose i dalje preko udruženjaa ili pak da idu i samostalno.

Cijeli posao oko podizanja optužnica, a onda i dobijanja presuda, išao je preko Fonda za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda koji su u procese istraga ratnih zločina i sudskih procesa uključeni gotovo 30 godina.

Izvršna direktorica Fonda,Ivana Žanićkazala je kako su sudski postupci za isplatu štete trajali oko 2,5 godine te da je to zadovoljavajuće posebno kada se zna da neki takvi slučajevi traju i po deset godina.

“Činjenica jeste da je članovima porodica isplaćen neprimereno nizak iznos, ali to je samo prvi korak u ovom poslu. Svima nam je žao što su neki od članova porodica u međuvremenu preminuli i nijesu dočekali ovakve odluke suda. Preminuli su i neki od presuđenih ratnih zločinaca. Žao nam je i što veći broj krivaca za ratne zločine nije odgovarao za svoja nedjela jer bi onda i puno veći broj članova porodica imao pravo na isplatu nematerijalne štete”, rekla je Žanić.

Nove tužbe

Govoreći o daljim planovima, najavila je kako će Fond i dalje raditi na podizanju tužbi za isplatu nematerijalne štete, ali i kako će zbog troškova to raditi sukcesivno, odnosno onim tempom kako im to sredstva budu omogućavala. Razlog tome su visoki troškovi koje je potrebno podmiriti za podizanje tužbi kao i taksi za dobijene odštete. Tome treba dodati i troškove advokata. Sve te troškove u ova tri slučaja na sebe je preuzeo Fond, ali Žanić je odmah napomenula i kako oni nemaju sredstava da podmire sve te troškove za sve slučajeve. Uz sve to iz Fonda napominju i kako svi koji se odluče za podizanje tužbi moraju biti svjesni da će ti slučajevi trajati vremenski dugo.

“Kada neko sve ovo gleda može pomisliti kako je sve išlo lagano, ali nije. Državi Srbiji je od početka bilo u interesu da pripadnike Teritorijalne odbrane i dobrovoljačke jedinice ‘Leva supoderica’ prikaže kao tamo neke dobrovoljce nad kojima oni nisu imali kontrolu. Mi smo insistirali da u presude za ta dva ratna zločina bude uvedeno kako su oni bili pod kontrolom JNA. Upravo zbog toga je stvorena mogućnost da se dobiju i presude za isplatu nematerijalne štete. Da nije bilo toga, ne bi bilo ništa niti od ovih tužbi. Podsećam i kako je prva krivična prijava za ratni zločin podnesena još 2003. godine i da je od tada, pa do danas prošlo gotovo 20 godina”, rekla je Žanić.

Članove porodica ubijenih i nestalih u ova dva slučaja na sudovima je zastupao beogradski advokat,Mihailo Pavlović.I on tvrdi kako su temelj ovih presuda bile ranije presude za ratne zločine na Ovčari i u Sotinu u kojima, kako je rekao, jasno se navodi da su TO i postrojba “Leva supoderica” djelovale pod okriljem JNA.

Tri puta manji iznosi

“Slijedom te tvrdnje JNA je odgovorna za sve posljedice koje su se dogodile na Ovčari i u Sotinu što je obavezalo Republiku Srbiju da isplati odštete porodicama. Iznosi su već isplaćeni porodicama na njihove račune od strane Ministarstva odbrane Republike Srbije. Jako važno je da naglasim kako je ovo, sa ova tri slučaja, sada već ustaljena sudska praksa te da bi na isti način trebala da bude završena i sva ostala slična suđenja”, rekao je Pavlović.

I on napominje kako se radi o neprimjereno niskim iznosima koji su isplaćeni članovima porodicai te da će radi toga podnijeti i žalbe višim sudovima. Ostavio je i mogućnost da će se žaliti i Evropskom sudu za ljudska prava ukoliko srbijanski sudovi ostanu “gluvi” na njihove žalbe. Kazao je i kako je nekakav standard Evropskog suda isplata nematerijalne štete u iznosu od oko 20 hiljada eura. Upravo stoga oni su svoj odštetni zahtjev istaknuli na nešto manji iznos od 20 hiljada eura, ali je porodica isplaćen ipak trostruko niži iznos.

Podsjetio je i na slučaj Brdar protiv Hrvatske u kojem je Republika Hrvatska članovima porodica Brdar isplatila po 23 hiljade eura.

“Riječ je o čovjeku kog su u avgustu 1995. godine iz kolone izvukli pripadnici Hrvatske vojske. Od tada mu se gubi svaki trag. U tom slučaju je kasnije, takođe pred međunarodnom sudom, članovima porodice isplaćeno po 23 hiljade eura. Smatramo kako bi to trebao biti i nekakav standard i kada je riječ o Srbiji, iako ostavljamo mogućnost kako je svaki slučaj zapravo slučaj za sebe sa svim svojim posebnostima i specifičnostima”, zaključio je Pavlović.

Iz Fonda za humanitarno pravo ističu kako je obveza sudova u Srbiji da budu upoznati sa najnovijom praksom Evropskog suda za ljudska prava i da postupaju u skladu sa njom.

“Odluka sudova u Srbiji da dosuđuju trostruko manji iznos tužiocima u ovim postupcima govori o nespremnosti domaćih sudova da primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava i time obavežu Srbiju na isplatu naknade štete koja je u skladu sa međunarodnim standardima, čime bi osigurali pravedne reparacije žrtvama ratnih zločina”, ističu iz Fonda.