Video
Na procese u EU utiče i napad Rusije na Ukrajinu, a nije nerazumno očekivati da će ukrajinski rat dovesti do većeg angažovanja unije na Zapadnom Balkanu, ocjenjuje u analizi saradnik fondacije Karnegi Evropa i predavač na Školi za globalne i regionalne studije Univerziteta u Oksfordu Dimitar Bečev.
Bečev ocjenjuje da su nedovoljna posvećenost Evropske unije Zapadnom Balkanu, bilateralne razmirice zemalja članica i kandidata, ideja o Evropskoj političkoj zajednici, ali i ponašanje političkih lidera u regionu, zarobljene države i nezadovoljna javnost glavni razlozi zbog kojih je zaustavljen proces proširenja EU na Zapadni Balkan.
Faktori u EU koji koče proširenje
Najočiglednije objašnjenje za stagnaciju procesa proširenja je nedostatak posvećenosti Evropske unije. Kako ocjenjuje Bečev, region je postojano na evropskoj agendi, ali nikada nije bio najvažnija stavka – pored dužničke krize, prve ukrajinske krize 2014, migrantskog talasa 2015-2016, pandemije koronavirusa i na kraju ruske agresije na Ukrajinu. Međutim, region ne generiše dovoljan nivo nestabilnosti da bi ugrozio Evropu, pa se čini da je status kvo, iako nesavršen, podnošljiv za 27 zemalja članica EU, navodi on. Ukrajinski rat to može promijeniti, jer se širi strah da će se sukob preliti na jugoistok Evrope, ali je još rano reći da li će EU otvoriti svoje kapije dovoljno široko da u zajednicu uđu i zemlje ZB.
Bečev ističe i da bilateralne razmirice između zemalja članica i kandidata mogu dodatno “pomutiti vodu”. Kao primjer navodi spor Bugarske i Sjeverne Makedonije, dodajući da nema sumnje da će takvih razmirica biti i u budućnosti. Problem je, ističe Bečev, što EU nema adekvatan mehanizam za rješavanje takvih sporova. Moguće rješenje bi bila neka vrsta neformalne medijacije koja bi uključila značajnu zemlju članicu EU, poput Njemačke, mada su i u tom slučaju šanse za uspjeh ograničene, ukoliko strane ne žele kompromis.
Bečev razmatra i Makronovu ideju o Evropskoj političkoj zajednici, prema kojoj bi zapadnobalkanska šestorka bila u spoljnom krugu EU, u kojem bi zemlje imale pravo na neke od prednosti integracije u jedinstveno tržište i pristupa budzetu EU, ali ne bi imale sve privilegije kao zemlje članice, među kojima je i donošenje odluka. Bečev strahuje da bi zemlje Zapadnog Balkana u tom slučaju bile zauvjek zaglavljene u čekaonici.
Problemi u regionu
U hodnicima moći na Balkanu mnogo se govori o proširenju, ali je malo istinskih vjernika, ocjenjuje Bečev. On navodi da su politički lideri na Balkanu igrači koji vole status kvo. Naime, oni će se minimalno potruditi da otklone prepreku ili dvije na putu ka EU, ali će istovremeno posebno voditi računa da ne potkopaju svoju poziciju u domaćoj javosti. Bečev ističe i da EU, nakon vizne liberalizacije, nema više šta konkretno da ponudi zemljama kandidatima, te da finansijska pomoć kako bi se uvele skupe reforme, poput nezavisnog pravosudja ili slobodnih medija, nisu dovoljan razlog da se vlade uhvate u koštac sa reformama.
Bečev ocjenjuje i da zarobljena država, korupcija i potčinjavanje javnih institucija interesima jedne grupe ili ličnim interesima pojedinaca na Zapadnom Balkanu potkopavaju politiku EU proširenja. Kako dalje navodi, ukorijenjena korupcija otvara vrata i za druge međunarodne igrače, poput Kine, Rusije i Turske, te urušava povjerenje u demokratiju. Takvo okruženje je plodno tlo za populiste i nacionaliste, dodaje Bečev.
On podsjeća i da podrška članstvu u zemljama regiona varira, navodeći da Albanija i Kosovo bilježe visoku, a Srbija nižu podršku integraciji. On ocjenjuje da evrofili osjećaju da su ih evropske institucije i lideri izdali jer se ponašaju nekritički prema domaćim liderima, kao i da evroskepticizam raste među ljudima koji generalno podržavaju EU, budući da od nje traže da se snažnije angažuje kako bi na ZB sprovela sopstvene vrijednosti i principe.
Navodeći da su građani zemalja ZB tokom godina više puta organizovali proteste zbog zarobljene države, Bečev ocjenjuje da su često osjećali da je EU nemi posmatrač ili čak na strani vlada. Kako zaključuje, sve se svodi na pitanje da li EU želi status kvo ili je ozbiljna kad je riječ o svojoj misiji da transformiše društva Zapadnog Balkana.
Rat u Ukrajini i proces proširenja
Na proces pristupanja Zapadnog Balkana uniji utiče i rat u Ukrajini, do kojeg je, kako navodi Bečev, došlo jer je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio da zaustavi sporu, ali stabilnu integraciju Ukrajine u evropske institucije i tržište. Sada se dovodi u pitanje stvar o kojoj se dosta raspravljalo – moć privlačnosti Evropske unije. Bečev podsjeća da je Kijev i formalno podnio zahtjev za članstvo u EU, da ukrajinske izbjeglice traže utočište u zemljama članicama EU, kao i da EU nastavlja da pokazuje mišiće-obezbjeđuje oružje za Ukrajinu i uvodi Rusiji sankcije. Istovremeno, na drugim frontovima EU nije uspješna.
Kako Bečev navodi, EU ne uspijeva da ubijedi zemlje kandidate da uvedu sankcije Rusiji. Tu se prije svega misli na Srbiju, koja odbija da ukine letove ka Moskvi, ne želi da uvede trgovinske i finansijske sankcije Rusiji i oslobodi se zavisnosti od ruskog gasa. Situacija je slična i u Bosni i Hercegovini, budući da srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uspješno blokira uvođenje mjera protiv Rusije. I dok Brisel pokazuje zube Kremlju, ne uspijeva da ubijedi zemlje kandidate da slijede korake EU, navodi Bačev.
Preporučeno
Medutim, kako ističe, nije nerazumno očekivati da će rat u Ukrajini dovesti do većeg angažovanja EU na Zapadnom Balkanu. Suočena sa izazovom koji dolazi iz Rusije, EU će preduzeti korake da konsoliduje svoju poziciju na ZB i spriječi bilo kakve poremećaje. Kako navodi Bečev, ukoliko bi EU u svoje redove u ovoj deceniji primila jednu ili nekoliko zemalja regiona moglo bi doći do dugo očekivane promjene u regionu. Svakako, vladavina prava, demokratija i prosperitet neće automatski proizaći iz članstva i u velikoj mjeri će zavisiti od domaćih uslova i dinamike. Ali, integracija ZB u EU je neophodan uslov za unaprjeđenje onoga što EU smatra svojom osnovnom misijom, a to je širenje svojih principa i vrijednosti na zemlje koje su na njenom rubu u interesu političke stabilnosti i ekonomskog rasta, zaključuje Bečev.
