Video
Iako podsjeća na scenu iz filma, stručnjaci za međunarodni kriminal nad umjetninama vide ovaj čin prizemnijim motivom – pljačkom usmjerenom prije svega na materijalnu vrijednost dragog kamenja i plemenitih metala, a ne na istorijski ili umjetnički značaj ukradenih predmeta, piše Guardian.
„Možda se pitate zašto lopovi koji žele skupi nakit provaljuju u svjetski poznat muzej, a ne u prodavnicu Cartier“, rekao je Kristofer A. Marinelo, vodeći stručnjak za pronalaženje ukradenih umjetnina. „Odgovor je jednostavan: zato što su danas prodavnice poput Cartiera bolje zaštićene.“
Među ukradenim predmetima su ogrlica i naušnice iz Napoleonovog svadbenog seta za Mariju-Luizu, broš carice Eugenije, safirno-dijamantska tijara te drugi prateći komadi. Prema prvim izvještajima, među njima je bila tijara sa gotovo 2.000 dijamanata, a jedna izuzetno vrijedna kruna navodno je odbačena pored puta tokom bijega.
Stručnjaci ukazuju da ovo nije izolovan slučaj – u posljednjoj deceniji zabilježeni su slični napadi u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, uključujući pljačku iz Drezdenskog muzeja Zeleni svod 2019. i krađu zlatnog toaleta iz Blenheim Palate iste godine. „Vidimo isti obrazac – razbiti, uzeti i što prije istopiti“, kaže Marinelo, prenosi Klix.
Pandemija kovida-19 dodatno je oslabila finansiranje policije i kulturnog sektora, navode stručnjaci. „Ako lopovi mogu provaliti u Luvr, to pokazuje koliko su naše institucije postale ranjive. Ovo je užasno vrijeme za muzeje“, upozorio je Marinelo.
Linda Albertson iz Udruženja za istraživanje kriminala nad umjetnošću ističe da je prodaja tako prepoznatljivog nakita na legalnom tržištu gotovo nemoguća. „Čak bi i privatni kolekcionar ili aukcijska kuća tražili papire o vlasništvu prije nego što bi se usudili da kupuju ovakve komade“, navela je Albertson.
Zbog toga se, smatraju stručnjaci, lopovi najvjerovatnije neće pokušati prodati predmete u izvornom obliku, već ih odnijeti u centre za obradu dijamanata i dragulja poput Izraela, Indije ili Antverpena, gdje bi mogli biti prepravljeni kako bi se izbrisali tragovi.
Pljačka je podigla i pitanja bezbjednosti u Luvru. Procureli nacrt državnog izvještaja, koji bi uskoro trebalo da bude objavljen, navodno ukazuje na „značajna“ i „trajna“ kašnjenja u modernizaciji bezbjednosne opreme i nedostatak nadzornih kamera u nekim prostorijama. Stručnjaci upozoravaju da su istorijske zgrade teže zaštititi zbog arhitektonskih ograničenja i javne pristupačnosti.
„Istorijske zgrade je mnogo teže zaštititi“, kaže Erin Tompson, profesorka za kriminal nad umjetnošću. „Često imaju velika prozorska okna okrenuta prema ulici, što olakšava bijeg, a zakoni o zaštiti baštine ponekad onemogućavaju ugradnju modernih bezbjednosnih sistema.“
Peter Šturman iz njemačke bezbjednosne kompanije VZM poručuje da zaštita muzeja mora biti zamišljena „kao tvrđava“, sa višeslojnim barijerama koje odbijaju napadače.
Prema dostupnim snimcima i izjavama svjedoka, pljačka se dogodila između 9:30 i 9:40 ujutro, u vremenu smjene straže i prije nego što je muzej bio ispunjen posjetiocima. Počinioci su, navodno, pomoću vozila s montiranom ljestvom došli do prozora na prvom spratu i električnom brusilicom izrezali staklo.
Šta je tada ukradeno?
Luvr je pljačkan nekoliko puta u istoriji: najšokantniji slučaj je onaj iz 1911. godine.
Autorka Elejn Šiolino, koja je pisala o istoriji i izazovima Luvra, podsjeća da je u Francuskoj u posljednje vrijeme veći fokus bio na kontroli gužvi nego na bezbjednosti. „Luvr ima stalnu vatrogasnu brigadu, ali nema brzu interventnu jedinicu. Na kraju, sve se svodi na političku volju i novac, a Francuska trenutno jednostavno nema novca“, zaključila je Šiolino.
Preporučeno
Istraga je u toku. Muzej i francuske vlasti pozvale su javnost da ne širi fotografije ili informacije koje bi mogle ugroziti istragu, dok su stručnjaci za umjetnine upozorili da je svaki napor na brzom pronalaženju i zaštiti ukradenih predmeta ključan za očuvanje kulturne baštine.
