Video
Ne znam na kojem osnovu se Tužilaštvo BiH bavi ‘Bljeskom’: to je posao za hrvatsko pravosuđe. Posao Gordane Tadić su stotine, ako ne i hiljade do ramena krvavih ubica koji slobodno hodaju po Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici, itd. Ali, kao što znamo, oni imaju prijatelje u VSTV-u.
Evo, recimo, kandidujem dvojicu pripadnika voda ‘Crvenih beretki’ Bratunačke brigade koji su po zapovjedi Vidoja Blagojevića 16. jula 1995. učestvovali u masovnim smaknućima u Branjevu i Pilici. Jedan živi u Bratuncu, drugi u Srebrenici. Obojica svjedočili u Hagu, pa tako i znam”, poručio je Suljagić.
“Ako me neko iz Tužilaštva BiH kontaktira, spreman sam im saopštiti i detalje o tome ko su, šta su, gdje su bili svjedoci sa ‘safe conduct’ i gdje danas žive. Ali, pošto je sve ovo PR exercize, znam da neće. Jer, muslimanski život nikad nije bio jeftin kao u mandatu Gordane Tadić”, naveo je Suljagić.
Tadić je odgovorila saopštenjem u kojem se, između ostalog, navodi:
“Emir Suljagić, kao neko ko tvrdi da je doktor znanosti, umjesto imperativa vrijednosne neutralnosti i u krajnjem slučaju znanstvene objektivnosti, svjesno i vremenski tempirano, pokušava spinovati i klasičnom disimulacijom stvoriti negativan javni ambijent s ciljem moje lične diskreditacije bez i jednog valjanog i istinitog argumenta.
U svojim propagandističko pamfletističkim, intelektualno oskudnim i destimulativnim twitter postovima, Emir Suljagić pokušava laž predstaviti kao istinu. Stvar bi bila manje žalosna da u čitav narativ koji Suljagić konstruira nisu uključeni članovi moje porodice koji su kako ih on pežorativno naziva muslimani (naime Suljagić bi kao kvaziintelektualna, a često i karikaturalna figura, trebao da zna da postoje Bošnjaci).
U svojim skribomanskim, često nekonzistetntnim i logički lako opovrgljivim twitter “ispadima” Suljagić zanemaruje, u krajnjem slučaju, i posve ličnu činjenicu da je lično moja porodica već za vrijeme rata i genocida u Srebrenici u privatnom domu udomila desetine srebreničana, vlaseničana i drugih izbjeglica i žrtava iz Podrinja pruživši im sve ono što je neophodno za uspostavljanje koliko toliko normalnog života.
Preporučeno
Suljagić bi to morao znati tj. on to zna ali svjesno laže i konstruiše – jer ga se kao momčića, dječaka čak i sjećam iz tih nesrećnih vremena. Lično pamtim (a što je lako provjeriti banalnom google pretragom) čak i kada je u nekim možda nedavnim, kud i kamo sretnijim vremenima, mislio i pisao drugačije, ali izgleda da su današnja vremena drugačija i za neke, poput Suljagića, bitno isplativija.”
