Video
Opsada Dubrovnika je počela 1. oktobra 1991, dok je u granatiranju Starog grada 6. decembra ubijeno najviše ljudi, njih 19, dok je oko 60 povrijeđeno i ranjeno.
Spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20,000 naslova i oštećene su mnoge zgrade u gradu koji je 1979. uvršten na listu svjetske kulturne baštine UNESCO.
Građani i građanke Dubrovnika su 240 dana živjeli u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca su proveli u skloništima. Od posljedica rata stradalo je 116 civila, poginulo je 194 hrvatska branitelja, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33,000 ljudi i uništeno 2,071 stambenih objekata…
Na današnji dan podsjećamo uz pjesmu našeg čuvenog Vita Nikolića “Noć sa Dubrovnikom”. Stihove govori naš glumac Slobodan Marunović. Pjesma je nastala decembra 1991. tokom najžešćeg sramnog bombardovanja Dubrovnika.
“Svi smo u opsadi ovih crnih dana,
Sve nas podjednako tuku, moj Gosparu,
i s kopna, i s mora – sa svih strana
Samo grmi: barut! barut! barut!
Ne poznajem nikog sred dima i tmuše,
ali ipak ćutim ovu mržnju staru
koju nikogović sipa, obezdušen,
na sve što smo bili, moj dični Gosparu.
Njegovo je ovo vrijeme, i meci,
a naša je patnja u suzi skrivenoj,
što je svojoj mrtvoj dugujemo djeci
kad budemo, nekad, smjeli da plačemo.
Zašto li se sjetih tragičnog Solina,
onog velegrada krasnih sarkofaga
što ga, nakon dvije hiljade godina,
zatrpaše zemljom pa ode bestraga.
Nije onda bilo ni rata, ni flote,
ni pijane rulje njihove i naše;
mogao se Solin spasiti strahote,
mogao je, ali – ipak nije spašen!
Preporučeno
A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!”
