S obzirom na prijetnje koje dobija posljednjih nedjelja, a koje pojedini upoređuju s prijetnjama kosovskom političaru Oliveru Ivanoviću, nakon kojih je i ubijen – s leđa – nameće se pitanje da li se plaši za svoj život.

“Uopšte se ne plašim. Ali isto tako ne sumnjam da ima osnova za strah. Bilo kako bilo, uvjek ću nastojati da govorim otvoreno i bez bojazni o stvarima za koje smatram da zaslužuju kritiku“

A na konstataciju da ga napadaju na isti način kao Olivera Jovanovića, kaže: „Napadaju nas na isti način zato što pogrešno vjeruju da ću i ja biti političar, političar drugačijeg kova, i da ću raditi to što je radio Oliver ili pokojni premijer Zoran Đinđić, ili što je radio neko treći, četvrti, kao recimo pokojni Ivan Stambolić.“

Na konkretno pitanje da li će da ode u politiku, odgovara: „Političar zasigurno nikada neću biti“, ali dodaje da će uvjek govoriti ono što misli, iako ne smatra da je to što govori idealno i nepogrešivo ili da nije podložno kritici.

„Kao crkveni lider i kao čovjek imam obavezu, ali i potrebu, da govorim istinu. A istina, kao što dobro znamo, nerijetko može da boli. I ne samo da može da boli onoga kome je upućena, već može da boli i onoga ko je izgovara. Ali to što nas istina može zaboljeti nipošto ne znači da treba da je prećutkujemo. Odgovornost prema zastupanju istine i razobličavanju laži tim je veća ukoliko vam je povjerena neka odgovorna pozicija u društvu. Ako bih se kao episkop Srpske pravoslavne crkve bojao da slobodno izreknem ono što mislim, kako bi tek onda povjereni mi narod mogao smoći hrabrosti da podigne svoj glas potiv neistina? Zato je važno da kao pastir govorim slobodno, a da potom takve riječ i stav oslobađaju one koji se eventualno plaše.“

„Sve ovo se“, naglašava, „prije svega odnosi na djelatnost u živoj Crkvi, ali ponekad i na odnos prema problemima u društvu u kojem ta Crkva postoji. Jer Crkva nikada ne obitava u nekom vakuumu ili u kuli od slonovače, nego u konkretnom društvu koje ima svoje vrline i mane, i u kojem uvjek postoje manji ili veći problemi. Ako rješavanju nekih od njih, posebno onih koji se tiču čovjekove slobode i dostojanstva, Crkva svojim odgovornim istupom može da doprinese, ona je, mislim, i obavezna da to čini.“

„Parovi i Zadruga nisu Srbija“

Ipak, zbog njegovog slobodnog i neuvijenog govora, protiv njega se već mjesecima vodi negativna kampanja. Ona se posebno zaoštrila nakon što je u jednoj izjavi pomenuo mlade ljude koji bi mogli da se žrtvuju za dobrobit Srbije. Pitamo zašto baš riječ „žrtvovanje“?

„Žrtva je vrlo važna riječ. Žrtva je zapravo povezana sa služenjem. Onaj ko je spreman na žrtvu u bilo kom segmentu javnog djelovanja, treba da bude spreman i na to da uloži sve što ima, a da zauzvrat ne dobije ništa što je merljivo vagom ili mjerom ili brojevima. Ako hoćete nešto da doprinesete, morate da date, a ne da uzimate.“

„Mnogo puta sam imao priliku da se osvjedočim da postoje ljudi koji žele da rade za dobrobit Srbije i vjerujem da će oni kad-tad izbiti u prvi plan. Oni su nešto dijametralno suprotno onome što se može vidjeti u rijalitiji programima, jer rijalitiji – Parovi i Zadruga – nisu prava Srbija i nisu samo to Srbi. Ni izdaleka. To je samo jedan djelić Srbije i našeg naroda uopšte, a Srbija i Srbi su ipak nešto više nalik na Svetog Savu ili na Nikolu Teslu ili Mihajla Pupina. Dakle, na ljude pametne, vrijedne, pobožne i spremne na žrtvu za opšte dobro“, kaže vladika Grigorije.

„Niko ne smije da radi ono što mu zakoni ne dopuštaju“

S obzirom na to da je već jasno rekao da neće biti političar, pitamo ga i ko bi danas bio dobar predsjednik Srbije? Ko bi, ako ne on, mogao da ujedini srpsku opoziciju i na narednim izborima 2022. pobijedi Aleksandra Vučića?

„To može da bude svaki dobar i pošten čovjek“, kaže, ali i naglašava da je neophodan sistem u kojem nijedan predsjednik, premijer ili ministar „ne smije da radi ono što mu zakoni ne dopuštaju“.

„Problem je u tome što kod nas kada neko dođe na vlast, bilo koju, misli da je postao sve i svja. Da je postao bog, makar i sa malim ‘b‘. To je ono što ja, kao kakav-takav intelektualac, i kao sveštenik i kao Srbin i kao hrišćanin, ali i kao demokratski opredijeljen čovjek, ne želim da gledam ravnodušno. To javno kritikujem i to je moje način borbe za to da ljudi budu slobodni i da se sprovode sve tekovine koje je hrišćanstvo uz pomoć drugih pametnih ljudi donijelo svijetu – a to je ukratko ova civilizacija u kojoj živimo“, rekao je za DW episkop Grigorije.

„Političari govore ono što misle da treba kažu“

Ono što mu se takođe stavlja na teret jeste da nikada nije toliko kritikovao vlast u Republici Srpskoj, u vrijeme dok je bio vladika zahumsko-hercegovački i primorski. Odnosno, zašto nije kritikovao Milorada Dodika koliko danas kritikuje Vučića?

Kaže da nije tačno da nije kritikovao vlast u Republici Srpskoj. „I Dodika sam više puta kritikovao, pogotovo direktno u našim razgovorima. I te kritike su nerijetko urodile plodom“.

Sudeći po najnovijim izjavama, izgleda da Dodik sada „pere ruke“ od Grigorija. „Šta mene briga za vladiku Grigorija i njegove političke izjave. Ja s tim nemam ništa“, rekao je aktuelni predsjedavajući tročlanog Predsedništva Bosne i Hercegovine, i dodao da je Grigorija uvažavao dok je bio vladika zahumsko-hercegovački i primorski: „Tada se nije miješao u politiku“, istakao je Dodik.

Komentarišući tu izjavu, vladika Grigorije kaže: „Političari govore ono što misle da treba da kažu u datom trenutku, i za šta procjenjuju da im je trenutno korisno. I to je za njihovo shvatanje politike normalno. S druge strane, ja imam potrebu da govorim jasno i otvoreno o onome što kao episkop, čovjek i misleće biće smatram da je istina.“

Izbor patrijarha

Da li će dodatna popularnost kojoj doprinose i oni koji ga napadaju pomoći vladiki Grigoriju da postane patrijarh i da li on to uopšte želi? Tokom besjede na dan Svetog Grigorija Bogoslova na neki način je, čini se, već dao odgovor citirajući tog svetitelja koji je živeo u IV vijeku. „Sveti Grigroije Bogoslov se“, kaže, „nije ustezao da upozori bilo koga ko je sebe uznio previsoko da može da padne. A onda je to pokazao na djelu i rekao, ’Evo ja neću da budem patrijarh’, i otišao iz Carigrada.“

U odgovoru na pitanje koga vidi na tronu Svetog Save, vladika se opet poziva na riječi svetog Grigorija Bogoslova: „Volio bih da to bude neko ko će moći da se usprotivi ako to bude potrebno radi zaštite opšteg dobra.“

Smatra da u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ima dovoljno takvih ljudi „koji imaju svoj stav, koji imaju jasan pristup, koji imaju i duhovnu i umnu i istorijsku i predanjsku dimenziju postojanosti. Patrijarh ne može da bude neko ko kalkuliše, ko pokušava da nadmudri sve, pa onda na kraju ispadne da je nadmudrio jedino samog sebe. Prosto to treba bude neko ko ima jasan, nedvosmislen i slobodan hrišćanski stav, i ko je spreman da takav stav brani od svih uticaja koji bi željeli da ga svijetu prikažu drukčijim ili da ga relativizuju ili razvodne.“

„Pošto patrijarha predlažu i biraju episkopi – a i mi episkopi smo ljudi koji su na vlasti, a vlast sa sobom nosi i tu nesrećnu dimenziju sujete – svako od nas prvo mora da se zagleda u sebe i, ukoliko je to istina, otvoreno i pošteno prizna i sebi i drugima: Ja nisam za taj tron. Ja u ovom trenutku mogu otvoreno i iskreno da kažem – ja nisam za to“, poručuje na kraju vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije Durić.