Situacija u Boliviji je krajnje napeta: novinari sa lica mjesta izvještavaju da demonstranti iznova aktiviraju manje količine dinamita kako bi glasno skrenuli pažnju na svoje zahtjeve.

Već nedjelјama su blokirani magistralni putevi, a sada se situacija zaoštrava u administrativnoj prijestonici La Pazu: demonstranti su upali u javne zgrade i podigli desetine barikada, zbog čega su gorivo i hrana ostali zaglavljeni u transportu, a u pojedinim bolnicama privremeno je nestalo boca sa kiseonikom.

Banke su preventivno zatvorene. Ekonomisti upozoravaju da bi protesti mogli dodatno da gurnu zemlju u krizu. Američki Stejt department nerede ocjenjuje kao „pokušaj puča“. Odgovaramo na nekoliko ključnih pitanja. Kakva je politička pozadina?

Još prije izbora prošle jeseni, Bolivija je bila u lošoj ekonomskoj situaciji: zbog slabog izvoza nedostajalo je deviza, koje su hitno potrebne, na primjer za uvoz goriva.

Nakon gotovo 20 godina socijalizma sa snažnim državnim uticajem na ekonomsku politiku pod predsjednicima Evom Moralesom (2006–2019) i Luisom Arseom (2020–2025), Bolivijci su već u prvom krugu predsjedničkih izbora otvorili put značajnim promjenama.

Uoči drugog kruga oba kandidata desnog centra obećavala su kapitalizam za sve, povezan sa ekonomskim reformama.

Dotadašnji favorit Horhe Kiroga želio je da Boliviju ponovo postavi na noge uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Na kraju je pobijedio političar desnog centra Rodrigo Paz, koji je zagovarao modernizaciju države bez pomoći spolja.

Međutim, iako je njegova Hrišćansko-demokratska partija (PDC) osvojila parlamentarnu većinu neophodnu za sprovođenje reformi, stručnjaci su još u vrijeme njegovog stupanja na dužnost predviđali teško upravljanje državom.

PDC, naime, nije ideološki homogena, niti je posebno čvrsto povezana sa Pazom, analizirala je u oktobru Kristina Štolte iz Fondacije „Konrad Adenauer“: „PDC novoizabranom predsjedniku ne garantuje nikakvu koherentnu partijsku bazu u parlamentu, a kamoli disciplinovano glasanje u skladu sa smjernicama koje on postavlja.“

Koji se ekonomski problemi sada gomilaju?

Višegodišnji nedostatak deviza i velika zavisnost od uvoza doveli su do toga da dug Bolivije do 2025. dostigne 95 odsto bruto domaćeg proizvoda.

Jedna od prvih mjera Paza za konsolidaciju državnog budžeta važila je među posmatračima za razumnu, ali za stanovništvo je bila bolna: početkom godine ukinuo je subvencije za gorivo, zbog čega su se cijene na pumpama gotovo udvostručile. Taj nagli rast cijena, zajedno sa drugim domaćim faktorima, dodatno je ubrzao inflaciju.

Situaciju su djelimično pogoršali i spoljni faktori, poput globalnog rasta cijena izazvanog ratom sa Iranom.

U aprilu 2026. kupovna moć bila je, prema podacima državnih statističara, za 14 procenata manja nego godinu dana ranije. Visoka inflacija posebno teško pogađa siromašne slojeve stanovništva.

Ko protestuje – i ko podržava proteste?

Na rast cijena sindikati su odgovorili zahtjevom da se povećaju i plate, kao i da se vrate subvencije za gorivo. Oko tih zahteva brzo se okupio raznorodni savez seljaka, rudara, nastavnika, zaposlenih iz drugih sektora, kao i autohtonih grupa.

Vlada je popustila pred još jednim zahtjevom: ukinula je zakon usvojen samo mjesec dana ranije, prema kojem su vlasnici zemljišta mogli da založe manje parcele kao garanciju za bankarske kredite.

Demonstranti su, međutim, tvrdili da bi mali poljoprivrednici tako praktično na mala vrata mogli izgubiti zemlju u korist agrarnih koncerna.

Vlada je uspjela da ukloni ovu temu sa dnevnog reda, ali istovremeno su se dodatno zaoštrile tenzije kada su prvi demonstranti zatražili Pazovu ostavku. U toj situaciji najveći sindikat COB pozvao je na masovne proteste. Nekoliko dana kasnije državno tužilaštvo izdalo je nalog za hapšenje predsjednika COB-a Marija Argolja zbog terorizma i podsticanja na nasilje.

Pozivi na proteste dolazili su i iz okruženja bivšeg predsjednika Eva Moralesa. Vlada sumnja na zavjeru: bez pružanja dokaza, ministar ekonomije Hose Gabrijel Espinoza označio je demonstrante kao „političke agente“ koji „uzgajivaču koke“ Moralesu služe kao odskočna daska za povratak na vlast.

Kako bi situacija mogla da se razvija?

Predsjednik Paz očigledno računa na dijalog. U srijedu je najavio rekonstrukciju vlade. Nova vlada će bolje slušati građane, obećao je. Osim toga, grupe koje učestvuju u protestima trebalo bi da budu uključene u donošenje odluka preko „Ekonomskog i socijalnog savjeta“.

Istovremeno, Paz je jasno stavio do znanja da neće pregovarati sa „vandalima“.

Sjedinjene Države već su jasno stale iza vlade Paza i osudile sve pokušaje njene destabilizacije. Prije toga su Peru, Čile, Argentina i Paragvaj, kao i četiri srednjoameričke države, objavile slično saopštenje. EU i pet evropskih ambasada u zajedničkom saopštenju pozvali su strane u sukobu na dijalog. Kao ključno pitanje nameće se da li predsjednik Rodrigo Paz može da ostane na vlasti – i u kojoj mjeri domaći ili strani posrednici mogu da otvore prostor za kompromis.

Smatra se da i Evo Morales ima veliki uticaj na to da li će situacija dodatno eskalirati ili će biti smirena.

Dugoročno gledano, Bolivija bi morala da riješi osnovne ekonomske probleme kako bi stabilizovala situaciju – ali za sada čak i predsjednik Paz očigledno smatra da su nova zaduženja neizbježna.

Još prije početka protesta njegova vlada dogovorila je sa Svjetskom bankom novi kredit od 200 miliona američkih dolara, namijenjen ublažavanju socijalnih posljedica rasta cijena. Veći manevarski prostor trebalo bi da obezbijedi obećanih 4,5 milijardi dolara Interameričke razvojne banke. Nakon izbijanja protesta početkom maja objavljeno je i da se vode pregovori sa Međunarodnim monetarnim fondom o kreditu do 3,3 milijarde dolara.

Za budućnost Bolivije biće presudno kako će vlada iskoristiti taj novostečeni prostor – i koliko će joj protesti uopšte ostaviti prostora za djelovanje.