Nekada je za predstavljanje nove poslovne ideje bio dovoljan PowerPoint od 20 slajdova. Danas, ako ste milijarder iz Silicijumske doline, očekuje se da napišete nekoliko hiljada riječi o tome kako će vještačka inteligencija promijeniti čovječanstvo, tržište rada i, po mogućnosti, samu civilizaciju.

Investitori će pažljivo pročitati. Mediji će prenijeti najzvučnije djelove. A građani će se pitati zašto ih čovjek koji gradi data centre u njihovom kraju upravo obavještava da će AI promijeniti svijet, prenosi Trender.

Ovih dana jedna od glavnih vijesti u ovom svijetu je manifest napisan od strane jednog od najvećih u tom tehnološkom krugu Marka Zakerberga. Njegovo viđenje svijeta u doba AI možete da pročitate ovdje, ali to nije tema ovog teksta.

Tema je, zašto i kome oni pišu te manifeste i zašto moraju da budu kao ekspozei vlade.

Zakerbergov manifest ima 6.500 riječi, a viđali smo i „jače“ i „duže“.

Za internu i eksternu upotrebu

Tako je, na primer, Bil Gejts 1995. godine napisao interni „manifest“  „The Internet Tidal Wave“ za zaposlene u Microsoft-u. Rekao im je da internet više nije nešto što možemo da posmatramo sa strane i pokušao da ubijedi ogromnu tehnološku kompaniju da se prilagodi novoj platformi prije nego što bude kasno. Tekst je imao 40 paragrafa i bio je dug 5.600 reči.

Rekorder je Dario Amodei iz Anthropic-a, koji je u „samo“ 13.000 reči 2024. godine opisao budući svijet vještačke inteligencije.

Iste godine, gorepomenuti Sem Altman, generalni direktor OpenAI-ja, izbacio je 2.000 riječi dug „The Intelligence Age“ sa tezom da će sistemi koji postanu dovoljno sposobni za širok spektar kognitivnih zadataka radikalno ubrzati naučni i ekonomski napredak.

Još jedan koji se može staviti u ovu grupu je i prvi čovjek Nvidia-je Jensen Huang. Ovaj vizionar tehnologije nema specifičan manifest, ali puno govori i piše na različite teme uticaja modernih tehnologija na budućnost.

Jevanđelja tehnoloških direktora

Komunikacijski stručnjak Patrik Rikards ovu potrebu današnjih futurista da pišu ovakve stvari i to nazivaju manifestima, vrlo jednostavno.

„Direktori kompanija, posebno tehnološki direktori, vjeruju da su njihove riječi jevanđelje. Ovi eseji predstavljaju svojevrsno zabijanje zastavice u zemlju. U suštini imate pet ili šest tehnoloških direktora koji pokušavaju da pokažu čiji je… hajde da kažemo esej duži,“ rekao je on za Fortune.

Problem sa ovim manifestima nije samo njihova dužina. Problem je što njihovi autori više ne predstavljaju samo proizvod ili poslovnu strategiju. Oni pokušavaju da objasne kakav svijet treba da nastane zahvaljujući njihovim proizvodima.

Zakerberg ne piše samo o Meta-i. Amodei ne piše samo o Anthropic-u. Altman ne piše samo o OpenAI-ju. Oni pišu o radu, nauci, ekonomiji, bogatstvu, društvu i budućnosti čovjeka.

Drugim riječima, dobili smo novu vrstu korporativnog dokumenta. Manifest direktora koji istovremeno želi da bude poslovni plan, filozofski traktat i saopštenje za javnost.

I vraćamo se na pitanje ko čita ove tekstove i šta je namjera?

Šta nam prodaje industrija?

Tehnološki direktori znaju da će njihov manifest pročitati Wall Street, ali znaju i da će ga prenijeti mediji, komentarisati analitičari, čitati regulatori i, na kraju, obični ljudi čiji će životi biti promijenjeni tehnologijom o kojoj pišu.

Tehnološki direktori kao moderni proroci, ili kako ih zovu – vizionari, izazivaju veliku pažnju šire javnosti. Ali ne iz razloga zbog kojih njihovi PR timovi ili oni sami misle da izazivaju.

Industrija istovremeno prodaje dvije naizgled suprotne priče. Prva glasi: AI će promijeniti tržište rada, automatizovati poslove i naterati milione ljudi da preispitaju svoju ekonomsku vrijednost. Druga glasi: ne brinite, ta ista tehnologija vodi nas u svijet obilja u kojem ćemo raditi manje, živjeti bolje i imati više slobodnog vremena.

Apokalipsa za tržište rada, raj za čovjeka. Sve u istom PowerPoint-u.

Jahači tehnološke Apokalipse

Zato i Zakerberg, kao i ostali „jahači tehnološke Apokalipse“, misle da ovim pismima javnosti ustvari smanjuju štetu sve većeg nezadovoljstva ljudi posljedicama koje već postaju vidljive a koje donosi nova tehnologija.

Možda je, međutim, problem u tome što ljudi nemaju problem sa samom tehnologijom. Većina će vrlo rado koristiti AI ako im štedi vrijeme, novac ili živce.

Problem nastaje kada im ljudi koji tu tehnologiju grade počnu objašnjavati kakav bi njihov život zbog nje trebalo da bude.

I tu nijedan manifest neće biti dovoljno dug da riješi problem povjerenja.

Može ih biti 6.500 reijči. Može ih biti 13.000. Može ih biti i 20.000.

Ako ljudi ne vjeruju budućnosti koju im prodajete, još jedan manifest neće ih ubijediti. Samo će im dati još više teksta da ga ne pročitaju.