Takve aplikacije koriste elemente poznate iz video-igara, među njima bedževe, nizove uzastopnih unosa, bodove, nagrade i notifikacije kako bi korisnike zadržale aktivnim. Korisnici obično unose visinu, težinu, dob i druge podatke, a potom postavljaju cilj nakon čega im aplikacija predlaže koliko kalorija ili makronutrijenata treba unositi.
Isabella Anderberg, psihologinja sa Flinders University u Adelaideu koja istražuje digitalno ponašanje povezano s dijetama, upozorila je da praćenje kalorija može pojačati obrasce povezane s tjelesnom dismorfijom i poremećajima u ishrani, prenosi Klix.
Ona je poručila:
,,Znamo da neće svi doživjeti štetu korištenjem ovih aplikacija, ali svakako postoje faktori koji mogu povećati rizik. Pristupite s oprezom”.
IMAJU ULOGU, ALI…
Anderberg ipak navodi da aplikacije imaju svoju ulogu, posebno kao alat za planiranje obroka kod osoba koje žive s hroničnim stanjima poput srčanih bolesti i dijabetesa.
S druge strane, kritičari upozoravaju da su baze podataka o hrani često netačne, da procjene porcija i kalorijskih vrijednosti znatno variraju te da neke aplikacije korisnicima predlažu prenizak kalorijski unos za odrasle osobe.
NEREALNI CILJEVI
Courtney Simpson, bihevioralna psihološkinja i direktorica odjeljenja za poremećaje u ishrani u Evidence-Based Treatment Centers of Seattle, rekla je da problem nije sama gejmifikacija, nego ono što podstiče.
Prema njenim riječima, vraćanje korisnika na nerealne ciljeve može stvarati osjećaj srama i doprinositi prejedanju ili drugim navikama koje pokušavaju promijeniti.
,,IMALA SAM OSJEĆAJ DA ME GRDI”
Angela Drury iz Woodstocka u Georgiji kaže da su joj aplikacije godinama pomagale da prati ciljeve povezane s kondicijom, ali da su neka obavještenja djelovala negativno. Nakon poruke da nije pojela ručak, rekla je: ,,Tada sam imala osjećaj kao da me grdi”.
Drury smatra da aplikacije mogu biti štetne za osobe sklone poremećajima u ishrani, ali ističe da su realni ciljevi i osluškivanje vlastitog tijela najvažniji.
Preporučeno
Video