Video u kojem je podijelio svoje frustracije kućnim ruterima i početke svog razvoja, objašnjavajući kako je hakovao softver rutera koji je dobio od svog internet provajdera, postao je viralan: „Za jednu sedmicu, broj mojih pretplatnika je skočio sa 800 na 20.000. Danas ih ima preko 63.000, a video ima preko dva miliona pregleda.“

To je bio rezultat njegovog entuzijazma za tehnologiju, znanja, ali i frustracije. Kada mu je tehničar jednog od slovenačkih operatera nonšalantno rekao da može staviti njihov uređaj u bypass mod ako mu ide na živce, Zaman je rekao: “Imam uređaj na mreži koji je beskoristan. Išao mi je na živce.”

Kao neko ko o ovim stvarima zna više od većine tehnoloških stručnjaka, trebalo mu je nešto bolje. Kada je kupio jedan od najboljih rutera na tržištu koji je dobro radio, ali nije bio estetski privlačan, rodila se ideja: napraviti ruter otvorenog koda koji je istovremeno moderan i lijep.

“Izgled je subjektivna stvar, ali činjenica je da su ruteri napravljeni od jeftine plastike koju skrivamo gdje god možemo. Kada shvatimo da njihovo odlaganje u ladice degradira signal, izvadimo ih i smetaju nam trepćuća svjetla koja ni ne razumijemo”, opisao je svoje nezadovoljstvo izgledom većine trenutnih sličnih uređaja.

Od hobija do projekta

Deceniju prije razvoja rutera, Zaman je 2013. godine osnovao Codeable sa danskim poslovnim partnerom. To je platforma na kojoj možete pronaći programere za izradu web stranica ili blogova zasnovanih na WordPressu. 2022. godine, kada je kompanija imala 23 zaposlena i 35.000 kupaca, prodao je svoj udio u kompaniji, a zatim se upustio u projekat kojeg se prisjeća sa mješavinom ponosa i gorčine – najsavršeniju tastaturu u svijetu.

Uložio je 50 hiljada eura u projekat i odredio cijenu za Mono tastaturu na 900 eura. Napravio je 50 komada, skoro tri kilograma aluminijske tastature, ali projekat je bio neuspjeh. Prodao ih je samo deset. „Proizvodnja jednog komada koštala je 400 eura. Ljudi su govorili: zašto bih ovo kupio kada mogu dobiti Logitech za 15 eura i baciti ga za dvije godine.“

Ali tastatura je bila dobra škola. “Vidio sam sve greške koje sam trebao vidjeti. Sada ih ne pravim s ruterom.”

Bivši Guglov inženjer investirao je pola miliona eura

Kada se našao u periodu koji je opisao kao potragu za smislom u poslovnom svijetu, počeo je snimati YouTube video zapise. Prvo na slovenačkom, a zatim na engleskom jeziku. Dugo vremena, bez većeg uspjeha. Ali u decembru 2023. godine, uz viralnost videa, stigla je i neočekivana investicija.

„Ljudi su mi doslovno pisali: mogu li investirati?“, smije se. Prva runda je donijela 300.000 eura od 12 investitora. U drugoj rundi prikupljanja sredstava, Zaman se uglavnom fokusirao na lokalne rizične kapitaliste s Balkana, ali nije bio uspješan.

Kasnije je od bivšeg Guglovog (Google) inženjera primio još pola miliona eura. Ukupno je za ruter prikupio 800.000 eura. Cijeli iznos je iskorišćen za razvoj uređaja i finansiranje prvih hiljadu jedinica.

Odlučio se za SAFE (Simple Agreement for Future Equity), šemu svjetski poznatog američkog akceleratora Y Combinator, koja omogućava brzu i jednostavnu formalizaciju investicije bez dugotrajnih pravnih procedura.

„Potpisano je praktično na jednoj stranici, sa šablonom iz Y Combinatora, a sedmicu dana kasnije novac je bio na računu“, objašnjava Zaman.

Od ideje do prototipa

Razvoj rutera, nazvanog Gateway, vodi Mono Technologies, kompanija registrovana u Delaveru. Registracija kompanije u SAD-u bio je jedan od uslova američkih investitora iz Silicijumske doline. Zaman ima dva ključna saradnika: elektroinženjera Aljaža Titorića, koji je ujedno i suvlasnik kompanije, i programera Matjaža Muhiča.

Proizvodnja se odvija u Sloveniji – štampana ploča se ne razvija u Kini, već u Šentjerneju, u kompaniji L-TEK, koja je, prema Zamanovim riječima, jedan od najboljih evropskih proizvođača elektronike. Kućište se izrađuje u Mađarskoj, a vijci i nožice se takođe izrađuju u Evropi.

S obzirom na to da se radi o visokoperformansnom ruteru vrijednom 600 dolara, razvoj je dug i skup. “Čekamo četiri do pet mjeseci na komponente. Hardver nije softver, i ako nešto pogrešno napravimo, greška ostaje tu zauvijek.”

Posljednji prototip imao je tri greške koje će biti ispravljene prije proizvodnje, ali Zaman naglašava: “Nećemo raditi dodatnu probnu seriju. Naručićemo hiljadu komada i vjerovati vlastitom dizajnu. Preuzimamo rizike jer moramo.”

Razvojni komplet će biti smješten u prozirnom kućištu i imaće mnoge funkcije namijenjene tehnološkim entuzijastima. Omogućiće povezivanje senzora, kućanskih aparata, osciloskopa, multimetara i drugih dodatnih uređaja.

Softver će donekle biti otvorenog koda, jer Zaman želi dobiti korisne povratne informacije od njega, što nije moguće s konvencionalnim ruterima.

„Želimo izgraditi zajednicu koja će doprinositi na različite načine – od davanja povratnih informacija o novim verzijama (ili novim uređajima generalno) do testiranja korisnika, dizajniranja ili čak pisanja koda za operativni sistem“, njegova je želja.

Finansijski izazovi

Ukupno su prikupili 950 prednarudžbi. Svaka jedinica je rezervisana za 100 dolara unaprijed. Zaman je svjestan rizika: „Ako polovina njih otkaže, moraćemo ozbiljno revidirati stvari. Ako samo 10 posto otkaže, sve je super.“

Njegov cilj je ambiciozan: želi početi masovnu proizvodnju i prodaju u januaru 2026. i prodavati najmanje hiljadu jedinica mjesečno do kraja godine. Ako nešto pođe po zlu, biće prisiljen tražiti dodatne investitore – što nije tako lako. „Hardver je skup, rizičan i nespretan.“

Međutim, on insistira da će kompanija biti profitabilna već 2026. godine, ali istovremeno dodaje: „Iz mog iskustva u Codeableu, znam da ono što planirate u trećoj godini svog poslovnog plana, događa se tek u devetoj.“

Iako Zaman ima mnogo tehnološkog iskustva, budući da je kao student kreirao službenu web stranicu Biotehnološkog fakulteta, a kasnije i Farmaceutskog fakulteta, morao je mnogo naučiti da bi razvio ruter. „Razumio sam mreže, ali ne i elektroniku. Sada sam toliko naučio da to vrijedi više od novca.“

Bio je razočaran svime u vezi s trenutnim ruterima: od dizajna do pouzdanosti. Prilikom razvoja cilja na najviši kvalitet: aluminijumska kućišta, snažan procesor, brzine prenosa podataka od 10 gigabita. Njegova filozofija je jasna: „Ne utrkujem se prema dnu cjenovnog ranga. To uvijek znači poraz.“

Gateway će biti dostupan u tri varijante:

1. Razvojni komplet – moćna otvorena platforma za entuzijaste

2. Founder’s Edition – premium aluminijska verzija, vizija konačnog proizvoda

3. Početno izdanje – pristupačnije, u metalnom kućištu, bez nekih funkcija koje većini korisnika nisu potrebne.

Poraz je najbolja motivacija

Možda je najveća vrijednost Zamanove priče to što ne krije svoje greške i govori o njima. U video zapisima na svom YouTube kanalu objašnjava svoje loše odluke, proces dobijanja dozvola i pokušava biti transparentan. „Ljudi cijene što sve pričam – čak i kada stvari krenu po zlu. Zato me i podržavaju.“

Tastatura ga je koštala malo samopouzdanja, ali mu je dala jasnu viziju: „Nikada više neću skrivati ​​cijeli projekat do kraja, jer se ispostavi da mnogi ljudi to onda ni ne primjećuju.“

„Tada sam bio pametan, tajnovit, radio sam u tišini, a onda je sve eksplodiralo. Sada, od samog početka, sve objavljujem. YouTube mi daje povratne informacije, marketing i investitore.“ Ali tastature koje još ima kod kuće takođe su dobile novo značenje. Šalje ih kao poslovne poklone svima koji su uložili u razvoj rutera.

Zaman voli raditi noću, kada je tiho. “Radim od kuće, kamera je na polici, jedna soba je istovremeno laboratorija, studio i kancelarija. Takav sam – uvijek sam morao nešto raditi. Ne zbog novca, već zato što sam znatiželjan.”

Ozbiljan posao je rođen iz šale na YouTubeu. Vrijedna lekcija iz pokvarene tastature. I iz frustracije sa prodavačima rutera, vizija da se napravi najbolji ruter u svijetu.

Njegov pristup je jednostavan: „Ako ja imam ovaj problem, ima ga i neko drugi, ali ako ga mogu riješiti za sebe, mogu ga riješiti i za nekog drugog.“