Branko Ćopić i Desanka Maksimović dobar dio života proveli su kao komšije. Živjeli su u centru Beograda, u današnjoj ulici Kralja Milana. U zgradi sa brojem 23 književnik je živio na četvrtom spratu, a Desanka sprat iznad, na petom.
Preporučeno
Osim što su boravili “pod istim krovom”, dvoje književnika je tokom druge polovine prošlog vijeka vrijeme provodilo na zajedničkim putovanjima po čitavoj SFRJ, obilazeći škole, biblioteke i kulturne ustanove gdje su sa ostalim poznatim književnicima, predstavljali djeci svoje stvaralaštvo.
Branko je otišao prvi. Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta 26. marta 1984. Opraštajući se sa svojim prijateljem koji je tragično okončao život, Desanka se sjetila lijepih trenutaka koje su proveli zajedno.
Dva dana kasnije u Politici je objavila “In Memoriam” posvećen tragično nastradalom prijatelju.
“Bio mi je Branko Copić jedan od najboljih komšija koga sam ikada imala, sadrug, sabrat, s kojim sam često zajedno putovala po školama da čitamo djeci, čovek sa kojim sam imala isto mišljenje o književnosti, a to je vrlo važno. Isto smo mislili i u ulozi poezije i književnosti u životu čovjekovom. Ne mogu prosto da zamislim da njega može smrt da uzme. Kada se samo sjetim njegovih divnih humorističkih priča. Kad god bismo, ma gdje, čitali on je bio glavni. Posjedovao je humor, kako bih rekla, neizmišljen koji je izvirao iz naroda i koji je mogao i najvećeg skeptika da nasmijje. Ne mogu da zamislim da će čovek koji je zasmijavao cijeli naš svijet, sada rasplakati sve one koje je tako dugo zasmijavao. Djeca će naročito žaliti Branka Ćopića, njegovu “Ježevu kućicu”, njegove divne “Oglase”. Mislim da nema njegove pjesme koju naša deca ne znaju. Cijeli narod će Branka žaliti i kao čovjeka i kao pisca koji je našem narodu mnogo dao”, napisala je Desanka za Politiku, prenosi Dnevno.rs.
Video