Video
Autori studije sa Drexel Univerziteta i Wake Forest University School of Medicine kombinovali su anketu i dubinske intervjue kako bi ispitali vezu između prirode i načina ishrane. U prvom dijelu rada 300 odraslih osoba iz različitih dijelova Sjedinjenih Američkih Država ispunilo je online upitnik o tome koliko često i koliko dugo borave u kontaktu s prirodom na tri načina: indirektno (posmatranje prirode kroz prozor), slučajno ili incidentalno (prolazak kroz zelene površine u sklopu svakodnevnih aktivnosti ili držanje biljaka u prostorijama koje često koriste) te namjerno (svjesno provođenje vremena napolju kroz aktivnosti poput odlaska u park, planinarenja ili vrtlarenja).
Ispitanici su zatim popunili detaljan prehrambeni upitnik u kojem su naveli svoje navike ishrane u posljednjih mjesec dana. Istraživači su na osnovu tih podataka koristili dva indeksa: Healthy Eating Index-2020, koji mjeri koliko se ishrana približava važećim prehrambenim smjernicama za Amerikance, te EAT-Lancet Index, koji ocjenjuje obrasce ishrane prema preporukama za zdravlje ljudi i planete.
U drugoj fazi istraživanja 30 učesnika iz početnog uzorka odabrano je za dubinske intervjue. Razgovori su trebali pojasniti razloge i mehanizme koji stoje iza uočenih brojčanih poveznica između boravka u prirodi i kvaliteta ishrane.
Rezultati su pokazali jasnu i statistički značajnu vezu između učestalosti i trajanja kontakta s prirodom i kvaliteta prehrane. Posebno su trajanje i učestalost incidentalnih i namjernih interakcija s prirodom bile povezane s višim rezultatima na indeksima zdrave i održive ishrane.
Kroz intervjue su identifikovane četiri ključne teme koje objašnjavaju ove nalaze. Prva je da boravak u prirodi smanjuje stres i olakšava donošenje zdravijih prehrambenih odluka, dok stres i dosada često potiču posezanje za nezdravom hranom. Druga tema odnosi se na orijentaciju na zdravlje: osobe koje više vode računa o svom zdravlju istovremeno češće traže boravak u prirodi i pažljivije biraju namirnice, doživljavajući to kao povezane navike.
Treća tema je osjećaj povezanosti s prirodom koji podstiče želju za cjelovitom hranom. Posebno su vrtlari isticali da im uzgoj vlastitih biljaka pojačava apetit za voćem, povrćem i minimalno prerađenom hranom. Četvrta tema tiče se svijesti o uticaju hrane na okoliš: učesnici koji razmišljaju o emisijama iz proizvodnje mesa, prednostima lokalne kupovine i drugim ekološkim aspektima češće usvajaju održivije prehrambene obrasce.
Naknadna analiza naglasila je ulogu mentalnog zdravlja u ovoj vezi. Učesnici s nižim nivoima depresije, anksioznosti i stresa pokazali su snažnije povezanosti između interakcija s prirodom i zdravijih prehrambenih navika. Autori navode da loše mentalno zdravlje može otežati pretvaranje vremena provedenog u prirodi u konkretne, zdravije izbore hrane.
Studija ima i svoja ograničenja. Uzorak od 300 osoba, iako geografski i demografski raznovrstan, ne mora predstavljati cjelokupnu populaciju SAD-a. I interakcije s prirodom i prehrambeni unos zasnivaju se na samoprijavljenim podacima, što otvara prostor za greške i pristrasnost u prisjećanju.
Preporučeno
Ipak, nalazi nude praktične smjernice za svakodnevni život. Ne zahtijevaju radikalne promjene rasporeda, već male i dosljedne korake ka češćem kontaktu s prirodom. Kao primjere autori navode redovne šetnje kroz park ili drvećem obrubljene ulice, držanje biljaka u prostorijama u kojima se provodi najviše vremena, uzgoj vlastite hrane u vrtu ili teglama, te odlazak na pijace na kojima se nudi lokalna i sezonska hrana.
