Video
“Moj privatni život bio je daleko od bajke. Imala sam prilično teškoća, ali na kakvu god prepreku da sam nailazila, na kraju bih bila nagrađena”, govorila je Odri Hepbern (1929-1993).
Bez obzira na ove riječi glumica, koja je bila i sinonim za eleganciju i otmenost, nikada nije sebi dozvolila da javno pokaže bilo kakvu slabost ili tugu. Novi dokumentarni film upravo osvjetljava mračne tajne holivudske dive vješto skrivene ispod “fasade”. U jednom trenutku najšarmantnija i najvoljenija filmska zvijezda u privatnom ženu snažno je osjećala nedostatak ljubavi. Film “Audrey”, prvi snimljen uz saglasnost porodice Hepbernove, otkriva izuzetnu patnju glumice.
U ostvarenju rediteljke Helene Koan otvoreno se priča o traumama koje je Odri preživjela zbog svoga oca, propalih brakova, spontanih pobačaja… U intervjuu za magazin “Lajf” iz 1992. godine, koji će u ovom dokumentarcu prvi put biti predočen javnosti, Odri Hepbern je govorila o dubokom uticaju koji je na nju, kao šestogodišnjakinju, ostavio razvod njenih roditelja.
“Kada nas je otac napustio, bio je to prvi veliki udarac koji sam preživjela kao dete. Bila je to trauma koja je ostavila značajan trag, ostavivši me nesigurnom do kraja života… Samo je jednoga dana nestao, a majka je pokušala da mi objasni kako je otišao na put, ali da se neće vratiti. Mama nije mogla da zaustavi suze, a ja bih samo pokušavala da budem sa njom, ali mi kao djetetu ništa nije bilo jasno”, svedoči Odri.
Rođena je 1929. godine u Briselu, u vrlo imućnoj porodici. Majka Ela van Hemestra porijeklom iz holandske plemićke loze, nosila je titulu baronese, a otac Džozef Raston bio je diplomata britansko-austrijskog porijekla.
No, aristokratsko poreklo i bajkovito djetinjstvo u Belgiji, Holandiji, Britaniji “zbrisao” je iznenadni odlazak oca 1935, i nekoliko godina kasnije Drugi svjetski rat. O problemima i preživljenim traumama Odri, koja je preminula 1993. godine od raka, nije rado pričala.
Rediteljka dokumentarca Helena Koan izjavila je za “Obzerver”, nedeljno izdanje “Gardijana“, da je tri godine radila na filmu. Montažu je konačno završila tokom lokdauna. Istražujući život holivudske zvijezde bila je zapanjena time koliki je kontrast između imidža glumice u javnosti i njenog intimnog života. A istina o privatnoj tami Odri Hepbern zatekla ju je potpuno.
“Ona se posmatra kroz prizmu ljepote i savršenstva, ali moj film pokazuje kakva se osoba krila ispod svega toga. Patila je mnogo, jer je bila nesigurna zbog svog izgleda, ali i veza sa muškarcima. Otkriti kako sve to povezuje sa odnosom prema ocu i traumama zbog toga što je bila ostavljana, čuti sve te intimne detalje, bilo je tako čudno…”, kazala je rediteljka.
Njen film vodi publiku kroz ključne trenutke života glumice: od djevojčice koja gladuje u ratu, preko selidbe u London kako bi ostvarila svoj san i postala balerina, do zvjezdanog uspona.
Najznamenitije momente u glumačkoj karijeri, među kojima su dobijanje Oskara za najbolju žensku ulogu u filmu “Praznik u Rimu”, ili kultne uloge u ostvarenjima “Sabrina” i “Doručak kod Tifanija”, dokumentarac bilježi kroz arhivski materijal, ali i svjedočanstvo prijatelja i članova porodice, koji rado osvjetljavaju sve detalje koji su se dešavali iza scene.
Odri Hepbern je upoznala svog prvog supruga, glumca Mela Ferera 1954. godine tokom rada na predstavi “Ondine” na Brodveju, za koju je glumica dobila nagradu Toni. Sa Fererom se vjenčala iste godine na ceremoniji u Švajcarskoj, a novi par ubrzo je dobio sina Šona Hepberna Ferera. No, 14 godina kasnije uslijedio je razvod.
“Moj otac je bio težak i zahtjevan čovjek. A majka je tragala za očinskom figurom u muškarcima. Prvih desetak godina braka bili su srećni…”, sjeća se u dokumentarcu Šon Hepbern Ferer, a onda dodaje:
“Ostatak svog života moj otac je proveo kajući se zbog razvoda”.
Dokumentarac otkriva i kako je Hepbernova pokušala da pronađe oca čitavih 25 godina nakon što je izgubila kontakt sa njim. Kada je porodicu napustio, ostavivši ih u Holandiji, pridružio se fašističkom pokretu u Velikoj Britaniji. Odri je uspjela da ga pronađe preko “Crvenog krsta” i posjetila ga je u Irskoj, gde je živio. No, susret sa ocem posle toliko godina nije protekao onako kako se nadala. Naprotiv, otac je bio tako hladan prema njoj… Otišla je iznova povrijeđena i ogorčena.
“Porodica je strašno važna. To što je moj otac raskinuo vezu sa nama bilo je za mene razlog vječnog očajanja. Da sam mogla da ga viđam stalno, osjećala bih da me voli i da imam oca. Ne bih onda pravila greške sa svojom djecom… Zbog svega što mi se desilo postala sam strašno nesigurna. Nisam umjela da razumem naklonost. Ali i veoma zahvalna za istu. I zbog toga sam imala neutoljivu želju da je pružim drugima”, govori Hepbernova u filmu.
Glumica se 1969. godine udala za italijanskog psihijatra Andreu Dotija. Preselila se i u Rim i dobila drugog sina, Luku. Ali, rođenju drugog djeteta prethodio je niz spontanih pobačaja, koji su je “razorili”.
“Emotivni vrhunac filma je trenutak kada Odri kazuje koliko se borila da pronađe ljubav”, priča rediteljka.
Koanova je spremajući film pregledala na stotine i stotine sati arhivskog materijala kako bi sklopila manje poznatu stranu života Hepbernove.
“Odrinog drugog supruga uslikali su sa 200 različitih žena sa kojima je imao afere dok je bio u braku sa glumicom. Bio je nepojmljivo nevjeran, a ona je u tom braku stravično patila”, priča Koanova koja je intervjuisala brojne prijatelje i poznanike, upoznate sa detaljima braka glumice i italijanskog ljekara.
Razišli su se 1980. godine, a nedugo potom u jednoj emisiji Hepbernova je iznijela opasku da su “doktori sjajni za svoje pacijente, ali da o svojim porodicama ne vode računa”.
Bila je svjesna moći slave i svega što joj je ona omogućila. Svoju popularnost koristila je za humanitarni rad, naglašavajući njegovu važnost. Upravo joj je to dobročinstvo u kasnijoj fazi života dalo neku vrstu olakšanja od bola koji je tako dugo osjećala.
Preporučeno
“Proces pronalaska mira unutar sebe, pridruživanje Unicefu, briga oko nezbrinute i gladne djece u zemljama pogođenim ratom vratila ju je u djetinjstvo. Konačno je mogla da da ljubav koju kao dijete nije imala… Film pokazuje kako je svojim životom zaokružila jedan ciklus”, konstatuje rediteljka dokumentarca “Audrey”.
