Video
Ova iluzija se sastoji od dvije linije iste dužine, koje su na krajevima označene strelicama koje pokazuju u različitim pravcima. Jedna linija ima strelice okrenute ka spolja, dok druga ima strelice okrenute ka unutra. Iako su linije iste dužine, ljudi obično percipiraju da je linija sa strelicama okrenutim ka unutra duža od linije sa strelicama okrenutim ka spolja.
I koja je linija duža?
Dobro pogledajte.
Ova iluzija pokazuje kako naši mozgovi interpretiraju geometrijske oblike na način koji može da bude netačan, jer mozak koristi prostorne naznake (kao što su strelice koje ukazuju na dubinu) da bi stvorio pogrešnu percepciju dužine.
Istraživači u oblasti vizije pretpostavljali su da nam iluzija govori nešto osnovno o ljudskoj viziji. Kada su je pokazali ljudima sa normalnim vidom, bili su uvjereni da će linija sa strelicama okrenutim ka unutra izgledati duže od linije sa strelicama okrenutim ka spolja, navodi Citymagazine.
Ali onda, 1960-ih godina, pojavila se ideja da bi kulturno iskustvo moglo da igra ulogu. Do tog trenutka, kaže PopSci, a prenosi Smithsonian, kako piše profesor marketinga i psihologije sa Njujorškog univerziteta Adam Alter, “gotovo svi koji su vidjeli ovu iluziju bili su iz zapadnih, bogatih, demokratskih društava.”
Ti ljudi su liniju sa strelicama okrenutim ka unutra percipirali kao dužu liniju. Međutim, kada su počeli da testiraju iluziju u različitim kulturama i među različitim etničkim grupama, otkrili su da nije univerzalna.
Testiranje Miler-Lajerove iluzije među afričkim plemenima poput Bušmana sa juga Afrike, Suku plemena sa sjevera Angole i Bete plemena sa Obale Slonovače pokazalo je da članovi ovih zajednica nisu doživjeli iluziju na isti način.
Bušmani, na primjer, nisu percipirali razliku između linija, smatrajući ih gotovo identičnim po dužini.
Sličan rezultat su dali i ljudi iz plemena Suku i Bete, koji su vidjeli Liniju B (koja ima strelice okrenute ka unutra) samo blago dužu od Linije A (koja ima strelice okrenute ka spolja).
Ovo otkriće izazvalo je veliku diskusiju među naučnicima, jer se ispostavilo da iluzija nije univerzalna, već je pod uticajem kulturnih iskustava.
Naime, ljudi koji žive u zapadnim društvima, gdje su okruženi geometrijskim oblicima, pravim linijama i prostornim prikazima u arhitekturi, razvijaju specifičnu percepciju koja je sklonija da bude prevarena ovom vrstom iluzije. U suprotnosti s tim, članovi afričkih plemena, koji nisu bili izloženi takvim geometrijskim prikazima u svakodnevnom životu, nisu razvili iste percepcijske tendencije, pa nisu bili podložni istoj vrsti optičke prevare.
Ova istraživanja su postavila pitanje da li je Miler-Lajerova iluzija rezultat specifičnog kulturnog iskustva, koje oblikuje način na koji ljudi percipiraju prostor i geometriju, ili se temelji na nekoj biološkoj i univerzalnoj osobini ljudske percepcije.
Dalja istraživanja, uključujući testiranje sa računarskim modelima, ukazuju na to da se ove razlike ne mogu u potpunosti objasniti samo kulturnim faktorima, već da postoji i duboka veza sa načinom na koji ljudski vizuelni sistem obrađuje informacije.
Preporučeno
Dakle, dok su ljudi iz WEIRD društava (Western, Educated, Industrial, Rich, Democracies) skloni da padnu na Miler-Lajerovu iluziju, ljudi iz drugih kultura, kao što su Bušmani i Suku plemena, često nisu podložni ovoj optičkoj prevari, što pokazuje da je percepcija ove iluzije u velikoj mjeri oblikovana kulturnim iskustvom.
