Video
Alchajmerovu bolest prate dugotrajni simptomi, kao što su problemi s koncentracijom, zbunjenost, tjeskoba, pa konačno i gubitak pamćenja. U prosjeku više pogađa žene.
Iako tu činjenicu možemo pripisati dužem životnom vijeku, istraživači su otišli korak dalje. Čak dvije nove studije ukazuju na mogućnost složenih interakcija između hormona i promijenjene crijevne mikroflore kao mogućih faktora koji doprinose razvoju Alchajmerove bolesti, prenosi.
Estrogen
U studiji koju su vodili istraživači sa Univerziteta u Čikagu, eksperimenti na miševima otkrili su da je ženski hormon estrogen značajno povezan s akumulacijom amiloidnih beta proteinskih naslaga u mozgu, što je ključan simptom Alchajmerove bolesti.
Kad je ženkama miševa uzgojenim da razviju bolest sličnu Alchajmerovoj crijevna mikroflora poremećena antibioticima, nivo estrogena u krvi im je skočio. Kada je proizvodnja estrogena bila spriječena kod miševa je primijećeno manje naslaga amiloida u njihovom moždanom tkivu. Promjene u sastavu crijevnih bakterija takođe su primijećene kada su miševi bez jajnika dobili dodatak estrogena za vraćanje nivoa hormona.
S obzirom na prethodni rad tima koji je pokazao da antibiotici imaju efekat samo na smanjenje amiloidnih beta naslaga muških miševa, čini se da estrogen igra značajnu ulogu u mehanizmima koji stoje iza patologije. Najvjerovatnije, u kombinaciji s crevnim mikrobiomom i mješavinom mikroorganizama u želucu.
„Čini se da je estrogen pokretač promjena koje vidimo u Alchajmerovoj patologiji, ali takođe znamo da se mikrobiom mijenja. Stoga, postoji međusobna povezanost,“ kaže Sangram Sisodia, neurobiolog Univerziteta u Čikagu.
Moguć lijek
Druga studija objavljena u magazinu „Molecular Neurodegeneration“ bila je pokrenuta od strane naučnika i u njoj je kandidat za lijek za Alchajmerovu bolest, nazvan natrijum oligomanat (GV-971), testiran takođe na miševima.
On je uticao ne samo na smanjenje naslaga beta amiloida i promjenu crevnog mikrobioma muških životinja, što podrazumijeva da nešto kod ženki miševa, možda povezano sa crijevnim mikrobiomom i estrogenom, utiče na biološke markere povezane sa Alchajmerovom bolešću.
„Ova je bolest nevjerovatno složena i izazovna za proučavanje. Nismo sigurni da li su naslage amiloida beta uzrok ili posljedica ove bolesti. Zato, ovakva istraživanja mogu pomoći u otkrivanju nekih sitnijih detalja“, kaže Sisodia i dodaje kako se u trenutnoj studiji vidi da nivo estrogena uvijek utiču na taloženje amiloida, međutim, ako se izuzme izvor estrogena kod miševa u vrlo ranoj fazi, taloženje nestaje.
Potrebe za daljim ispitivanjima
Preporučeno
„Sa više istraživanja, nalazi iz ovakvih studija mogli bi pomoći da efikasnije liječimo Alchajmerovu bolest ili da preispitamo postojeće prakse“, kažu naučnici ističući pritom kako zaustavljanje proizvodnje estrogena nije zdrava opcija zbog čega žele detaljnije da prouče kako su Alchajmerova bolest i crijeva zapravo međusobno povezani.
