Video
Olivera je, između ostalog, govorila o svojoj knjizi, djetinjstvu i do sada neotkrivenim detaljima iz privatnog života i braka sa Đorđem Balaševićem.
Djetinjstvo se trošilo kao da će zauvjek trajati. Negdje iz svog ličnog iskustva svjedočila sam senzibilitetu, sjećanjima i življenja mog Đorđa kome je zauvijek trajalo djetinjstvo. To je sasvim sigurno značajna, ali po percepciji u kojoj svijet nije sačinjen isključivo iz materijalnog statusa. Teškoće koje su se našle pred mojim bratom i preda mnom koje je naša majka ponijela vrlo hrabro i dostojanstveno, nijedanput nije poklekla i usadila je u nas jačinu.
Dolazak na studije u Novi Sad je bila prekretnica u mom životu, bilo je i lijepih i ružnih trenutaka. 95 godine, kada se rodio Aleksa, kuća u kojoj smo živjeli morala je da se renovira, tačnije krov da se zamijeni. U junu te godine, kad su počeli sa radovima, naša kuća izgledala je kao kabriolet, a kiše nikad obilnije. Sa plafona pojavi se prvo jedan veliki “stomak” koji samo pukne i krene voda po cijeloj kući. Tad sam bila jako zabrinuta, ali Đole me je smirivao riječima da ne trebam da se nerviram.
Ujutru kad sam ustala da spremim djevojčicama doručak i prepovijajući Aleksu, primijetila sam ogromnu žutu fleku i rascijepljen plafon. Kako sam se približila da vidim malo bolje, vidjela sam da su oko rupe da markerom napisani stihovi:
“Curi jutros od 4 i 5, riješilo nebo da potopi svijet “. To je taj djetinji pristup ozbiljnim situacijama, zajedno smo imali takav pristup životu, da budemo članovi orkestra koji je svirao dok je Titanik tonuo – rekla je Olivera.
Preporučeno
Za kraj intervjua, rekla je da će neke njene priče sa Đoletom ostati zauvijek neispričane, jer ih je nemoguće staviti na hartiju.
