Video
U intervjuu za GQ, 42-godišnji vojvoda od Saseksa rekao je da na majku pomisli ,,gotovo svakog dana”.
,,To je samo kratko, nešto poput: ‘Vau, nedostaješ mi. Pitam se kako bi svijet izgledao da si još ovdje. Pitam se kakva bi bila moja porodica da si još ovdje'”, rekao je Hari.
Princeza Dajana poginula je u saobraćajnoj nesreći u Parizu 31. avgusta 1997. godine, u 36. godini. Hari je tada imao 12 godina, a njegov stariji brat Vilijam 15.
Samo nekoliko sati prije smrti, Dajana je telefonom pozvala sinove dok su boravili u Balmoralu, kraljevskom imanju u Škotskoj. Razgovor je bio kratak, a Hari i Vilijam željeli su da se vrate igri sa rođacima, kako su kasnije ispričali u dokumentarcu ,,Diana, Our Mother: Her Life and Legacy” iz 2017. godine.
Bio je to posljednji put da je Hari čuo majčin glas.
,,Da sam znao da je to posljednji razgovor sa njom, koliko bi taj razgovor drugačije izgledao. I ja sam taj koji mora da živi s tim. A činjenica je da sam kao 12-godišnji dječak samo želio da odem i trčim i igram se sa svojim rođacima”, rekao je Hari.
Gotovo tri decenije nakon njene smrti, Hari kaže da i dalje osjeća snažnu povezanost sa majkom, koja se ponekad, kako navodi, proteže dalje od samog sjećanja.
,,Ponekad postoje pitanja koja joj postavljam, tražeći neku vrstu odgovora, i ponekad zaista dobijem odgovor. Možda sam previše vremena proveo u Kaliforniji, ali nakon svega što sam radio, i dalje postoji veza sa mojom mamom i zaista osjećam njenu energiju u određenim trenucima i djelovima svog života”, rekao je.
Hari je rekao da tu vrstu energije i emocija nije u potpunosti razumio sve dok nije dobio sina Arčija, kojeg ima sa Megan Markl.
Prisjetio se trenutaka kada bi, pod stresom, preuzeo Arčija od Megan i primijetio da njegov sin odmah osjeti njegovo raspoloženje.
,,Bio sam toliko pod stresom zbog svega što se dešavalo i svega sa čim sam morao da se nosim. Ali onda bih se vratio i bukvalno preuzeo Arčija od Megan. Ako bih i dalje bio pod stresom, on bi to odmah osjetio”, prisjetio se Hari.
Zbog toga je počeo da koristi 40-minutnu vožnju kući iz Londona kako bi se smirio prije nego što uzme sina u naručje.
,,Mislim da kao roditelji jednostavno moramo biti veoma svjesni onoga što nosimo u sebi, jer djeca to mogu da osjete. Da znamo kako se osjećamo, a možda i ne znamo kako se osjećamo. Vaša djeca će biti prvi ljudi koji će vam to reći jer neće željeti da provode vrijeme sa vama”, rekao je.
Nakon što je 20 godina potiskivao osjećanja, Hari je kroz terapiju sebi dozvolio da tuguje i prizna bol koji je nosio. Sada se nada da će dijeljenje vlastitog iskustva pomoći i drugima koji su prošli kroz gubitak.
Preporučeno
,,Stalno mi govore, od ljudi koji imaju 90 godina pa sve do devetogodišnjaka, da im je dijeljenje mog iskustva i dijela moje priče pomoglo. I dok god je tako, uvijek ću pokušavati da drugim ljudima olakšam. Nije važno da li je riječ o jednoj osobi ili milionu”, rekao je Hari.
